foto:screenshot/IN4S
Demokratska partija socijalista (DPS) decenijama je predstavljala simbol političke i ekonomske moći u Crnoj Gori. Ipak, iza fasade državotvornog projekta i evropskih integracija, krije se mreža korupcionaških afera, kontroverznih veza sa organizovanim kriminalom i zavisnosti od ruskog kapitala. Danas, kada se stranka suočava sa dubokim raskolima i padom povjerenja, mnogi analitičari podsjećaju da upravo taj model vladanja predstavlja korijen njenog urušavanja.
“Država – to je partija”
Od ranih devedesetih DPS je stvorio sistem u kojem je granica između države i partije praktično nestala. Kroz kontrolu nad institucijama, medijima i bezbjednosnim strukturama, kadrovi bliski vrhu partije uspostavili su mrežu koja je omogućila enormno bogaćenje uskog kruga ljudi.
Afera Telekom, šverc cigareta, tajkunske privatizacije i sporne koncesije u energetici i turizmu samo su najpoznatiji primjeri onoga što međunarodni izvještaji redovno označavaju kao “zarobljenu državu”.
Ruski kapital iza kulisa referenduma
Iako je zvanični narativ DPS-a uvijek bio vezan za Zapad i evropski put, dokumenta i svjedočenja ukazuju da je uoči referenduma o nezavisnosti 2006. godine u Crnu Goru ušao ogroman talas ruskog kapitala.
Kroz privatizacije strateških preduzeća i ulaganja u nekretnine na primorju, ruski biznismeni bliski Kremlju osigurali su sebi uticaj, dok je DPS dobio finansijsku podršku ključnu za mobilizaciju glasačkog tijela. Taj pakt sa Moskvom, iako prećutno skrivan od javnosti, stvorio je zavisnost koja je u godinama nakon referenduma ozbiljno ograničavala političke odluke Podgorice.
Mafijaška simbioza
Paralelno sa ruskim novcem, unutar zemlje jačale su kriminalne strukture. Klanovi iz Bara i Kotora, sa vezama u regionu i šire, često su se dovodili u vezu sa zaštitom iz vrha vlasti. Svaka istraga koja je prijetila da ugrozi partijske interese završavala je u ladicama tužilaštva ili pod kontrolom sudskih struktura.
Ovakva mafijaška simbioza – vlast, biznis i kriminal – osigurala je DPS-u dugotrajnu dominaciju, ali i stvorila percepciju da je Crna Gora privatna država nekolicine moćnika.
Raslojavanje i pad
Kada je DPS izgubio vlast 2020. godine, zid ćutanja počeo je da puca. Dio kadrova odlučio je da se distancira od korupcionaškog nasljeđa, dok su drugi ostali vjerni starom modelu vladanja. Rezultat je cijepanje partije na frakcije, osipanje članstva i gubitak povjerenja među biračima.
Bivši saveznici danas se međusobno optužuju za mafijaške poslove, ruski novac i izdaju nacionalnih interesa, što dodatno erodira imidž nekada neprikosnovenog političkog giganta.
Kraj ere ili rebrendiranje?
Analitičari smatraju da je DPS ušao u fazu iz koje povratka na staro nema. Bez obzira na pokušaje rebrendiranja i smjene generacija, teško je zamisliti da će birači ponovo povjerovati partiji čije se ime decenijama vezuje za korupciju, kriminal i tajne dogovore sa stranim centrima moći.
Cijepanje DPS-a stoga nije samo stranački raskol, već i simbolični kraj političkog modela koji je oblikovao Crnu Goru od njenog izlaska iz Jugoslavije do danas.
Redakcija portala PRESS
