Jedan od rijetkih pozitivnih stereotipa o starenju jeste da s godinama postajete mudriji.
Popularni mediji su starije osobe prikazali kao mudrace pune znanja, sposobne da se oslone na ogromnu banku iskustava kako bi pomogli mlađima u rješavanju problema sa većom lakoćom i senzibilitetom, piše Psychology Today.
U istočnjačkim kulturama je veća vjerovatnoća da će društvo poštovati starije kao neprocjenjiv izvor informacija, iskustava i emocionalne zrelosti.
Čak i kod drugih vrsta, primjetno je slično ponašanje. Stariji kitovi orke, posebno ženke u postreproduktivnom periodu, igraju vodeću ulogu u svojim jatima.
Ali šta naučna literatura ima da kaže o tome kako se mudrost mijenja tokom životnog vijeka?
Da li je zaista slučaj da svi mi možemo računati na to da ćemo skupiti onoliko mudrosti koliko i sijedih?
Ili je slika složenija i stečena mudrost uslovljena je drugim relevantnim faktorima kao što su emocionalna inteligencija, kultura ili kognitivne sposobnosti?
Definisanje mudrosti
Empirijska studija o tome kako se mudrost mijenja tokom životnog vijeka zahtijeva od nas da definišemo mudrost sa preciznošću i specifičnošću.
Aristotel je vidio mudrost kao vrlinu koja uključuje i moralni karakter i donošenje etičkih odluka zasnovanih na iskustvu i rasuđivanju.
Gledajući savremenije teorije mudrosti, Sternbergova teorija ravnoteže smatra da je mudrost sposobnost balansiranja ličnih, međuljudskih i vanljudskih interesa kako bi se postiglo opšte dobro. Ovo može uključivati korišćenje rješavanja problema, kritičkog razmišljanja i kreativnosti, kao i balansiranje različitih perspektiva, između ostalih vještina.
Baltesova i Štaudingerova Berlinska paradigma mudrosti, nasuprot tome, posmatra mudrost kao akumulaciju pragmatičnog i činjeničnog znanja, kao i uvažavanje relativnosti i kontekstualizma prisutnih u životu, kao i spremnost da se prihvati neizvjesnost i nepredvidljivost života.
Druge teorije naglašavaju emocionalne i interpersonalne komponente mudrosti – konkretno, sposobnost da identifikujemo i efikasno upravljamo svojim emocijama, da se odnosimo prema drugima sa saosjećanjem i empatijom i da možemo da sagledamo situaciju iz više perspektiva.
Svi ovi pristupi su dragocjeni u konceptualizaciji i mjerenju promjena mudrosti u vezi sa uzrastom tokom životnog vijeka. Iz empirijskog istraživanja, imamo jasniji osjećaj o tome koji aspekti mudrosti se poboljšavaju, ostaju stabilni ili opadaju kako ljudi stare.
Kako se mudrost mijenja s godinama?
S obzirom na različite načine na koje se mudrost može definisati, kompleksnija i nijansirana slika se pojavljuje kada se razmotri kako se mudrost mijenja kako ljudi stare.
Postoje komponente koje se povećavaju, ostaju stabilne i opadaju, kao i relevantni kontekstualni faktori koji utiču na razvoj mudrosti tokom naših života.
Aspekti mudrosti za koje se zna da se poboljšavaju, na osnovu istraživanja, jesu životno iskustvo, sposobnost samorefleksije o tim iskustvima, emocionalna regulacija, empatija i shvatanje perspektive.
Ovo sugeriše da kako starimo generalno postajemo sve bolji u zadržavanju prostora za različite emocije i učenju iz iskustva, dok istovremeno postajemo ljubazniji i svjesniji iskustava drugih.
Što se tiče aspekata mudrosti koji možda nisu toliko čvrsti kako ljudi stare, kada je potrebna brza brzina obrade informacija — na primjer, u rješavanju novih složenih problema — stariji odrasli imaju slabije rezultate.
Međutim, mnoge starije osobe mogu naučiti da kompenzuju ovaj pad korišćenjem drugih prednosti, kao što je oslanjanje na prethodno iskustvo sa sličnim problemima.
Kultura je važan kontekstualni faktor koji treba uzeti u obzir u razvoju mudrosti tokom životnog vijeka.
Kultura nas upućuje na to koja vrsta mudrosti se vrednuje i kako se ona postiže. Na primjer, kulture se mogu razlikovati u mjeri u kojoj vrednuju oblike mudrosti koji su više individualističke (npr. rješavanje problema, činjenično znanje) u odnosu na kolektivističke (npr. saosjećanje, shvatanje perspektive). Oni takođe mogu da zastupaju različite kulturne prakse za razvoj mudrosti, na primjer, duhovnost, meditaciju, životno iskustvo, razgovor sa starješinama.
S obzirom na bezbroj načina na koje mudrost, različito definisana, raste i produbljuje se kako starimo, zbunjujuće je zašto stariji odrasli ostaju zanemaren društveni i kulturni resurs, često marginalizovan i često zaboravljen, posebno u zapadnom društvu. Možda će, ako ih pitamo zašto, proliti malo mudrosti.
Izvor: N1 Beograd
