Foto: Kurir
Pravoslavni vjernici danas obilježavaju jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan. Taj praznik se u narodu, s jedne strane dovodi u vezu sa knezom Lazarom i Kosovskim bojem, a s druge, u arhaičnijoj varijanti, sa svetim Vidom.
Slavi se u znak sjećanja na Kosovski boj 1389. godine, kada se srpska vojska suprostavila turskom prodiranju na Balkan.
Među Srbima praznik ima poseban etički i moralni karakter, a riječi kneza Lazara pred Kosovski boj prenose se generacijama.
Stradanju srpskih vojnika je posvećen spomenik podignut na Gazimestanu 1953. godine, rad Aleksandra Deroka, dok Spomenik kosovskim junacima, koji je otkriven 28. juna 1904. godine u okviru proslave stogodišnjice Prvog srpskog ustanka, u prisustvu kralja Petra Prvog Karađorđevića, predstavlja simbol Kruševca i djelo je srpskog vajara Đorđa Jovanovića.
Vidovdan se proslavlja dostojanstveno, mirno, bez veselja. U svim pravoslavnim hramovima služi se parastos našim vojnicima palim na bojnom polju, i svim do danas postradalim mučenicima koji su na razne načine život dali za pravoslavnu vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, važno je šta će se na ovaj dan vidjeti, jer će se kasnije baš u tome imati uspjeha.
Ponegdje, izlazi se do podneva na groblja i donosi hrana, riba obavezno.
Vidovdanska trpeza ove godine je posna, jer pada u vrijeme Petrovskog posta.
Proslavlja se i kao dan grada Kruševca. Baš tu nalazi se crkva – Lazarica, u kojoj se pričestila srpska vojska pred odlazak u Boj na Kosovu.
Dio vojske se, kažu pričestio i u crkvi brvnari u Prolomu, u čijem dvorištu raste šest šljiva uvijenih stabala.
Prema jednoj od legendi, šljive se uvijaju od žalosti za knezom Lazarom i njegovim vojnicima koji su pošli u smrt, prolazeći pored stabala.
Izvor: RTS
