Drugi teniser svijeta i aktuelni šampion US opena, Rus Danil Medvedev nakon završetka Australijan opena i zvanične ceremenije poslije finalnog meča odlučio je da na konferenciji za medije iskaže svoje nezadovoljstvo ponašanjem navijača tokom meča za trofej, ali i ukazao na propuste organizatora.
Nakon što je voditelj konferencije za štampu rekao “Bićemo kratki večeras, jer je vrlo kasno. Danile, danas nisi imao sreće. Vjerujem da je teško analizirati, ali da li bi nešto drugačije uradio u samom meču, da li si pričao sa trenerom?”, usledio je pravi mali monolog ruskog tenisera.
“Zapravo, malo i jesmo pričali. Ali, ovo će biti malo drugačija konferencija za štampu, jer ću da je počnem malo kraćim ili dužim obraćanjem, ne znam baš tačno. Probaću da skratim. To je priča o jednom malom dječaku, koji je sanjao o velikim stvarima u tenisu.
Kada sam uzeo reket, imao sam šest godina. Baš brzo vrijeme leti… Uglavnom, sa 12 sam trenirao, igrao na nekim ruskim turnirima, a gledao sam, naravno, grend slemove na TV-u, te velike zvijezde kako igraju, navijače koji ih bodre.
Prosto,počnete da sanjate da i vi budete tamo. E, onda sam počeo da igram neke turnire po Evropi. Zapravo, sjećam se da sam igrao na Olimpijsom festivalu mladih, tako nekako se zvao. Dogurao sam do finala. Bilo je kul.
Imali smo nešto kao centralni teren, u Turskoj je to bilo. Mogao bih da kažem da je bilo možda hiljadu ljudi na tribinama, dvije hiljade. Stvarno je bilo divno tamo. To su bili momenti kada počnete da sanjate o još većim teniskim scenama”.
Naravno, aktuelni šampion US opena se tu nije zaustavio, već je nastavio u dahu da priča prisutnim novinarima kako je došlo do njegovog orgomnog razočaranja.
“Onda je usljedilo ono što je značajno za sv0akog mladog tenisera, a to je učestvovanje na juniorskom grend slemu. Tamo možete da vidite i profesionalce. Na US openu čak možete da jedete u istom restoranu s njima! Eto, tako neke male stvari znače.
“I, postoje ljudi koji dolaze na vaše mečeve, bodre vas, iako možda i ne znaju ko ste, zapravo. Ali, podržavaju juniore. To su stvarno divni momenti. To su trenuci kada pomislite Vau, želim da budem na ovom grend slemu i igram protiv najboljih na svijetu!.
Sjećam se, kada sam bio na US Openu, vidio sam kako pored mene prolazi Džon Izner. I bio sam u stilu Vau, tako je veliki! Veći nego na TV-u. Stvarno lijepi momenti.
I, onda, ne znam… mnogo fjučers turnira, mnogo čelendžera, pokušavate da se penjete ka vrhu na svoj način. Krenete i sa velikim turnirima. A počeli su da se dešavaju i neki trenuci u mojoj karijeri kada je ovaj dječak počeo da sumnja u to da li treba i dalje da sanja o tim velikim stvarima ili ne…
Sjećam se jednog primjera. Izgubio sam tijesan meč na Rolan Garosu. Zapravo, dvaput mi se to desilo. A ja, inače, pričam francuski. Mislim da sam već tada bio peti među vršnjacima, na cijelom svijetu, što nije bilo loše. Naročito što imamo stvarno odličnu generaciju, koju možete i vi da vidite. I, sjećam, se, izgubio sam od Bendžamina Bonzija, koji je sada među 100 najboljih.
Ako se ne varam, bio je jedan ruski novinar na konferenciji. Baš sam se začudio. Stvarno? Samo jedan?!. Ej, grend slem. I, rekao sam sebi Ok, ovo je iznenađujuće. Mislim da sam sa tim Rusom razgovorao pet minuta. Volim ja da pričam sa novinarima.
Zatim, sećam se, izgubio sam u napetom meču od Pjer Igoa Erbera. A vodio sa 2:0 u setovima. Stvarno nevjerovatan meč. On ga je odigrao nestvarno. A ja volim takve mečeve, zato mi se tenis i sviđa. Bio sam tada na korak da uđem u Top 10 (ATP liste).
Što se mojih vršnjaka tiče, mislim da sam bio treći tada, tu su ispred bili Zverev i Dominik (Tim), ali on je malo stariji. U svakom slučaju, dođem na pres konferenciju…
Bio sam malo nervozan zbog navijača i svega. Htio sam da se samo kratko obratim javnosti, da na sve odgovorim sa dvije riječi. A bio je tu samo jedan novinar!
Mislim da je u pitanju bio Italijan, nešto me je pitao, a ja sam rekao dvije riječi i više nije bilo pitanja. Bilo je tu nekoliko Rusa, koji su me nešto pitali, ali… eto, taj dječak je počeo da sumnja u to da li treba da i dalje sanja velike stvari.”
Još uvek bez davanja prilike novinarima da mu postave pitanja, Medvedev se odmah osvrnuo na to šta ga je zaboljelo na Australijan openu.
-“Neću da objašnjavam tačno, ali danas, tokom meča (sa Nadalom, u finalu), shvatio sam da ću ubuduće igrati tenis… Zapravo, to je sad malo i smješno. Pričao sam o novinarima, a ja stvarno volim da razgovaram s vama, mislim da to i sami vidite. Ali, to nije poenta.
Pričao sam samo o nekim momentima kada je jedan dječak prestao da sanja, a danas je bio jedan takav trenutak. Neću vam reći zašto. Ali, reći ću vam da ću od sada igrati samo za sebe, moju porodicu, za ljude koji vjeruju u mene i, naravno, za sve Ruse, jer sam osjetio mnogo podrške ovde. Ovako ću to da vam saopštim.
Ako se desi da se organizuje neki turnir na tvrdoj podlozi u Moskvi, prije Rolan Garosa ili Vimbldona, ima da idem tamo čak i po cijenu da propustim Vimbldon ili Rolan Garos, ili neki drugi veliki turnir. Ovaj dečak je prestao da sanja. Ovaj dječak će igrati samo za sebe. I to je to. To je moja priča. Hvala vam što ste me saslušali, ljudi. Sada možete da me pitate o tenisu ili nečem drugom.”
Čekajući pitanja, Medvedev je dobacio “O svemu mogu, ali ne više o ovoj priči”, a onda je upitan kako se osjećao kada su mu navijači zviždali tokom finala Australijan opena?
“Daću vam jedan mali primjer. Prije nego što je Rafa servirao, čak i u petom setu, desilo bi se da neko uzvikne “Idemo, Danil!”. Ne bi me čudilo da je to bila samo jedna osoba. A hiljadu ljudi bi odmah reagovalo sa “Psssssst! Pssst! Psssst!”. A kada se dobacivanje (u korist Nadala, što je Rusu smetalo) dešavalo pred moj servis, takvo ućutkivanje se nije čulo.
Znate, to je razoračavajuće. To je nepoštovanje. Ne-po-što-va-nje. Nisam siguran da ću poslije 30. godine igrati tenis”, iznenadio je prisutne Danil Medvedev i, uz još jednu pohvalu novom šampionu Australijan opena, počeo da privodi ovu nesvakidašnju konferenciju za štampu kraju.
