Predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović smatra da su zapadne demokratije uložile u ukrajinsku demokratiju koliko u ovaj rat, tamo bi danas živio srećni svijet.
On se u obraćanju javnosti osvrnuo na informaciju o zabrani ruskih književnika i umjetnika u Ukrajini.
“Ukrajinski parlament glasao je o zabrani nekih ruskih pjesama u medijima i na javnim mjestima.
Zabrana se neće odnositi na svu rusku muziku, već na onu koju stvaraju ili izvode muzičari koji su državljanstvo Rusije stekli poslije 1991.
Umjetnici koji su osudili rat u Ukrajini mogu da podnesu zahtjev za izuzeće od zabrane.
Zakonom će biti zabranjen i uvoz knjiga iz Rusije i Bjelorusije”.
Sve razumijem, u ratu se promijeni svijest i svijet, ali ne mogu da shvatim da se muzici uvodi državljanstvo. Zar je moguće da ukrajinski Parlament u ovo vrijeme ima vremena da odlučuje o ovim stvarima?
Kako je moguće da je kriva muzika?
Kako je moguće da su krive knjige?
Muzika do i od sticanja nezavisnosti?
Te “muzičke mržnje” bilo je i kod nas u ratu devedesetih ali se ne sjećam da je neki parlament o tome donosio odluku?
U sred Nikšića, tih strašnih godina, čitali mo prevode velikih filosovskih djela na hrvatsko-srpskom jer su neki od njih bili neuporedivo precizniji od naših.
Ljudi imaju pravo da ne slušaju i ne čitaju koga god i iz raznih razloga, ali kada država to propisuje i zabranjuje onda je u pitanju čisto zlo.
Da podnesete zahtjev za izuzeće od zabrane? Čisti Orvel! Samo je ovo gore od Ministarstva istine!
Utješno je da će se moći čuti Stravinski ili Šostakovičeva besmrtna simfonija koju su i njemački okupacioni vojnici slušali zakopani u rovovima istrebljenja.
Ove stvari su radili nacisti i komunisti ali…
Marš na Drinu ponovo je postao prihvatljiv u Titovoj Jugoslaviji tek nakon što je Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Državljanstvo za muziku, za pjesme i za knjige ludilo je bez presedana.
I ponavljam, po ko zna koji put: da su zapadne demokratije uložile u ukrajinsku demokratiju koliko u ovaj rat tamo bi danas živio srećni svijet.
Ali, nisu krivi Ukrajinci. Prethodno su Britanci uveli zabranu za ruske tenisere – sport, i to individualni, sa državljanstvom!
Ratna mržnja je ljudima data ali se od pamtivijeka više pamtila ratna pamet.
Zbogom pameti!
