David Robert Jones (umjetničko ime David Bowie) (London, 8. januara 1947. – New York, 10. januara 2016.), britanski rock muzičar, kompozitor, glumac, producent, aranžer i muzički tehničar. Bio je muzički aktivan punih pet decenija i vječno sklon mijenjanju muzičkog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. Bowie je nastupao na filmu kao vrlo uspješan glumac, muzički video reditelj i vizuelni umjetnik.
Početak muzičke karijere
David Robert Jones rođen je u Brixtonu (London). Otac mu je bio Stenton Jones, iz Doncastera (Yorkshire) a majka Margaret Mary Jones, Irkinja. Bowievi roditelji su se vjenčali nakon njegovog rođenja. Živjeli su u Brixtonu, Stansfield Road 40, sve dok Bowie nije navršio šest godina kada se sele u Bromley (Kent). Školuje se u “Bromley Technical High School” koja se nalazi u Keston, Bromleyu, gdje sa roditeljima živi do svoje osamnaeste godine.
Sa petnaest godina je doživio nesreću kada ga je njegov prijatelj George Underwood, koji je nosio prsten na svojoj ruci udario u lijevo oko (zbog jedne djevojke) i teško ga povrijedio. Bowie je osam mjeseci izostao iz škole, sve dok mu doktori nisu završili sa operacijama i dok opet nije mogao normalno otvarati i zatvarati oko. Rezultat svega je bilo njegovo trajno oštećenje dubinskog opažanja kao i teško raspoznavanje boja. Bez obzira na sve teškoće koje je prošao ostao je dobar prijatelj sa Underwoodom, koji je kasnije ilustrirao Bowieve rane albume. Doktori ipak nakon svega nisu uspjeli skroz zaliječiti njegovo oko gdje mu je zjenica neprestano dilatirala.
Bowiev interes za muziku počinje od njegove devete godina kada od oca koji je sakupljao LP ploče, počinje slušati Fatsa Dominoa, Chucka Berrya i vrlo popularnog Littlea Richarda. Njegov polubrat Terry uvodi ga u savremeni jazz i Bowiev se oduševljava sa Charlesom Mingusom i Johnom Coltraneom, a od majke za Božić 1959. dobija plastični saksofon. 1962. osniva svoj prvi sastav koji se zvao “The Konrads”. Tokom 1960., kao član nastupa po mnogim blues grupama, a neke od njih su; The King Bees, The Manish Boys, The Lower Third i The Riot Squad. Sa King Beesom 1964. izdaje svoj prvi singl “Liza Jane”. Kasnije u tim počecima njegovog rada polako sa bluesa prelazi na stil britanskog popa. Svoju muzičku karijeru počinje vrlo rano kao šesnaestogodišnjak ali rani singlovi snimljeni u vremenu ’64.-’66., ostaju gotovo nezapaženi.
U ranim šezdesetim, Bowie nastupa pod imenom “Davie Jones” što je bilo podjednako kao “Davy Jones”, pa se stvarala zabuna sa glumcem i pjevačem Davyem Jonesom iz grupe “The Monkees”. On zbog toga mijenja svoje umjetničko ime u “Bowie” po junaku Jimu Bowieu, poznatom po Bowie nožu. U to vrijeme snima singl “The Manish Boys” za izdavačku kuću Parlophone kao Davy Jones, dok prelaskom u izdavačku kuću Pye izdaje singl pod imenom David Bowie.
Bowie svoj prvi album izdaje za izdavačku kuću “Decca Records” (koja je ogranak kuće “Deram”), pod jednostavnim imenom David Bowie (1967.). Album je mješavina popa i psihodelije. Približno u to vrijeme izdaje novi singl “The Laughing Gnome”. Kasnije kuća “Deram” njegov rani materijal na albumima i singlovima obnavlja i zajedno ga stavlja na kompilaciju.
Psihodelični folk i glam rock
David Bowie drastično mijenja svoj muzički stil i imidž, te u maniru hipi pokreta za diskografsku kuću “Mercury” izdaje album Man Of Words, Man Of Music. Album nije privukao veliku pažnju ali se na njemu nalazi pjesma “Space Oddity”, koja ponovo izlazi kao singl i postiže zapaženi uspjeh u Velikoj Britaniji. Reizdanje albuma izlazi 1972. pod imenom Space Oddity.
Zajednička muzička saradnja sa Marcom Bolanom (pjevač, tekstopisac), Mickom Ronsonom (gitara), Johnom Cambridgeom (bubnjevi) te Johnom Viscontijem (bas gitara, producent) koji nastupaju pod imenom “Hype” bili su temelji stalne prateće grupe u koju je kasnije regrutovan bubnjar Michael “Woody” Woodmansey. Bowie sa ovom postavom 1970. izdaje svoj treći album The Man Who Sold the World, na kojem odbacuje zvuk akustične gitare sa pređašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona, koji mu je bio vrlo značajan saradnik do 1973. Mada je ovo bio “prvi pravi” Bowijev album sa hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim solažama – nije zabilježio veći uspjeh.
Sljedeći album bio je Hunky Dory objavljen 1971., koji takođe nije bolje prošao od prethodnog, mada su kasnije muzički kritičari isticali kako je on jedan od ključnih Bowievih albuma. Nakon izdavanja albuma Bowie skandalozno najavljuje svoju homoseksualnost, te boji kosu u crveno i izgleda kao androgena rock zvijezda. Bio je to uvod za album The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars, jedan od ključnih trenutaka kako u Bowievoj diskografiji tako i u istoriji rocka.
Na albumu se nalazilo nekoliko pjesama koje su bile povezane pričom, a ostale su bile pod utiskom sage o rock zvijezdi i stardomu uopšte. Na Ziggyju se vidi srastanje svih dotadašnjih Bowievih fascinacija; psihodelije šezdesetih, raskošnih melodija, kabaretskih aranžmana, pop produkcije, praskavih riffova na gitari, duvačkih deonica i još mnogo drugog. Ujedno, na albumu kombinuje hard rock sa elementima prikazanim na The Man Who Sold the World i pop muzike sa albuma Hunky Dory, kao i odličan paket glam rocka od njegovog pionira Marc Bolana iz T. Rexa. Dosta pjesama na albumu napravljene su kao klasični rock; “Ziggy Stardust,” “Moonage Daydream,” “Hang on to Yourself,” i “Suffragette City.”
U to vrijeme Bowie se uzdigao u veliku rock zvijezdu i počeo je jako puno raditi u muzici. Osnivač i vokal grupe “Velvet Underground”, Lou Reed u svom solo probijanju, angažuje Bowiea da mu zajedno sa Mickeom Ronsonom bude producent na njegovom drugom albumu Transformer. Iggy Pop sa njegovim sastavom “The Stooges”, potpisuju sa njim poslovnu saradnju oko produkcije njihovog trećeg albuma Raw Power. Međutim, to nije prikazano na pjesmama koje se nalaze na albumu, već Bowie kasnije radi velike promjene u mixsanju. Radi još i povratnički album “Moot The Hooplea” All The Young Dudes i uz sve to objavljuje i svoj novi materijal Aladdin Sane koji izlazi u aprilu 1973.
Aladdin Sane slijedi prethodni stil sa glam i hard rockom i Bowie prvi put sa njim dolazi na #1 britanske Top liste. Album uključuje i #2 sa hit pjesmom “The Jean Genie”, #3 sa hitom “Drive-In Saturday” i izvođenje sa The Rolling Stonesima “Let’s Spend the Night Together”.
Album Pin Ups izlazi u oktobru 1973. sa obrađenim verzijama pjesama tada najpoznatijih grupa: The Who, The Kinks, Pink Floyd, The Yardbirds, The Pretty Things, Bruce Springsteena i manje poznatih The Easybeats i The Merseys. Album zauzima #3 na britanskoj Top listi, a hit pjesma “Sorrow” nalazi se na #1 Top liste, što mu tada donosi najbolju prodaju albuma do 1973. Ovim albumom Bowie najavljuje razlaz sa pratećom grupom “Spiders From Mars” i prestanak koncertnih aktivnosti. Jedan od većih razloga za taj potez bila je njegova želja da napiše mjuzikl nadahnut Orwellovim romanom 1984. Pošto ne dobija saglasnost od vlasnika oko autorskih prava, dio napisanih pjesama objavljuje na albumu Diamond Dogs.
Soul i R&B
Diamond Dogs koji izlazi 1974. bio je muzički osmišljen kao logičan nastavak Ziggyja, gdje do izražaja dolaze gitarski riffovi i lirske balade. Album je dao dosta hit pjesama, “Rebel Rebel” nalazila se na #5 britanske Top liste a “Diamond Dogs” na #21. Slijedom već objavljenih albuma Bowie pokreće veliku Diamond Dogs turneju po Sjevernoj Americi u junu i decembru 1974. Scenska koreografija i rasipna produkcija u specijalnim efektima koštala je mnogo novca ali Bowie sa time postavlja nove standarde koji postaju praksa u njegovom daljnjem radu.
Nakon što je angažovao gitaristu Carlosa Alomara i grupu istaknutih soul muzičara izdaje koncertni album sa soul stilizacijom David Live. Album ga je još više očvrsnuo kao super zvijezdu nalazeći se na #2 britanske Top liste i #8 američke liste.
Bowie sa albumom Young Americans iz 1975. ponovo radi veliki stilski zaokret. Album je bio otvorena posveta philadelphijskom soulu i postigao je veliki uspjeh. Hit pjesma “Fame” zauzima #1 američke Top liste, a potpisuju je John Lennon i Bowiev novi član grupe, gitarista Carlos Alomar. Podstaknut tim velikim uspjehom, Bowie se seli u Los Angeles gdje 1976. glumi u filmu reditelja Nicholasa Roega The Man Who Fell to Earth i snima album Station to Station.
Station to Station je projekat tranzicije sa plastic-soula Young Americans na hladni berlinski robotski zvuk. Zadržavajući odlike soula, Bowie svojem izvođenju dodaje i croonersku notu kao temeljno obilježje paranoidnog i mračnog art-rock albuma, a galeriji svojih alter ega dodaje lik Tin White Dukea. Bowie kreće na sljedeću veliku turneju The 1976 World Tour koja je u potpunosti napravljena sa naglašenošću na nove pjesme, odnosno na dramatičnu naslovnu pjesmu i balade “Wild Is the Wind”, “Word on a Wing” i funki “TVC 15” i “Stay”. Glavnina izvođača dobro se upoznala na snimanju albuma i još više na samoj turneji a to su; Carlos Alomar na ritam gitari, George Murray bas gitara i Dennis Davis na bubnjevima. Kao gosti na turneji nastupaju još: na solo gitari Earl Slick, Adrian Belew i Bruce Springsteen’s i na klavijaturama Roy Bittan. Turneja je bila vrlo uspješna ali zbog tmurne crne atmosfere i nacističkog pozdrava, novinari su ga počeli prozivati da zagovara fašizam.
Na temelju disko predložaka i pop balada Bowie izdaje vrlo uspješan singl “Golden Years” ali sve više ima problema sa drogom i vraća se u Englesku. Nakon što ga mediji sve više napadaju zbog nacizma i sve većeg problema sa zavisnošću, Bowie se seli u Berlin.
Berlin
U Berlinu se uspješno skida sa narkotika, počinje se baviti slikarstvom, upoznaje njemačku električnu muziku te ostvaruje saradnju sa Brianom Enoom. Krhak zvuk sa albuma Station to Station prenosi i na sljedeći album Low koji je prvi od tri albuma koja izdaje u Belinu nazvanih Berlin Trilogy. Na albumu se nalaze elektronske instrumentalne kompozicije koje najavljuju novo doba osamdesetih, techno, post punk i pjevanih djelove.
Istim načinom ali većim uticajem krautrocka i evropske progresivne rock scene izdaje drugi album sa berlinske triologije “Heroes” čiji je zvuk dosta sličan Lowu. Naslovna pjesma na albumu govori o dvoje zaljubljenih koji su razdvojeni berlinskim zidom i jedna je od najboljih Bowievih pjesama. Bowie 1977. osim što izdaje svoje albume, potpisuje produkciju za dva povratnička albuma Iggyja Popa ”Idiot” i ”Lust For Life” te glumi u filmu “Just A Gigolo”. Naredne godine odlazi na svjetsku turneju (prvi put u Australiju i Novi Zeland), na kojoj izvodi pjesme sa Lowu i “Heroesa”. Čitava turneja je zabilježena na koncertnom albumu Stage.
- izdaje posljednji album u saradnji sa Enoom ”Lodger” i sa njim završava berlinsku triologiju. Album se razlikuje od prva dva pa tako bilježi povratak popa ali isto zadržava neka od ranijih iskustava. Umjesto instrumentalnih kompozicija, Bowie je složio impresivnu zbirku pop pjesama, no iskustvo Lowa i “Heroesa” osjećalalo se u zvuku i produkciji. Na albumu se nalazi nekoliko hit pjesama, “Boys Keep Swinging”, “DJ” i “Look Back in Anger”. Scary Monsters (and Super Creeps) posljednji je album kojeg Bowie snima za “RCA Records” i jedan je od prelomnih točaka u njegovoj karijeri. Scary Monsters sadrži hit pjesmu “Ashes to Ashes” koja se nalazi na #1 Top liste. Pjesma “Fashion” naznaka je pravca u kojem će ići album Let’s Dance iz 1983. Hit pjesma “Ashes to Ashes” i njeno zadržavanje na #1 britanske Top liste, Bowieu otvara put prema Broadwayu i tromjesečni rad na “The Elephant Man”.
Bowie kao superzvijezda
Bowie nastavlja raditi u pozorištu i filmu do 1983., a u studio ulazi samo radi zajedničkog singla sa grupom Queen: “Under Pressure”. Pjesma postaje veliki hit i biva Bowiejev treći #1 na britanskoj Top listi. 1983. Bowie se razilazi sa izdavačkom kućom “RCA” i potpisuje za “EMI America Records”.
Nakon potpisivanja za “EMI”, objavljuje album Let’s Dance (album David Bowiea), bogato opremljenog “plesom” novoromantičarskog doba osamdesetih, u produkciji Nilea Rodgersa iz sastava Chic. Na albumu se po prvi put pojavljuje gitarista Stevie Ray Vaughan. Naslovna pjesma zauzima prvo mjesto na američkoj i britanskoj Top listi i postavlja nove standarde u muzičkom svijetu. Album takođe daje i dva singla “Modern Love” i “China Girl”, a kasnije se pojavljuju na promotivnom video spotu.
Bowiejev sljedeći album Tonight, originalno je bio zamišljen kao album uživo gdje bi se našao materijal sa turneje “Serious Moonlight Tour” ali na zahtjev izdavača “EMI”-a izlazi kao studijski album. I Tonight je takođe bio plesno orijentisan, a oblik su mu dali saradnja sa Tinom Turner i Iggy Popom ali nije zabilježio uspjeh prethodnika.
Iste godine snima duet sa Mickom Jaggerom, sa kojim obrađuje “Dancing in the Street”. Slijedi ponovo njegov rad u filmskoj industriji, pa tako 1986. snima pjesmu za film “Absolute Beginners”, ima jednu od glavnih uloga u filmu “Labyrinth”, snima pet pjesama za film “Monty Python” od Terrya Jonesa itd.
Nakon toga 1987. objavljuje svoj solo album Never Let Me Down koji nije bio posebno uspješan. Produkciju su radili David Bowie i David Richards. Album se našao na šestom mjestu britanske Top liste a objavljena su tri singla “Day In, Day Out”, “Time Will Crawl” i “Never Let Me Down”. Čitavi projekt Bowie promoviše na velikoj scenskoj, atraktivnoj turneji Glass Spider.
U avgustu 1988., Bowie glumi Pontije Pilata u filmu Martina Scorsesea ”The Last Temptation of Christ”.
Tin Machine
Nadahnut “Pixiesima” i “Sonic Youthom” kao i sjećanjima na rane sedamdesete, Bowie okuplja grupu “Tin Machine” u kojem je glavni lik gitarista Reeves Gabriels. Sastav je hard rock kvartet i osim Bowiea i Gabrielsa čine ga još Tony Sales na basu i Hunt Sales na bubnjevima. Objavljuju dva studijske albuma i jedan album uživo.
Originalni album Tin Machine izlazi 1989. i sastoji se od gitarske melodije sa metalnom distorzijom. Na svjetskoj turneji Bowie se pojavljuje kratko ošišan.
Sljedeći albumi su mu Tin Machine II koji izlazi 1991., (a producenti su: Tin Machine, Tim Palmer, Hugh Padgham) i album uživo Tin Machine Live: Oy Vey, Baby na kojem se nalazi materijal iz 1991.-1992., sa turneje It’s My Life Tour. Nakon turneje Bowie osjeća umor od posla i sviranja sa grupom pa se zbog toga razilazi sa “Tin Machine” i okreće se samo svom radu.
Elektronska muzika
Bowie nastupa 1992. na Uskršnjem koncertu u spomen na preminulog Freddiea Mercurya iz grupe Queen, gdje izvodi pjesmu “Heroes” i “Under Pressure” (sa Annie Lennox). 1993. izdaje svoj solo album Black Tie White Noise koji je mješavina soul, jazza i hip-hopa te žestokih gitarskih riffova od Micka Ronsona i Reevesa Gabrelsa. Album obnavlja saradnju između Bowiea i Nilea Rodgersa koji odrađuje produkciju na materijalu.
Takođe 1993. objavljuje instrumentalni album sa filmskom muzikom The Buddha of Suburbia. Album sadrži nove elemente koji su dijelom već viđeni na albumu Black Tie White Noise, sa isključivim naglaskom na twist i alternativni rock. Album uspjeh postiže kasnije, u svom reizdanju za Sjedinjene Američke Države 1994.g.
Album Outside iz 1995. obnavlja saradnju sa Brianom Enoom sa kojim Bowie želi uhvatiti priključak na nove kurente. Materijal na albumu vraća ga njegovoj matičnoj rock muzici zajedno sa singlovima “The Hearts Filthy Lesson”, “Strangers When We Meet”/”The Man Who Sold The World” i “Hallo Spaceboy”. Prateći trend elektronske muzike i sa iskustvom berlinske faze Bowie poseže i za grunge ambijentom i novom velikom strašću – cyber-spaceom. Muzički kritičari ostaju podijeljeni oko toga da li je nekadašnji trendmaker postao puki sljedbenik novih trendova, međutim, publika album svakako nije dobro prihvatila.
U septembru 1995. Bowie pokreće Outside turneju na kojoj ponovo angažuje Reevesa Gabrelsa na gitari i američku rock grupu “Nine Inch Nails”. Turneja zajedno sa “NIN”-om nastavlja se po Europi u februaru 1996. i po Japanu u ljeto 1996.
Prihvatajući kritike za prethodne albume, Bowie objavljuje hard rock i bass ‘n’ drum album Earthling, koji ipak, uprkos pozitivnim kritikama, kod publike nije postigao veće uspjehe.
- siječnja 1997. Bowie održava koncert na Madison Square Gardenu na kojem proslavlja svoj pedeseti rođendan (njegov rođendan je bio dan ranije). Na koncertu su nastupili mnogi gosti izvođači; Billy Corgan, Frank Black, Sonic Youth, Robert Smith iz sastava The Cure, Placebo i Lou Reed.
Neoklasika
- Bowie komponuje muziku za kompjutersku igru “Omikron: The Nomad Soul”. Duh i karakter igri dali su David Bowie i njegova supruga Iman. Iste godine ponovo obrađuje muziku sa videoigre i zajedno sa novim pjesmama objavljuje je na albumu ‘Hours…’ koji je biva najbolji od albuma objavljenih u devedesetim. Na albumu Bowie prezentuje elektronski heavy sa naglaskom na što više živih instrumenata i izravno dopadljive skladbe “Thursday’s Child” i “Survive”. Nakon snimanja albuma, Reeves Gabriels prekida saradnju sa Bowiem i vraća se svojoj solo karijeri.
U oktobru 2001. Bowie otvara koncert “The Concert for New York City” zajedno sa Paulom Simoneom i njegovom pjesmom “America”, kao i Bowievom rock verzijom “Heroes”. Takođe, 2001. gostuje na albumu Viva Nueva! muzičke rock jazz grupe “Rustic Overtones”.
Bowie i Visconti neprekidno nastavljaju saradnju u produkciji novih albuma pa je rezultat toga i album Heathen koji je najbliži klasičnim Bowievim albumima, s nizom pjesama koje podsjećaju na nekadašnje hitove. Ključni čovjek na albumu je Tony Visconti koji je radio produkciju albuma i zaslužan je za neke od najuzbudljivijih Bowie projekata, od “Ziggyja” do berlinske triologije. Album je još jedan veliki stilski zaokret ali i prvi album sa etiketom “Columbia/Sony”.
U septembru 2003. Bowie objavljuje novi album Reality i objavljuje svjetsku turneju. Uspjeh albuma se najprije odnosio na zvuk koji je preuzet sa albuma “Heroes” i posebno “Scary Monters” koji je poslužio kao otvoreno nadahnuće za nove pjesme koje nose obilježje klasičnog Bowiejevog autorskog pisanja.
A Reality Tour’ bila je najbolje prodavana turneja sljedećih godina.
Nagrade i nominacije
Nagrada Saturn
Osvojen u kategoriji najboljeg glumca (na filmu), za film Čovjek koji je pao na Zemlju (eng. The Man Who Fell to Earth).
Nagrada Emmy
Za izrazitu ulogu u Hollywood Rocks the Movies: The 1970s (2003., Podijeljena zajedno sa Kevinom Burnsom, Davidom Sehringom i Patty Ivinsom Spechtom)
Nagrada Grammy
Za najbolji kratki muzički video; “Jazzin’ for Blue Jean” (1985.)
Nagrada BRIT
Najbolji britanski solo izvođač (1984.)
Za izuzetan doprinos u muzici (1996.)
Nagrada Webby
Za izuzetan doprinos u muzici (2007.)
Diskografija
David Bowie (1967.)
David Bowie (1969., reizdanje 1972. VB #17, SAD #16)
The Man Who Sold the World (1970., VB #26, SAD #105)
Hunky Dory (1971., VB #3, SAD #93)
The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars (1972., VB #5, SAD #75)
Aladdin Sane (1973., VB #1, SAD #17)
Pin Ups (1973., VB #1, SAD #23)
Diamond Dogs (1974., VB #1, SAD #5)
Young Americans (1975., VB #2, SAD #9)
Station to Station (1976., VB #5, SAD #3)
Low (1977., VB #2, SAD #11)
“Heroes” (1977, VB #3, SAD #35)
Lodger (1979., VB #4, SAD #20)
Scary Monsters (and Super Creeps) (1980., VB #1, SAD #12)
Let’s Dance (1983., VB #1, SAD #4)
Tonight (1984, VB #1, SAD #11)
Labyrinth (glazba iz filma) (1986.)
Never Let Me Down (1987., VB #6, SAD #34)
Tin Machine (zajedno sa Tin Machine) (1989., VB #3, SAD #28)
Tin Machine II (zajedno sa Tin Machine) (1991., VB #23, SAD #126)
Black Tie White Noise (1993., VB #1, SAD #39)
The Buddha of Suburbia (1993., VB #87)
Outside (1995, VB #8, SAD #21)
Earthling (1997., VB #6, SAD #39)
‘hours…’ (1999., VB #5, SAD #47)
Toy (2001, neobjavljeno)
Heathen (2002, VB #5, SAD #14)
Reality (2003, VB #3, SAD #29)
The Next Day (2013)
Blackstar (2016)
Za Press priredio: Dragan Leković
