Kada sam se u proljeće 2009. godine vratio u “Vijesti” organizator teniskog turnira u Podgorici “Rojal kup” (Royal cup), koji se igrao na terenima u Kokotima, pokojni Milorad – Miško Asanović pozvao me da svojim pisanjem i učestvovanjem u organizaciji turnira pomognem u medijskoj promociji ovog međunarodnog takmičenja.
Na turniru u Kokotima su igrale neke danas poznate teniserke poput Andreje Petković, Irine Kamelije Begu (igrala je i ona ove godine na Rolan Garosu), ali i skromna i nasmijana djevojčica od nekih 15 godina, tako reći djevojčurak, Danka Kovinić, koja je, ako se dobro sjećam, baš te godine postala članica TK “AS”.
Kovinić je imala 15 godina i na turniru je igrala uz vajld kart organizatora, ali je svojim igrama i ponašanjem na terenu i oko terena plijenila i skrenula pažnju na sebe.
Miško Asanović je pokazivao neskriven ponos što je Danka članica njegovog kluba i što će baš na “Rojal kupu” igrati te godine. Vjerovao je stari “lisac” u tu djevojčicu i učinio da i sam vjerujem u njen talenat. Vjerovao je i nije pogriješio.
Ako se sjećam, djevojčica je stigla do polufinala turnira i teško je iz nje bilo izvlačiti rečenice, pošto je bila stidljiva i nenametljiva, ali sa sjajem u očima i osmjehom koji razoružava.
I nekako sam uspio da nagovorim djevojčicu na intervju koji ćemo objaviti na portalu turnira i prosljediti e-mailom ostalim crnogorskim medijima.
Dugo smo razgovarali, pored nje je sjedio njen trener, ali i roditelji koji su brinuli o djevojčici koja je bila na početku svoje profesionalne teniske karijere, koja je bila neizvjesna, ali i prisutna ogromna želja da se uspije.
Godine su pokazale da je Danka uspjela i da djevojka iz Herceg Novog, rođena na malom Cetinju, u jednoj maloj Crnoj Gori može stići do glavnih svjetskih turnira do Grend slem mečeva – Danka je pokazala put djevojčicama i dječacima koji dolaze.
Djevojčica je bila skromna, ali se iza svakog njenog pogleda i riječi skrivala ambicija i želja, ljubav prema sportu, prije svega tenisu, nada da će jednog dana za nju znati i izvan granica Crne Gore.
Danas za nju znaju u cijelom svijetu, jer ta divna djevojka igra mečeve na najvećoj teniskoj sceni i sa najvećim teniserkama svijeta, a njen jučerašnji meč protiv najbolje na svijetu Ige Švjatek učinio je i mene ponosnim, jer sam vjerovao u taj djevojčurak kada u Crnoj Gori skoro niko nije, osim Milorada – Miška Asanovića, njenih roditelja, trenera i nekoliko najbližih prijatelja.
Intrevju koji sam uradio proslijedio sam sa e-maila “Rojal kupa” svim tadašnjim crnogorskim medijima, dnevnim novinama – Pobjeda, Vijesti, Dan, postojećim portalima, televizijama i svi su ga ignosrisali, čak i Vijesti, medijska kuća u kojoj sam radio i vjerovali ili ne jedino je Dan objavio priču o djevojčici sa Cetinja koja obećava.
I nije se čekalo predugo, Danka je stigla do najveće svjetske scene, igrala na sva četiri najveća teniska turnira i nije samo igrala, pobjeđivala je na Australijan openu, na US openu, na Rolan Garosu je ove godine došla do treće runde i bila najteži protivnik do sada u 31. meču nepobjedivoj Igi Švjontek, a oni mediji koji su prećutali prije 13 godina rađanje najveće teniserke u istoriji Crme Gore danas svojataju ponosnu Crnogorku kao da su oduvijek tu bili za nju.
Predstavljala je Danka Kovinić Crnu Goru, ogrnuta crnogorskom zastavom na najvećoj smotri sportista na Olimpijskim igrama, danas se za Danku Kovinić zna u svijetu, a Crna Gora prepoznaje po Danki, nažalost ne Danka po Crnoj Gori jer je ona uz Mariju Vuković najbolji promoter naše zemlje i zbog toga sam i sam ponosan.
Autor: Stanko Radulović
