U Crnoj Gori još uvijek nije razvijena svijest o tome da kockanje može dovesti do ozbiljne bolesti kakva je bolest zavisnosti, a samim tim ne postoji razvijena svijest o važnosti rada na prevenciji, poručila je u razgovoru za CdM psihološkinja Maja Lješnjak iz Savjetovališta “Entera-Podgorica” koje funkcioniše u sklopu ADP-Zid.
Lješnjak kaže da godišnje proces tretmana u tom Savjetovalištu započne od 10 do 20 osoba.
„Međutim, sam ishod tretmana zavisi od brojnih faktora, prije svega motivacije klijenta i njegove spremnosti na promjenu, tako da taj broj često varira“, navodi Lješnjak.
Prema njenim riječima, najčešće se za pomoć obrati neko od članova porodice. U znatno manjem broju se osobe u problemu jave i lično.
„U slučaju kada osoba koja je u problemu sama inicira obraćanje Savjetovalištu, ishod tretmana je uspješniji“, ističe Lješnjak.
„Zavisnici često nijesu svjesni problema“
Kako navodi sagovornica CdM-a, zavisnici od kockanja veoma često nisu svjesni problema. Međutim, to nije uvijek slučaj.
„Tek u momentu kada osoba prepozna problem kod sebe i kada ga prihvati može se raditi na promjeni“, kaže Lješnjak.
U Savjetovalištu Entera-Podgorica sprovodi se savjetodavno-psihoterapijski tretman sa osobama koje su zavisne od kockanja.
„Tretman traje minimum jednu godinu i radi se isključivo sa punoljetnim licima. U sklopu Savjetovališta postoje i preventivni programi koji se sprovode sa mladima“, pojašnjava Lješnjak.
A kada je riječ o svim bolestima zavisnosti, neophodno je ukazati na važnost prevencije.
Sagovornica CdM-a smatra da je potrebno pričati mnogo više o ovom problemu i skrenuti pažnju na posljedice zavisnosti od kockanja, naročito mladima.
„U rad treba uključiti i roditelje i nastavnike“, ukazuje Lješnjak.
Psihološkinja na pitanje da li se starosna granica kada mladi počinju da kockaju spušta, te da li uviđa kroz praksu da je problem kockanja maloljetnika sve veći ona je kazala da većinom klijenti koji su u procesu tretmana govore da su prvi put odigrali neku od igara na sreću sa nekih šest – sedam godina i to najčešće uz nekog člana porodice pa čak i nastavnika.
“Smatram da je to alarmantan podatak koji govori o važnosti rada na prevenciji i uključivanja roditelja i nastavnika. Tokom aktivnosti koje smo sprovodili sa mladima došli smo do saznanja da je problem veoma prisutan među njima već godinama unazad“, upozorava Lješnjak.
„Na razvoj zavisnosti utiču brojni faktori“
Sagovornica CdM-a ukazuje da na razvoj zavisnosti od kockanja utiču brojni faktori a da bi se utvrdilo na kom nivou neka osoba kocka, potrebno je proći ozbiljne dijagnostičke procedure.
„Postoje osobe koje kockaju na zabavno rekreativnom nivou i nemaju problema sa kockanjem. Međutim, značajan broj razvije ozbiljne probleme i u velikoj mjeri kvalitet njihovog života biva narušen. Osobe koje kockaju na zabavno rekreativnom nivou jesu u riziku, a na to da li će se razviti zavisnost utiču brojni faktori poput strukture ličnosti, situacije u porodice, društvenog okruženja, dostupnosti igara na sreću i sl“, zaključuje Lješnjak za CdM.
Izvor: CdM
