Ludvig van Betoven umro je u Beču prije gotovo 200 godina nakon što je cijeli život komponovao neka od najuticajnijih djela klasične muzike i od tada biografi nastoje objasniti uzroke smrti njemačkog kompozitora u 56 godini, njegov progresivni gubitak sluha i dobro dokumentovane borbe s hroničnim bolestima.
Tim naučnika koji je sekvencionisao Betovenov genom koristeći pramenove kose njemačkog kompozitora sada možda ima neke odgovore.
Zastoj jetre ili ciroza, vjerovatni je uzrok Betovenove smrti izazvane nizom razloga, uključujući i konzumaciju alkohola, rekli su.
“Proučavali smo moguće genske uzroke njegova tri glavna kompleksa simptoma — progresivnog gubitka sluha, gastrointestinalnih simptoma i bolesti jetre koja je u konačnom dovela do njegove smrti zbog zastoja jetre”, rekao je Markus Noten s Instituta za ljudsku genetiku Univerziteta u Bonu.
Betoven je, rekao je Noten, imao “jaku genetsku predispoziciju za bolesti jetre” i sekvence virusa hepatitisa B otkrivene su u njegovoj kosi.
“Vjerujemo da je bolest nastala kombinacijom genetske dispozicije, dobro dokumentovane hronične konzumacije alkohola i infekcije hepatitisom B”, rekao je Noten.
Johanes Krause s Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju rekao je da je hepatitis B “vjerovatno bio prilično uobičajen u to vrijeme početkom 19. vijeka.”
“Barem u posljednjih nekoliko mjeseci prije smrti bio je zaražen virusom hepatitisa B”, rekao je Krause.
Autori studije, objavljene u srijedu u časopisu Cell Press Current Biology, nisu uspjeli utvrditi uzrok gubitka sluha zbog kojeg je Betoven na kraju ostao gluv.
Naučnici su analizirali osam pramenova kose za koje se tvrdi da su Betovenovi i utvrdili da je pet od njih “gotovo sigurno autentično”, rekao je Tristan Beg, doktorand na Univerzitetu Kembridž i glavni autor studije.
“Budući da smo rekonstruisali genom iz ultrakratkih fragmenata DNK, samo smo pouzdano mapirali oko dvije trećine”, rekao je.
Betoven, koji je rođen u Bonu 1770. i umro 1827., borio se s gastrointestinalnim problemima u raznim razdobljima svog života, kao i sa žuticom.
“Bilo je razdoblja akutne bolesti u kojima nije mogao raditi, na primjer, njegovo jednomjesečno razdoblje akutne bolesti u proljeće 1825. godine”, rekao je Beg.
Naučnici su, proučavajući Betovenovu DNK i arhivske dokumente, takođe otkrili nepodudarnost u njegovoj pravnoj i biološkoj genealogiji.
Pronašli su “događaj očinstva izvan braka” dijete koje je proizašlo iz vanbračne veze kod nekog od Betovenovih predaka po ocu, rekao je Tomas Kivisild s Instituta za genomiku na Univerzitetu u Tartuu.
Kivisild je rekao da se to dogodilo u nekom trenutku unutar sedam generacija između Aerta van Betovena koji je živio krajem 16. vijeka i Betovenovog rođenje 1770. godine.
Beg je rekao da nije iznenađenje što o tome nema zapisa.
“Ne biste nužno očekivali da će očinstvo van braka biti dokumentirano”, rekao je, budući da je “vjerovatno bilo tajne prirode.”
“Ne možete isključiti mogućnost da je čak i sam Betoven možda bio nezakonit”, rekao je Beg.
“Ja to ne tvrdim”, naglasio je. “Jednostavno kažem da je to mogućnost i da je morate razmotriti.”
Betoven je u pismu iz 1802. tražio da se njegovi zdravstveni problemi, posebno gubitak sluha, opišu nakon njegove smrti.
“Imao je želju da ga se proučava poslije smrti”, rekao je Krause.
“I to je na neki način, u osnovi, njegova želja koju ovim projektom donekle ispunjavamo.”
Izvor: Nacional.hr
