Neadekvatna komunikacija institucija u kriznim situacijama, pokušaj da se partijskom retorikom uguše glasovi koji traže odgovornost za propuste u sektoru bezbjednosti, kao i lakoća kojom se u javnom prostoru poseže za teškim riječima i govorom mržnje obilježili su dane nakon zločina koji je prijestonicu Cetinje i cijelu zemlju zavio u crno 1. januara ove godine.
Broj žrtava zločinca Aca Martinovića povećao se na 13, dok je uporedo minulih dana neviđenom progresijom rastao broj skandaloznih objava najtežih oblika govora mržnje i to od ljudi od kojih bi se, zbog iskustva, očekivanog znanja i mudrosti srazmjerne godinama, očekivalo da budu prva linija odbrane dostojanstva, ljudskih prava i da priguše, a ne podstiču, neartikulisano verbalno nasilje.
Pokazale su se duboke podjele u društvu po svim aršinima, a tragedija je postala poprište za vjerska i nacionalna prepucavanja, koja nijesu imala ni djelić tolerancije ili empatije, već se iskazivala mržnja u kojoj je dominirao stav da su Cetinjani i Cetinje to zaslužili.
Profesija nasuprot žutila
Sa druge strane, svijetla tačka u danima koji su uslijedili su crnogorski mediji, koji su i ovog puta, kao i nakon masakra u Medovini profesionalno i etički pristupili ovoj temi – pažnja je usmjerena na rad i propuste institucija, odnosno o temama koje su od značaja za javnost.
Za razliku od njih, mediji iz Srbije su ponovili matricu, pa su prilozi i tekstovi usmjeravani na lične i porodične odnose ubice i žrtava, potencijalne razloge – da je Crnu Goru stigla Njegoševa kletva zbog kapele… Na taj način su dodatno ugrožavali stabilnost društva.
Zbog takvih televizijskih priloga, Savjet Agencije za medijske usluge će naredne sedmice održati sjednicu na kojoj će razmatrati problematične sadržaje. Od dana kad se desila tragedija, Agencija vrši pojačan nadzor i detaljne analize sadržaja elektronskih medija. To uključuje televizijske i radio stanice u Crnoj Gori, kao i sadržaje koji se distribuiraju preko kablovskih operatora.
Agencija je djelovala i 2022. godine, kada je utvrđeno da su određeni programi na senzacionalistički i provokativan način izvještavali o tragediji na Cetinju, ugrožavajući dostojanstvo i privatnost žrtava i njihovih porodica, ali i crnogorskog društva u cjelini.
“Kao ni prethodnog puta, ni ovoga puta SAMU neće tolerisati ugrožavanje dostojanstva žrtava, niti bilo kakvu zloupotrebu tragedije u cilju širenja etničkih podjela i produbljivanja društvenih tenzija”, poručili su iz Agencije.
Apel za prevenciju
Na pitanje Pobjede da li je Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo predmete po službenoj dužnosti i da li su dobili prijave, iz te isntitucije je odgovoreno:
“Više državno tužilaštvo u Podgorici, u okviru svoje nadležnosti postupa po svim prijavama koje se dostave ovom tužilaštvu, te prati i ocjenjuje da li u izjavama, kao i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela iz nadležnosti ovog tužilaštva, tako da ukoliko ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kojeg slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena”, piše u odgovoru.
Građanin Marko Roganović je policiji prijavio govor mržnje koji je primijetio na društvenim mrežama, a prekjuče je uputio i inicijativu vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću za donošenje obavezujućeg uputstva sa ciljem da se što prioritetnije procesuiraju sve osobe za koje postoji osnov sumnje da su izvršili povredu ravnopravnosti i izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Smatra da je odgovornost nadležnih organa u sankcionisanju odgovornih pojedinaca, pa samim tim i preventivnom djelovanju na dalje širenje ove opasne pojave u našem društvu, u ovom trenutku najveća na tužilačkoj organizaciji.
U komentarima na društvenim mrežama se može pročitati da su na Cetinju svi nenormalni, da taj grad treba zatvoriti, da se sve to dešava zbog mržnje prema SPC, da ih je sustigla kletva, da su umrlice pisane latinicom te da to dokazuje brojne stvari…
Osim „običnih“ ljudi, govor mržnje su ispoljavali i javni djelatnici, poput nagrađivanog književnika Milutina Mićovića, brata mitropolita SPC Joanikija koji je ubrzo nakon tragedije objavio na svom profilu pjesmu „Demon grad“ autora Peđe Vukića u kojoj piše: „O nesrećni grade pun zlobe i mržnje, nek ti gospod sudi u pepelu, plamu sinovima tvojim što dušmanu služe…“. Objava dobitnika „Miroslavljevog jevanđelja“ je generisala komentare sa elementima govora mržnje.
Crnogorski mediji profesionalno
Sagovornici Pobjede Radomir Kračković, predsjednik Sindikata medija i Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije se slažu da su mediji u Crnoj Gori zadržali profesionalan pristup.
Kračković je kazao da, posmatrajući samo izvještavanje crnogorskih medija o ovom tragičnom događaju, može da konstatuje da je bilo veoma profesionalno i da su se mediji i novinari trudili da poštuju dostojanstvo žrtava i njihovih porodica, kao i da objavljuju samo provjerene i zvanične informacije nadležnih organa.
“To, nažalost, nije slučaj sa pojedinim medijima iz regiona koji su i ovu tragediju iskoristili da u tabloidnom maniru uspiju samo da nanesu još veću bol unesrećenima”, istakao je on.
I Olivera Nikolić ističe da je situacija i ovoga puta poslužila pojedinim medijima da na govoru mržnje, zabranjenom govoru, senzacionalizmu, primitivizmu i jeftinim političkim poenima, privuku čitaoce, te da su u tome prednjačili tabloidi iz regiona i neregistrovani portali.
Ona naglašava da je tragedija na Cetinju pokazala slabosti našeg društva, ali i one dobre strane, reflektujući ih posredstvom medija i društvenih mreža.
“Medijski izvještaji, sadržina onlajn komentara i objava na društvenim mrežama o tragediji na Cetinju su naše ogledalo. Tragedija je i ovog puta pokazala nadmoć tradicionalnih i profesionalnih medija u trenucima kriza, u odnosu na društvene mreže i tabloide kao izvore, dominantno, senzacionalizma, mržnje, predrasuda, nekanalisanih emocija …”, naglasila je Nikolić.
Ocijenila je da je većina medija u Crnoj Gori, posebno u prvim satima tragedije, izvještavala profesionalno, te da su bili konstruktivan društveni činilac, čuvajući se senzacionalizma, neprovjerenih informacija, spekulacija sa brojem stradalih i ranjenih, motivima zločina. Takođe, kako je primijetila, vodilo se računa o dostojanstvu žrtava, bolu porodica stradalih i saosjećalo sa Cetinjem i njegovom tragedijom, drugom za tako kratko vrijeme.
“Redakcije su prazničnih dana desetkovane, ali ključni mediji u državi, koji uživaju povjerenje publike, u noći 1. januara imali su reportere na licu mjesta, dok su redakcije emitovale vanredne vijest, bazirane na promišljenim i provjerenim uredničkim odlukama. Ovakvo ponašanje medija pomoglo je u kanalisanju i amortizovanju straha, bijesa i drugih stanja koja mogu da proisteknu iz stanja šoka i traume, kakva jeste tragedija o kojoj su izvještavali”, istakla je Nikolić.
Portali i društvene mreže
I Nikolić i Kračković ističu da je u komentarima i na društvenim mrežama, za razliku od profesionalnih medija, potpuno drugačija situacija te svjedočimo govoru mržnje, stigmatizaciji…
Kračković podsjeća da su mediji po zakonu odgovorni i za komentare koje objavljuju te da je njihova dužnost da ih uklone ako u njima postoji očigledan govor mržnje.
“Za to su predviđene i kazne i mislim da će nadležni imati posla, ukoliko žele da rade svoj posao. Neprimjerene komentare mogu prijaviti i građani i vjerujem da to i čine”, rekao je on.
Kračović smatra da ova tragedija još jednom pokazuje da je potrebno da država pojača nadzor društvenih mreža jer ih koristi veliki broj građana a one su veoma često poligon za ispoljavanje najprizemnijih stavova za koje bi se moralo i krivično odgovarati.
Nikolić ističe da je zabrana komentarisanja tokom događaja koji nosi visok rizik širenja govora mržnje, ugrožavanja privatnosti i dostajanstva ljudi, posebno u situaciji kada redakcije nemaju novinara da se njima pažljivo bave i kanališu ljutnju, bijes, strah ljudi u konstruktivnom smjeru – visoko etičan postupak.
“Ovakav potez je od velikog značaja imajući u vidu i nepostupanje ili sporost nadležnih u odnosu na zabranjeni govor u onlajn komentarima, ali i na situaciju kada nemamo efikasan odgovor na neregistrovane portale. To je pokazatelj i koliko je samoregulacija moćan mehanizam upravljanja profesionalnim sadržajem i usmjeravanja društvene rasprave na suštinska pitanja koja ova tragedija otvara, a ne na mržnju, pitanja identiteta, crkve, podjela i slično. Nažalost, tim pozitivnim primjerom se nije povela većina čitanih portala u zemlji”, istakla je Nikolić.
Politizacija bez krizne komunikacije
Osim izvještavanja medija o događajima na Cetinju te protestima i zahtjevima kojima se traži odgovornost nadležnih zbog ponovljenog masakra sa velikim brojem žrtava, komunikacija sistema sa javnošću ali i izgovorena javna riječ nosilaca javnih funkcija je jednako važna kao i profesionalnost novinara.
“S druge strane, u javnom prostoru, naravno da i dalje ne postoji odgovornost za javnu riječ i političke partije i ovu tragediju koriste da brane svoje stavove ili kadar, ne libeći se da se obračunavaju i sa građanima. U Crnoj Gori nema suštinskog dijaloga ni o mnogo manje važnim pitanjima pa nije realno očekivati da ćemo ga imati i oko ovog. Jedino je izvjesno da ćemo morati nešto da radimo i kao država i kao društvo da bi smanjili stepen agresije koji je evidentan”, poručio je Kračković.
Olivera Nikolić je istakla da je krizno komuniciranje nadležnih institucija zakazalo, sa izuzetkom uprave Kliničkog centra Crne Gore i Ministarstva zdravlja.
“U trenucima kada imamo opravdani bijes građana i proteste kojima se traži odgovornost nadležnih za situaciju u kojoj jesmo, umjesto empatije i usmjeravanja resursa na kanalisanje traume, osjećaja nesigurnisti, pomoć i podršku porodicama žrtava, građanima Cetinja, svima kojima je to potrebno, nadležni bježe od odgovornosti, ne odgovaraju na brojna otvorena pitanja, politizuju situaciju, ubiraju političke poene i time dodatno pojačavaju otpor i bijes ljudi”, kazala je ona.
Ističe i da je u kanalisanju ove traume od velikog značaja dalje ponašanje medija, koji ne treba da rade posao institucija, da se bave istragama, rekonstrukcijom događaja i slično, već da od nadležnih uporno traže odgovore za propuste i konkretne mjere koje planiraju da preuzmu u uklanjanju uzroka koji su nas doveli do ovako tragičnih događaja.
“Važno je maksimalan prostor dati stručnjacima različitih profila i time stvari konstruktivno usmjeriti na ublažavanje boli, traume, traženje konstruktivnih rješenja, utemeljenih na znanju i dobroj volji”, zaključila je ona.
Lubarda: Borbu za dobro društvo svako od nas treba da vodi
Balša Lubarda, gostujući istraživač i predavač na Univerzitetu u Berkliju i direktor Istraživačkog instituta DAMAR (Crna Gora) je kazao da se govor mržnje logično intenzivira u društveno stresnim momentima.
Ističe da isto kao što takve momente prati i društvena potreba za zbližavanjem, u vidu izraza solidarnosti, paljenja svijeća i slično, tako prati i pokušaj da se „povežu tačke“ i „objasni“ zašto se nešto desilo. Smatra da su ti običaji pojašnjavanja najčešće plitki i uvredljivi za žrtve i njihove najbliže.
“A tu je i treći „put“, namjerno skandaloznih, koji u ovakvim okolnostima ne zavređuju posebni komentar, već prezir i krivične prijave”, ističe Lubarda.
Kada je riječ o medijima, on kaže da je jasno da profesionalni standardi nijesu za svakoga isti, kako unutar države tako i u drugim državama.
“Problem govora mržnje je njegova „liminalnost“, jer ga nije uvijek lako odvojiti. U danima nakon tragedije, svjedočili smo lakonskim objašnjenjima koji su obično – iako vjerovatno nehotice – stigmatizovali osobe narušenog psihičkog zdravlja. Dakle, govor mržnje nije neki eksterno nametnuti konstrukt nego naša svakodnevica i nesigurnost u društveno prihvatljivo. To je šala koju ćemo baciti u privatnom društvu ili poruci ali ćemo se istovremeno zgražavati nad istom porukom koju neko drugi izjavi u javnom prostoru, „javnijem“ od konteksta u kom smo ga mi prethodno upotrijebili”, podsjeća Lubarda na realnost koju često svi želimo da prećutimo ili pak negiramo.
On ističe da suštinski, sam pojam „govor mržnje“ ilustruje našu licemjernost i dvostruke aršine koji jesu karakteristika društvenog.
“Ipak, to ne znači da je sama ideja „govora mržnje“ nepotrebna, jer standardi u javnoj komunikaciji jesu jedan od osnovnih preduslova zaštite ljudskih prava. Samo je, eto, bitno da razumijemo da mržnja koju govorimo jeste dio svih nas, i da je borba i protiv mržnje i protiv fašizma i protiv neprimjerenih komentara, a borba za dobro društvo svakodnevna borba koju svako od nas treba da vodi – a sistem da facilitira i pomaže”, zaključio je on.
Izvor: Pobjeda
