Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, gostujući u emisiji “Živa istina” na Anteni M, na pitanje da li se plaši da će doći do “obračuna sa njim”, rekao je da se toga ne plaši, te da je svemu naredan.
“Ne plašim se. Čega bih se plašio? Od kako sam se počeo baviti politikom, od toga dana ja mislim o svojoj odgovornosti pred crnogorskom javnošću, pred Ustavom i pred zakonima Crne Gore. Da li sam u ovom nevremenu koje živimo svemu naredan? Pa svemu sam naredan. Kakav je to problem? Ako neko misli da je omoćao toliko da može konstruisati nešto čega nema i ako je neko spreman da povlađuje političkim interesima Beograda i njegovih slugana ovdje, neka izvoli“, izjavio je Đukanović.
On je naveo i da Zapad vrlo dobro vidi šta se ovdje događa, ali da tome ne posvećuje potrebnu pažnju.
“Oni jako dobro vide šta se ovdje događa, ali ne posvećuju tome potrebnu pažnju. Razumijem, imaju mnogo važnije prioritete nego što je Crna Gora i nego što je Zapadni Balkan, ali to ih ne opravdava za pogrešne politike koje iniciraju ili podržavaju kada je u pitanju evropska perspektiva našeg regiona“, rekao je on u razgovoru za Antenu M.
“SAD i Stejt Department ignorišu krupne političke štete”
Đukanović smatra i da bi bilo pogrešno očekivati da će sa te strane doći neka „spasonosna terapija da izliječimo ovaj politički kancer koji trenutno opterećuje Crnu Goru“.
“U vrlo autoritativnim zapadnim centrima prećutkuje se da je odsustvom podrške i brige od strane naših saveznika otvoren prostor za direktnu penetraciju ruskih imperijalnih interesa na Zapadnom Balkanu. Takođe, previđa se da je takvom ulogom Rusije podstaknuta najretrogradnija politika u ovom regionu, a to je nacionalizam i to su velikodržavni projekti. Pokušava se previdjeti i da je koketiranjem nekih autoritativnih zapadnih političkih adresa sa regionalnim nacionalističkim politikama pušten duh iz boce u društvima Zapadnog Balkana, da se danas Zapadni Balkan bavi istim temama kojima se bavio i 90-ih godina, zaštitom tobože ugroženih pripadnika određenih naroda izvan granica matične države, čime se ruši suverenitet susjednih država, kvare dobrosusjedski odnosi i u suštini ugrožava stabilnost, time i evropska perspektiva regiona“, ispričao je Đukanović.
On je, u pomenutoj emisiji, istakao i da se sve to događa „zahvaljujući inicijalnom inputu iz Rusije“.
“Namjerno se previđa’, to i dalje ne znači da je napravljena neka rusko-zapadna koalicija sa namjerom da skrene zemlje Zapadnog Balkana s evropskog i evroatlanskog puta. Pod namjernim previdom podrazumijevam da su zbog svojih kalkulacija i svojih interesa u odnosima sa određenim državama Zapadnog Balkana, prije svega sa Srbijom i Albanijom, spremni da tolerišu neke bahatosti koje te države iskazuju prema drugim državama u regionu”, tvrdi on.
Za njega je Open Balkan “pokušaj institucionalizacije dominacije Srbije i Albanije na Zapadnom Balkanu.
“Zato mislim da SAD, tj. Stejt Department sebičnom apsolutizacijom svojih interesa ignoriše krupne političke štete koje time čini u regionu, a za koje mislim da su toliko uzele maha da ih je sada teško bezbolno popraviti. Vidjeli smo šta se dogodilo u Banjskoj, vidimo šta se događa u BiH, vidimo šta se sprema za predstojići (Vaskršnji) sabor, vidimo do koje mjere je obesmišljena uloga visokog predstavnika u BiH… Daju li sva ova iskustva pravo na neki optimizam? Ne, ako se bez oklijevanja ne konstatuje greška i hitno ne okrene ploča“, pojašnjava Đukanović.
“Open Balkan Sorošev projekat”
Na pitanje koliko su osnovane tvrdnje da je Otvoreni Balkan zapravo neka vrsta eksperimenta iza kojeg stoji Aleksandar Soroš i njegovo partnerstvo sa Vučićem i Ramom, te podsjećanje na biznis Trampovog zeta Kušnera u Srbiji i Albaniji, Đukanović je kazao da je to moguće
“Moguće. Moguće je i da postoje ti interesi o kojima govorite, ali moguće je da postoje i drugi interesi. Legitimno je da Amerika eksponira svoja dva vrlo važna politička interesa u ovom regionu. A to je da odvoji Srbiju od Rusije i drugo da negdje suspregne političku i diplomatsku destrukciju Srbije kada je u pitanju međunarodno priznanje Kosova. Uobičajeno je pravo velike sile da svoje političke interese pretpostavi interesima drugih država i regiona i da zbog toga namjerno zatvara oči pred današnjom retorikom zvaničnog Beograda, koja ni po čemu ne odudara od narativa i prakse Srbije iz ranih 90-ih godina”, rekao je on.
Tada je, podsjetio je on, “Milošević krenuo da zaštiti navodno ugrožene Srbe u Bosni i Hercegovini i danas Vučić pokušava da zaštiti navodno ugrožena prava Srba u Crnoj Gori i u drugim državama regiona. Znamo kako je završilo prvi put i znamo kako jedino može završiti i drugi i svaki sljedeći put.“
Na opasku da su sada, globalno i regionalno, stvari umnogome drugačije, u skladu sa očekivanjima Beograda, i pitanje zašto vjeruje da će ishod opet biti isti, Đukanović odgovara:
Ne mora biti isti ako mi pristanemo da gubitnički pognemo glavu. Srbija je legitimisala, manje-više, svoje velikodržavne planove. Osnovno pitanje je da li ćemo mi to da dozvolimo?! Mislim da nije realno da se to dogodi zato što ne vjerujem da danas ovdje žive toliko različiti Crnogorci u odnosu na naše pretke koji su tokom prethodne hiljadugodišnje istorije uvijek branili svoju slobodu, svoju čast, svoje dostojanstvo, svoju državu.“
Đukanović dodaje i kako se u različitim vremenima sa različitih adresa moglo čuti o neprimjereno velikom vaninstitucionalnom uticaju Soroš fondacije napolitiku u Evropi, primjećuje „veliku razigranost Soroša naslednika na Zapadnom Balkanu“ sa ambicijom da nam objasni šta je za nas dobro i da nam nametnne svoje „spasonosno otkriće“ Open Balkan koji nije ništa drugo do uvertira za stvaranje velike Srbije i, zakonomjerno, njene protivteže- Albanije u prirodnim granicama.
“Nije ga nametnuo. Iako je pokušavao to uradi sa svoja dva najbliža podržavoca koja ste pomenuli, sa predsjednikom Vučićem i premijerom Ramom, koji su za taj cilj regrutovali i našeg nesrećenog Abazovića koji je bio apsolutno nedorastao politički pajac nezainteresovan za nacionalne interese Crne Gore i koji se nadao da će tako, služeći igri ovih, za njega autaritativnih regionalnih i međunarodnih igrača, učvrstiti svoj nedostajući autoritet i produžiti vijek svoje karijere. On je danas opet margina. Crna Gora se unekoliko politički otrijeznila zahvaljujući lekcijama koje smo naučili tokom prethodne četiri godine, a mislim da je ideja Open Balkana u međuvremenu postala prošlost“, dodaje on.
“Srbija hoće aneksiju Crne Gore”
Na pitanje da li danas ima jasnu sliku čime su DPS i on lično doprinijeli da ih dio javnosti percipira kao simbole zaštite kriminala i korupcije, a ne simbole obnove nezavisnosti, Đukanović je odgovorio:
“Odavno sam tu sliku zaokružio! U beogradskoj centrali velikosrpskog nacionalizma DPS i Milo Đukanović prepoznaju kao ključna brana ostvarivanja njihovih interesa. Nije njihov interes ovako ruiniranje Crnoj Gore, njihov interes je aneksija Crnoj Gore. Nijesu oni neki zatvoreni centri iz kojih ne možete dobiti informaciju. Pričaju oni da Crnu Goru od njihovog nauma nije odbranila ni vlada Zdravka Krivokapića, niti vlada Dritana Abazovića. Nego da ih je odbranila državno-odgovorna opozicija, zajedno sa probuđenom građanskom, intelektualnom sviješću van političkih struktura.
Šta je logičnije nego da oni pokušaju da eliminišu one koji su ključna brana njihovim interesima? Po Staljnovom receptu: ako imate problem koji čini čovjek: nema čovjeka – nema problema. Ja sam kroz to prošao, ja sam bio na meti 2016. Ne treba, valjda, sada opet dokazivati, zbog zaglušujućeg pokušaja revizije pokrenutog iz Beograda, iz BIA, a razglašenog preko medija pod njihovom kontrolom u Crnoj Gori i njihove agenture koja je posljednjih godina u dobroj mjeri premrežila i državne organe Crne Gore, kojim se pokušava negirati scenario državnog udara. O kojem je više nego ubjedljivo govoreno ne samo iz Crne Gore, nego i iz Srbije i iz Vašingtona i iz Lodona“, zaključio je, između ostalog, u intervjuu za Antenu M, bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
