Mr Danijela Đurović, poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) u Skupštini Crne Gore ocijenila je da je potpisivanje Memoranduma o saradnji sa manjinskim partijama dugoročno gledano najispravniji potez, te da ga osuđuju oni koji ga ili ne razumiju ili ne žele jaku građansku Crnu Goru.
Ona je u intervjuu za portal PRESS kazala da u tekstu samog Memoranduma nema ništa što bi bilo koja politička grupacija osporila, ocjenjujući mnogo važnijom samu simbolika tog akta.
Na pitanje da li je crnogorsko društvo zaista toliko zrelo da prihvati i razumije ovakve političke poteze ona ističe da vjeruje da će uskoro svi građani uvijedjeti ispravnost ovog poteza.
“U izuzetno podijeljenom društvu kakvo je crnogorsko, obojenim ekstremnom retorikom, a često i djelovanjem, Memorandum čini prvi korak i snažnu osnovu za pomirenje, poštovanje razlika i jedinstvo u zajedničkom cilju jake Crne Gore, jakih institucija i članice ervopske porodice naroda. 30. avgust je obilježio 2020-tu godinu, a Memorandum 2021-u. Stvorili smo temelj za istinsku i snažnu reformu društva i vjerujem da će vrlo skoro svi građani uvidjeti ispravnost ovog poteza”, kazala je mr Đurović.
S obzirom da ste nakon dugogodišnjeg bavljena politikom na lokalnom nivou u protekloj godini postali poslanica u Skupštini CG da li možete napraviti paralelu između ta dva posla i koji je najveći izazov sa kojim ste se suočili u 2021.?
Dugogodišnji rad, bavljenje politikom i obavljanje vrlo važnih funkcija na lokalnom nivou upravo me preporučio za poslanicu u Skupštini Crne Gore. Veliko iskustvo iz domena javne uprave, sa svim svojim prednostima i manama, sada su u novoj ulozi otvorili prostor za sistemsko djelovanje i prilagođavanje potrebama lokalnog nivoa. Svakako voljela bih da se više uradilo u domenu decentralizacije čiji nedostatak pogubno utiče na lokalne samouprave, ali svakako očekujem da to bude jedan od prioriteta u ovoj godini. Kao najveći izazov ne bih mogla izdvojiti poseban događaj, već više bremenitost zahtjevnih procedura da bi se stiglo do nekog konkretnog cilja. Za nekog ko je navikao da stvari rješava brzo i da se ništa ne ostavlja za sjutra, dugotrajne procedure, a posebno nedovoljna koordinacija između zakonodavne i izvršne vlasti, djeluju dosta deprimirajuće. Ipak, gdje ima volje, ima i načina i stvari se dovode do cilja.
Neko ste ko se zalaže za rodnu ravnopravnost u svim segmentima društva pa i u politici. Možete li nam reći koliko je tom problemu posvećeno pažnje u proteklih godinu dana i koji segmenti su, po vašoj ocjeni, najproblematičniji?
Poboljšanje položaja svih ranjivih grupa je oduvijek bio fokus mog interesovanja i djelovanja. Rodna ravnopravnost, odnosno veća zastupljenost žena u društvenom i političkom životu je samo dio tog spektra. Na žalost, zbog sve brojnijih mizoginih napada, zbog zatrovanosti medijskog prostora i društvenih mreža gdje se smatra da je sve dozvoljeno, vrlo često se zapitam ima li ovo naše društvo uopšte ima snage da se istrgne iz močvare zatucanosti i nekulture i hoćemo li napokon postati zaista građansko društvo jednakih. Prethodna godina je obilovala mizoginim napadima na koleginice poslanice, ministarke i femicidima. Najčešće su ovi slučajevi ostali bez adekvatnog društvenog odgovora i to je poražavajuće. Borimo se za rodnu ravnopravnost, a stvaramo demotivišući ambijent za žene i djevojčice. Zato i ne čude rezultati jednog skorijeg istraživanja po kojem je samo 7,9% ispitanica uključeno u politički život, a čak 67,4% ih je na pitanje „Šta bi Vas motivisalo da se uključite u politički život u Crnoj Gori“ odgovorilo – NIŠTA!
Da li ste zadovoljni mjerama koje je država propisivala u borbi protiv pandemije i koliko se u toj oblasti kršio zakon o rodnoj ravnopravnosti? Da li je država malo više u odnosu prethodnu vlast zaštitila žene tj smanjila njihovu ugroženost?
Žene su podnijele najveći teret tokom borbe protiv pandemije. Znamo da su zdravstveni sistem, ali i prosvjeta, bili pod najvećim pritiskom. Upravo u tim sektorima su najviše zastupljenje žene kao aposlene. Na to se mora dodati i briga o porodici, o starijim članovima, o bolesnima u neposrednom okruženju, gdje su opet dominantnu ulogu imale žene. Iako je više studija rađeno na ovu temu, čak se pokušalo i kvantifikovati taj neplaćeni rad žene posebno tokom pandemije, ipak, osim plaćenog odsustva zaposlenim majkama tokom obustave redovne nastave u školama, ne vidim da postoji adekvatan institucionalni odgovor.
Zbog neslaganja između predstavnika parlamentarne većine i izvršne vlasti u protekloj godini stiče se utisak da se stvari nisu mnogo promijenile u odnosu na period prije 30. avgusta. Na koji dio radnog angažmana u protekloj godini ste najponosniji u smislu zacrtanih planova i postignuća?
Sam datum 30. avgust je istorijska prekretnica u Crnoj Gori. Poslije višedecenijske političke uniformnosti i praktično stavljanja države u službu jedne partije, sveukupna očekivanja su bila ogromna i često nerealna, pa ne čudi da postoji određeno razočarenje ne samo u narodu već i u vladajućoj većini. Svakako vrlo sam ponosna na sva dostignuća iz domena socijalne pravde, jer to je osnov programskog djelovanja SNP-a. Vratili smo dječije dodatke za svu djecu, naknade majkama sa troje i više djece, povećali penzije, posebno pomogli staračka domaćinstva, ali i obezbjedili da sva djeca dobijaju besplatne udžbenike. Prethodna godina se završila povećanjem minimalne cijene rada, sa posebnim akcentom na poboljšanje uslova zdravstvenih radnika koji su dali nemjerljiv doprinost u borbi sa pandemijom korona virusa. Lično, najponosnija sam na Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Dugotrajna, teška i finansijski iscrpljujuća borba velikog broja parova u Crnoj Gori koji imaju neizmjernu želju da postanu roditelji, najčešće prolazi neprimetno i od njihovog neposrednog okruženja. Imala sam priliku da upoznam mnoge i njihova ogromna želja, ali i brojne prepreke na koje nailaze, motivisale su me da pokrenem ovo pitanje u Skupštini. Kao rezultat imamo mnogo bolji i kvalitetniji zakon, te mogućnost da ovi parovi o trošku države uduplaju broj medicinskih pokušaja kako bi se ostvarili kao roditelji. Svoj rad kao poslanica sam posvetila ranjivim i
osjetljivim grupama, te me ovo postignuće čini vrlo srećnom.
Koliko su se stvari promijenile kada je riječ o decentralizaciji nadležnosti odnosno ima li pomaka i u kom dijelu?
Na žalost pitanje decentralizacije je ostalo u potpunosti u drugom planu u prethodnoj godini. To se najbolje oslikava kroz aktivnosti oko pripreme Budžeta države gdje lokalne samouprave nisu ni konsultovane, a mnoga nova zakonska rješenja dovode u pitanje finansijsku održivost lokalnih samouprava. Takođe, iako najavljivan, još uvijek nismo vidjeli novi nacrt Zakona o planiranju i izgradnji objekata. Već više godina se zalažem za promjene u tom sektoru i očekujem da će se nadležnosti iz domena planiranja prostora vratiti na lokalni nivo. Poreska reforma, koja je praktično u primjeni tek nekoliko dana, potencijalna je prijetnja opštinama. Svakako pratićeno realizaciju i domete poreske reforme, ali i uticaje na pojedine kategorije, od opština, pa do malih privrednika. Želim da vjerujem da je procjenjen svaki aspekt mogućeg uticaja i da su adekvatni mehanizmi osmišljeni, ali ostaje da vidimo kako će se realizovati.
Kakav je po vama značaj formiranja Ženskog kluba pri Skupštini Crne Gore i na koji dio saradnje tj. odluka kluba ste najponosniji?
Osim na činjenicu da smo uspjele i formirale Ženski klub u Skupštini Crne Gore, najponosnija sa na nevjerovatnu posvećenost i jedinstvo koje vlada u klubu. Pripadnost političkim partijama i razlike u našim političkim programima nikada nisu bile tema, a još manje prepreka izvrsnoj međusobnoj saradnji. Osnovane smo sa jasnim ciljem, a to je poboljšanje položaja žena, djece i drugih ranjivih kategorija, djelujući na zakonska rješenja. Posebno sam ponosna što je na moju inicijativu pitanje medicinski potpomognute oplodnje upravo kroz naš Ženski klub, ali i u saradnji sa ministarkom dr Jelenom Borovinić Bojović, rezultiralo novim boljim zakonskim rješenjem koje je konsenzusom usvojeno u Skupštini. Nikako ne smijemo zaboraviti da smo tokom prethodne godine uspjele da izmjenimo Krivični zakonik u dijelu vođenja registra počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode, kao i posebnih mjera nadzora nakon
odslužene kazne, kao i zabranu zaposlenja bivših počinilaca u ustanovama u kojima se radi sa djecom. Takođe omogućile smo jednostavniju proceduru za dobijanje pasoša djece razvedenih roditelja u posebnim okolnostima, kao i prelazak granice djeteta sa roditeljem kojem je sudski dodjeljeno starateljstvo. Omogućile smo amandmanskim djelovanjem da obezbjedimo sredstva da država finansira šest postupaka medicinski potpomognute oplodnje, ali i za pokretanje Banke humanog mlijeka. Kao što se može vidjeti, sve naše aktivnosti su fokusirane na žene i djecu, a jednoglasnim izglasavanjem u Skupštini, potvrđuje se ispravnost odabranih tema, ali i snaga Ženskog kluba. U istom smjeru nastavljamo i ove godine.
