Navršavaju se dva mjeseca od kada je učenik sedmog razreda Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” u Beogradu ušao sa pištoljem u tu školu i ubio osam učenika i radnika obezbjeđenja, a ranio još šest učenika i nastavnicu. U međuvremenu je od posljedica ranjavanja preminula još jedna učenica.
Prema riječima reporterke N1, ispred škole od jutros nije bilo građana.
Na glavni ulaz, koji je otvoren, ulazili su, kako je pretpostavila, nastavnici i ostalo osoblje.
Podsjetimo, nekoliko dana nakon tragedije ministar prosvjete je podnio ostavku, a 9. maja je Savjet roditelja izašao sa zahtjevima, koje je podnio Vladi.
Vlada Srbije je prije neki dan izašla sa saopštenjem u kome se navodi da je sedam zahtjeva ispunjeno, osim jednog koji je u toku, a odnosi se na odgovornost onih koji su pustili spisak djece u javnost. Na konferenciji na kojoj je to iznijeto, bio je načelnik PU za grad Beograd Veselin Milić, kao i ministar policije.
Jedan od roditelja rekao je juče za N1 da se roditelji ne osjećaju kao da je ijedan zahtjev ispunjen, osjećaju se iznevjereno, smatraju da su prepušteni sami sebi.
Dva mjeseca su prošla od tragedije, a da li je ta tragedija u nama zaista prošla?
Građani sa kojima je reporterka N1 pokušala da razgovara o ovome uglavnom su odmahivali rukom uz riječi „nemojte molim vas o tome da razgovaramo“.
Bilo je i onih koji su govorili za N1.
„Svaki dan ovuda prolazim dva puta, bukvalno imam isti osjećaj, tjeskobe neke, baš maloprije sam pomislila, kada sam pročitala jedan grafit, pomislila sam kako se ništa ne dešava“.
„Šta znači cvijeće? Ništa. To se u srcima nosi, vjerujte, iskreno mislim. Šta znači da dođe tamo neko, Vučić, da donese vijenac, šta znači to, nema tu više, to je strašno sve. Ne znam kako će izaći i ovaj na kraj sa tim djetetom i njegovim roditeljima, a o djeci koje nema, njihovim roditeljima, to je samo ćuti i ne znam“.
„Ništa bolje nego prvog dana, čini mi se čak i gore sa svakim danom koji prođe, nama je svima teško, teže, kao razmjere tragedije postaju svima jasnije kad smo izašli iz tog prvobitnog stanja šoka. Počeli smo da uviđamo o kakvoj tragediji se radi, iz šoka smo izašli, iz tuge, nesreće nismo i ne vjerujem da ćemo ikad“.
Izvor: N1
