„Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu.“
(Poslanica Galatima Sv. Apostola Pavla, 3:28)
Poziv Apostola Pavla jasno svjedoči da Crkva nije i ne može biti prostor podjela, političkih savezništava ili ideoloških zastupanja. Pastirska služba podrazumijeva jedinstvo u Hristu, a ne razvrstavanje na podobne i nepodobne, niti svrstavanje uz bilo koju partiju ili političku opciju. Ako episkop zaista želi da bude sluga Hrista i Njegove Crkve, mjerilo mu može biti jedino primjer Apostola Pavla – sve drugo, poput onoga što danas čini Metodije, jeste protivno i Hristu i Crkvi.
Episkop između oltara i politike
Otkazano predavanje – novi politički obračun
Odluka episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija da otkaže predavanje protojereju-stavroforu Gojku Peroviću u Bijelom Polju otvorila je novu raspravu o njegovom načinu upravljanja eparhijom. Umjesto teoloških ili organizacionih razloga, presudan kriterijum postala je politička podobnost – što je mnoge navelo na zaključak da se Metodije ponaša više kao kabadahija nego kao duhovni pastir. Kritičari upozoravaju da političkim neistomišljenicima uskraćuje blagoslov, privatizuje eparhiju i zloupotrebljava položaj kako bi učvrstio ličnu moć.
Crkva i politika – isprepletene sfere
U savremenom crnogorskom društveno-političkom kontekstu, gdje se vjerske i političke sfere nerijetko prepliću, figura episkopa Metodija (Ostojića) zauzima posebno mjesto u javnom diskursu. Iako formalno nosi duhovnu dužnost, njegov odnos prema pojedinim političkim akterima otvara pitanje granica između crkvenog autoriteta i političke naklonosti.
Uspon zasnovan na performansima
Mnogi posmatrači smatraju da je episkop Metodije svoje uzdizanje na episkopski tron dugovao atmosferi nakon litija 2019–2020, iako u njima nije imao značajnu ulogu. Paradoksalno, simbol njegovog „stradanja“ postao je incident na Đurđevića Tari, iako svjedoci tvrde da situacija nije bila ni približno dramatična kako je kasnije predstavljena.
Na toj simbolici počeo je da gradi imidž hrabrog i savremenog arhijereja – kroz padobranske skokove i javne performanse – što su mnogi tumačili kao traženje popularnosti nauštrb suštinskog rada u eparhiji.
Politička savezništva
Najviše pažnje privukla je njegova sve otvorenija politička orijentacija, naročito u savezništvu sa pojedincima bliskim bivšem Demokratskom frontu. Episkop Metodije javno je podržao kandidatkinju Jelenu Božović na izborima u Beranama, dok je u Nikšiću diskretnije stao uz tadašnjeg kandidata, a sadašnjeg gradonačelnika Marka Kovačevića.
Gestovi poput učešća na maratonu u Nikšiću, kada je nosio majicu sa brojem 100, a Kovačević rukom prekrio nulu da ostane „10“, tumačeni su kao jasna politička poruka podrške.
Lokalni sukobi i nove kontroverze
Njegovi istupi oko spomenika Pavlu Đurišiću, kao i otvoreno prozivanje gradonačelnika Berana iz PES-a i odbornika Radevića iz SNP-a, dodatno su učvrstili percepciju da je riječ o episkopu duboko uvučenom u lokalne političke obračune.
Veze sa Vučićevim režimom
Sve češće pominjanje bliskosti sa režimom Aleksandra Vučića dodatno komplikuje sliku. Dok jedni u tome vide pragmatičnu saradnju radi zaštite srpskih interesa u Crnoj Gori, drugi upozoravaju na opasnost od političke instrumentalizacije crkvenih velikodostojnika.
Upravo ova dihotomija – između uloge duhovnog pastira i politički umreženog aktera – predstavlja ključni problem u savremenom doživljaju episkopa Metodija.
Duhovni pastir ili politički igrač?
Na kraju, ostaje pitanje da li je ovakav model episkopskog djelovanja održiv u vremenu kada se vjerske zajednice sve više pozivaju na društvenu odgovornost, ali i na distancu od dnevne politike. Ako se crkveni autoriteti percipiraju kao politički igrači, rizikuje se gubitak duhovnog kredibiliteta – temelja pastirske službe.
Autor: S.B.
