Dodjelom nagrada, u Kanu se završio 77. Međunarodni filmski festival. U konkurenciji za Zlatnu palmu, našao se i film „Partenope“, proslavljenog italijanskog reditelja Paola Sorentina, koji je lik američkog pisca Džona Čivera, poverio Gariju Oldmanu. Sa slavnim oskarovcem, o najnovijoj ulozi, razgovarala je Sandra Perović.
Jedan je od najboljih glumaca današnjice sa nevjerovatnom moći transformacije – od grofa Drakule do Sirijusa Bleka. Od Sida Višisa basiste „Seks pistolsa“, Kenedijevog atentatora Lija Osvalda, Ludviga Van Betovena do Vinstona Čerčila koji mu je donio oskara.
Gari Oldman ih je bravurozno oživio na filmu, baš kao i Čehova američkih predgrađa, pisca Džona Čivera u Sorentinovoj senzualnoj odi ljepote rodnog Napulja – Partenope koja je u Kanu doživela desetominutne ovacije.
Spomenuli ste da ste instinktivno prihvatili lik Džona Čivera kad vam je Paolo Sorentino ponudio ulogu. Koji aspekti piščevog karaktera su vas podsjetili na vaša iskustva?
– Kad sam, prije mnogo godina, pio, nije tajna da sam liječeni alkoholičar, shvatio sam zašto je i on pio. Mržnja prema sebi, kritičar koji mu je uvek na ramenu, stid, krivica – sve to što nosiš i liječiš alkoholom, sve sam to prepoznao, s obzirom na tamu i haos kakav je bio moj privatni život.
Rekao mi je da želi da glumim tužnog, melanholičnog pjesnika, jednog pijanca. Njegov lik u filmu nije biografski u tom smislu, to je velika epska, poetska, romatična vizija Čivera, to je Paolov pisac – Džon Čiver, a ne stvarni Čiver.
Sorentino vas je opisao kao jednog od pet najvećih glumaca na svijetu. Na koji način ste iznijeli svoju umjetničku viziju poznatog pisca?
– Razmijenili smo nekoliko mejlova, naučio sam ulogu, radio na njoj u svojoj kuhinji. Predstavio sam Sorentinu to što sam uradio, dopalo mu se i onda je on to malo prilagodio, kao odijelo, da njemu bude potaman, da nam obojici bude udobno, i počeli smo da radimo. Kada reditelj angažuje glumca i vidi ga u ulozi, glumac radi svoj posao. Bitno je biti spreman.
Kad se osvrnete na bogatu karijeru, koliko se vaš pristup glumi mijenjao tokom godina, posebno u biografskim ulogama poput ove?
– Uvijek sam pokušavao da nađem istinu. Nešto što iskupljuje lik, neku vezu kako bih mogao da utemeljim svoje izvođenje lika. Sve o čemu smo pričali, o piću, to mi je osnova. A onda kroz tehniku i iskustvo mogu da izgovaram riječi koje izgovara moj lik sa vjerom da će to ispasti dobro.
I dok Oldmaov najnoviji film Partenope ne stigne u naše bioskope, gledamo ga u Sporim konjima, izvrsnoj britanskoj špijunskoj triler seriji, žanru koji mu i te kako leži. A to je dokazao u adaptaciji hladnoratovskog Le Kareovog romana, kao napeti, zamišljeni špijun veteran – Džordž Smajli.
Izvor: RTS
