Anri Rene Alber Gi de Mopasan (franc. Henry René Albert Guy de Maupassant; Turvil sir Arke, 5. avgust 1850 — Francuska, 6. jul 1893), francuski realistički pisac.
Mopasan je rođen u mjestu Šato de Miromenil (Château de Miromesnil), kod Djepa u Francuskoj. Pisao je pripovjetke i romane. Njegove pripovjetke odlikuje ekonomičan stil i vještina kojom su zapleti u njima razrješavani.
Biografija
Mopasanovi su bili stara lorenska porodica koja se doselila u Normandiju sredinom 18. vijeka. Njegov otac se 1846. oženio sa Lorom de Poateven (Laure Le Poittevin), djevojkom iz dobrostojeće građanske porodice. Lora i njen brat Alfred su se u djetinjstvu često igrali sa sinom ruanskog hirurga, Gistavom Floberom, koji će kasnije snažno uticati na život Lorinog sina. Bila je to žena neuobičajenog literarnog ukusa za to vrijeme, a vrlo dobro je poznavala klasike, naročito Šekspira. Budući da je bila razdvojena od muža, svoja dva sina, Gija i Ervea, podizala je sama.
Sve do svoje trinaeste godine Gi je sa svojom majkom živio u Etretau, gdje je neometano rastao uživajući u blagodetima primorskog sela: znao je često sa ribarima ići u ribolov ili razgovarati sa lokalnim seljacima na njihovom dijalektu. Bio je toliko privržen majci da je, nakon što je upisan na bogosloviju u Ivetou, vrlo brzo uspio u nastojanju da bude izbačen iz škole i da se vrati majci. Iz te faze njegovog života potiče i njegova izražena odbojnost prema religiji.
Potom ga šalju u ruanski Licej Pjer Kornej gdje se počinje interesovati za poeziju, te se uspješno oprobava u glumi.
Francusko-pruski rat izbija ubrzo nakon što je Gi završio koledž 1870; odmah se prijavio kao dobrovoljac časno se boreći na frontu.
Nakon završetka rata 1871. napušta Normandiju i dolazi u Pariz gdje sledećih deset godina radi kao pomorski službenik. U tih deset dosadnih godina jedina razonoda mu je bila veslanje po Seni nedjeljom i praznicima.
U to vreme Gistav Flober mu postaje tutor i svojevrstan literarni vodič u njegovim književnim i novinarskim počecima. U Floberovoj kući susreće ruskog romanopisca Ivana Turgenjeva i Emila Zolu, kao i mnoge druge predstavnike realizma i naturalizma. U to vrijeme piše pjesme i kratke drame.
Godine 1878. prelazi u Ministarstvo javnog informisanja gdje postaje spoljni urednik nekoliko vodećih novina tog vremena kao što su: Figaro, Žil Bla, Goloaz i L Eko d Pari. U slobodno vrijeme posvećuje se pisanju romana i pripovjedaka.
Godine 1880. objavljuje svoje prvo remek-djelo „Boule de suif“, koje odmah postiže velik uspjeh. Flober je to djelo opisao kao „remek-djelo za sva vremena“.
Mopasanov najplodniji period bio je od 1880. do 1891. Postavši slavan svojom prvom pripovjetkom, marljivo je pisao i stvarao dva a ponekad i četiri djela godišnje. Srećan spoj književnog talenta i smisla za biznis donio mu je pravo bogatstvo.
Godine 1881. objavljuje prvu knjigu pripovjedaka pod naslovom „Kuća Telijeovih“ (La Maison Tellier); u samo dvije godine ta knjiga je dostigla dvanaest izdanja; godine 1883. završava svoj prvi roman „Jedan život“ (Une Vie), koji se za manje od godinu dana prodaje u 25.000 primjeraka.
U svojim romanima detaljnije razrađuje zaplete iz svojih pripovjedaka. Njegov drugi roman, „Bel-Ami“, koji je izdat 1885, dostigao je trideset sedam izdanja za samo četiri mjeseca.
Njegov tadašnji izdavač dobro je plaćao svako njegovo novo remek-djelo, a Mopasanovo pero je bez i najmanjeg napora stvaralo stilski dotjerana, originalna i dubokoumna djela. U tom periodu napisao je roman „Pjer i Žan“ koji mnogi smatraju njegovim najboljim romanom.
Od rođenja povučen, volio je samoću i meditaciju. Često je putovao u Alžir, Italiju, Englesku, Britaniju, Siciliju, Overnju i sa svakog putovanja vraćao se sa novom knjigom.
Krstario je na svojoj jahti „Bel-Ami“, nazvanoj po njegovom romanu. Sprijateljio se sa najslavnijim književnicima tog vremena: Aleksandar Dima sin mu je bio kao drugi otac; u E le Benu sreće Ipolita Tena i biva oduševljen ovim filozofom i istoričarem.
Flober je i dalje igrao ulogu njegovog literarnog „kuma“. Mopasanovo prijateljstvo sa piscem Gonkurom bilo je kratkog vijeka: njegova otvorena i praktična narav suprotstavila se atmosferi tračeva, skandala, licemjerja i podmetanja koju su Gonkur i njegov brat stvorili u salonima sa namještajem iz 18. vijeka. Mrzio je ljudsku komediju i društvenu farsu.
U kasnijim godinama kod njega se razvila gotovo bolesna želja za samoćom i samoočuvanjem uz stalan strah od smrti te manija proganjanja zajedno sa simptomima sifilisa zarađenog u mladosti. Godine 1891. potpuno gubi razum, a umire dvije godine kasnije jula 1893, mjesec dana pre 43. rođendana.
Gi de Mopasan pokopan je na groblju Monparnas u Parizu.
Najvažnija djela
Boule de suif, pripovjetka, 1880.
Kuća Telijeovih (La Maison Tellier), zbirka pripovjedaka, 1881.
Jedan život (Une Vie, 1883)
Romani
Bel-Ami (Bel-Ami, 1885)
Posle ljubavi (Mont-Oriol, 1887)
Pjer i Žan (Pierre et Jean, 1888)
Jaka kao smrt (Fort comme la mort, 1888)
Naše srce (Notre coeur, 1890)
Priredio: Dragan Leković
