Gladijator (eng. Gladiator) je istorijski spektakl Ridleyja Scotta iz 2000. s Russellom Croweom, Joaquinom Phoenixom, Connie Nielsen, Djimonom Hounsouom, Derekom Jacobijem i Richardom Harrisom. Crowe glumi generala Maximusa Decimusa Meridiusa, prijatelja cara Marka Aurelija, kojeg izdaje i ubija njegov ambiciozni sin Komod (Phoenix). Zarobljen i porobljen na granicama Rimskog Carstva, Maximus se probija kroz gladijatorsku arenu kako bi osvetio ubistvo svoje porodice i svog cara.
Film je osvojio pet Oscara, uključujući nagradu za najbolji film. Pomogao je oživljavanju žanra istorijskog spektakla, s kasnijim filmovima kao što su Troja, Aleksandar, 300 i Scottovo Kraljevstvo nebesko.
Scenario
Gladijator je nastao na temelju originalnog scenarija Davida Franzonija, koji je napisao sve rane verzije. Franzoni je potpisao ugovor na tri filma s DreamWorksom kao scenarista i koproducent na temelju svog ranijeg rada, Amistada Stevena Spielberga. Franzoni nije bio klasični pisac, ali je pod uticajem romana Daniela P. Mannixa iz 1958., Oni koji će umrijeti, odlučio pažnju posvetiti Komodu. U Franzonijevoj prvoj verziji, od 4. aprila 1998., protagonistu je nazvao Narcis po imenu rvača koji je udavio cara Komoda.
Producenti Walter Parkes i David Wick su kontaktirali Ridleyja Scotta. Pokazali su mu primjerak slike Pollice Verso Jean-Leona Geromea iz 1872. Scotta je privuklo snimanje svijeta antičkog Rima. No, nije bio zadovoljan Franzonijevim dijalozima pa je angažovao Johna Logana da prepravi scenario po njegovom ukusu. Logan je prepravio dobar dio prvog čina i dodao odluku da se ubije Maximusova porodica kako bi se pojačala junakova motivacija.
Dvije nedjelje prije snimanja, glumci su još prigovarali zbog scenarija. William Nicholson je doveden u studije Shepperton kako bi učinio Maximusa osjećajnijim, prepravivši njegovo prijateljstvo s Jubom i dodavši motiv zagrobnog života. Rekao je “nije htio vidjeti film o čovjeku koji želi nekoga ubiti.” David Franzoni je kasnije doveden kako bi preradio Loganove i Nicholsonove prepravke, a dobio je i status producenta. Nakon što je doveden Nicholson, počeo se vraćati na Franzonijeve originalne ideje i vratio nekoliko scena. Franzoni je kao producent nadgledao razvoj scenarija i branio svoju originalnu viziju. Kasnije je s producentima Douglasom Wickom i Brankom Lustigom podijelio Oscar za najbolji film.
Scenario je prošao mnogo prerada i revizija na sugestije Russella Crowea. Crowe je propitivao svaki aspekt scenarija i otišao sa seta nakon što nije dobio odgovore. Prema direktoru DreamWorksa, “(Russell Crowe) je pokušao prepraviti cijeli scenario na licu mjesta. Znate onu veliku rečenicu u foršpanu, “U ovom životu ili sljedećem, imaću svoju osvetu’? Isprva ju je s gnušanjem odbio izgovoriti.” Nicholson, treći i konačni scenarista, kaže da mu je Crowe rekao, “Tvoje rečenice su smeće, ali ja sam najbolji glumac na svijetu i mogu učiniti da i smeće dobro zvuči.” Nicholson je dodao, “vjerovatno su moje rečenice bile smeće, ali ih je on ipak izgovorio.”
Snimanje
Film je snimljen na tri velike lokacije između januara i juna 1999. Uvodna scena bitke u šumama Germanije je snimana tri nedjelje u Bourne Woodsu, pokraj Farnhama, Surey u Engleskoj. Scene s robovima, putovanja u pustinji i gladijatorske škole su snimane u u Quarzazateu, Maroko tri nedjelje. Scene drevnog Rima snimljene su u devetnaest nedjelja na Malti uz korišćenje multikulturne radne snage koja je dovedena do granica izdržljivosti.
Replika jedne trećine rimskog Koloseuma izgrađena je na Malti, dok su ostale dvije trećine dodate digitalnim putem. Replika se gradila mjesecima, a stajala je oko milion dolara.
Postprodukcija
Za digitalne efekte se pobrinula evropska postprodukcijska kompanija The Mill. Neki od efekata bili su pravi tigrovi snimani ispred plavog ekrana u borbenim scenama i uvodne scene s gorućim strijelama. Koristili su i 2000 živih glumaca kako bi stvorili digitalnu gomilu od 35.000 virtuelnih glumaca koji su morali biti uvjerljivi i reagovati u borbenim scenama.
Neočekivani postprodukcijski posao uzrokovan je iznenadnom smrću Olivera Reeda od srčanog udara tokom snimanja na Malti prije nego što su sve scene bile snimljene. U Millu su izradili njegovog digitalnog dvojnika kako bi ga zamijenio u preostalim scenama u kojima se pojavljuje Proximo snimajući digitalnog dvojnika u sjenci i digitalno maskirajući Reedovo lice u preostalim scenama. Film je posvećen uspomeni na Reeda.
Uticaji
Istorijski
Film većim dijelom nije temeljen na stvarnim istorijskim događajima. No, iako su producenti kontaktirali stručnjake za Rimsko Carstvo iz akademskih krugova kako bi stvorili vjerodostojan prikaz tog razdoblja, scenaristi su dodali nekoliko istorijskih devijacija.
Rimski carevi prikazani u filmu su Marko Aurelije (kojeg glumi Richard Harris), koji je vladao od 161.-180. g., i njegov sin, poremećeni Komod, koji je vladao od 180.-192. i proveo većinu, ako ne i sve, vremena organizujući gladijatorske borbe, navodno jer je bio opsjednut sportom. Prikaz Komoda je mnogo razvodnjeniji nego u senatorskim izvorima kao što je Augustrijanska istorija koja opisuje Komoda kao mnogo krvožednijeg. Komodovo ubistvo oca u filmu je potpuno izmišljeno. Komod je bio jedini rimski car koji se borio kao gladijator (iako postoje navodi da je i Kaligula činio isto). No, Komoda je udavio rvač, a nije ubijen u dvoboju u areni kako to opisuje film.
Lucilla je bila Komodova sestra te je bila udata za Lucija Vera (koji se u filmu pominje kao pokojni otac njenog sina Lucija Vera, ali ne kao i ko-vladar), ko-vladara njenog oca do njegove smrti 169. g. Incest, ili pokušaj incesta između Komoda i Lucille u filmu nema istorijskih utemeljenja, iako postoje glasine kako je Komod počinio incest s drugim sestrama. Lucilla jest bila umiješana u zavjere senata da se ubije njen brat. 182., nakon pokušaja ubistva Komoda, Lucilla je prognana na Capri, a kasnije je smaknuta po bratovim naredbama.
Bitka počinje tačno: Rimljani napadaju suparnike strijelama, balistama i katapultima, a zatim šalju legionare u uskim formacijama da započnu bitku prsa o prsa (dok konjica napada neprijatelja sa strane). No, dok maršira prema varvarskoj hordi, cijela je formacija prikazana u poravnatoj formaciji – koja nije nudila taktičke prednosti. Rimska vojska obično bi se razdvajala u nekoliko grupa od 480 ljudi koje su bile poznate kao kohorte. Scena koja prikazuje bitku nije istorijski tačna jer legionari napuštaju formaciju u holivudskom akcionom stilu kako bi započeli bitku s Germanima jedan na jedan, u kojoj su varvari nadmoćniji. U stvarnosti, Rimljani su favorizovali skupljene formacije, a legionari ih nisu razbijali osim ako ne bi dobili naredbe o povlačenju ili ako bi silom bile razbijene. U potonjem slučaju gotovo uvijek bi bili pobijeni, osim ako se ne bi uspjeli pregrupisati ili stići do prijateljskih linija.
Grad Rim i Koloseum (tada zvan Flavijanov amfiteatar) su tačno predočeni, iako su topografija, pogledi i tlocrt drevnog centra Rima oko njega izmišljeni. Nadalje, u filmu postoji scena u kojoj se u gradu dijele leci na kojima se oglašavaju gladijatorske borbe. No, masovna distribucija takvih letaka prije izuma štampe bi bila nemoguća.
U filmu se spominje jedinica rimske vojske smještena u Ostiji, dok se u stvarnosti, uz izuzetak pretorijanske garde i simbola, legije nisu smjele vraćati u Italiju.
Lik Maximusa je izmišljen, iako je po nekim osobinama sličan Narcisu (ime lika u prvoj verziji scenarija i stvarni Komodov ubica) i Spartaku (koji je predvodio sličan ustanak robova).
U filmu, Gaj primjećuje kako je “Rim osnovan kao Republika”. Grad je zapravo osnovan kao monarhija. Rim je postao republika kad je obranio nezavisnost od Etruraca, a kralj Lucije Tarkvinije Oholi je proglašen 510. pne. Ne postoje stvarni dokazi da je Marko Aurelije htio vratiti republikansko uređenje. Zapravo, Marko Aurelije je proglašenjem Komoda svojim nasljednikom ponovno uspostavio praksu nasljeđivanja (Marko Aurelije je bio zadnji od tzv. “Pet dobrih careva”, tokom čijeg je perioda car za svoje nasljednike postavljao najbolje ljude, činivši tako carstvo meritokratijom).
Nakon Komodove smrti car je postao general Pertinaks, što se ne spominje u filmu.
Soundtrack
Muziku nominovanu za Oscara komponovali su Hans Zimmer i Lisa Gerrard, dok je dirigent bio Gavin Greenway. Vokali Lise Gerrad slični su onima iz njenog rada za film Probuđena savjest. Muzika za bitke navodno je bila slična onoj pokojnog Gustava Holsta iz “Mars: The Bringer of War”, a u junu 2006. Zadužbina Holst je tužila Hansa Zimmera za plagiranje Holstova djela. Slična muzika pojavljuje se u sceni Komodovog trijumfalnog povratka u Rim. 27. februara 2001., gotovo godinu dana nakon objavljivanja prvog soundtracka, Decca je producirala Gladiator: More Music From the Motion Picture. 5. septembra 2005. su izdali dvostruko izdanje s dva soundtracka nazvano Gladiator: Special Anniversary Edition. Luciano Pavarotti je 2003. objavio vlastiti snimak s pjesmom iz filma te je dodao kako je požalio što je odbio ponudu da bude izvođač na soundtracku.
Kritike
CNN.com je naveo Bitku za Germaniju kao jednu od “najboljih filmskih ikad”, dok je Entertainment Weekly izabrao Maximusa kao njihovog šestog najboljeg akcionog junaka. Roger Ebert bio je jedan od onih koji nisu imali pohvale za film; napisao je kako film izgleda “zbrkan, nejasan i mutan”.
Film je bio jedan od najuspješnijih 2000. godine, sa zaradom u svijetu od 457.640.427 dolara.
Nagrade
Oscari
- Najbolji film
- Najbolji glumac, Russell Crowe
- Najbolji dizajn kostima
- Najbolji zvuk
- Najbolji vizualni efekti
Zlatni globusi - Najbolji film – drama
- Najbolja originalna muzika
BAFTA nagrade - Najbolji film
- Najbolja montaža
- Najbolja fotografija
- Najbolja scenografija
Gladijator je bio nominovan na 36 dodjela, uključujući 73. dodjelu Oscara, BAFTA nagrade i Zlatne globuse. Od 119 nominacija, film je osvojio 48 nagrada.
Osvojio je pet Oscara te bio nominovan za još sedam, uključujući najboljeg sporednog glumca za Joaquina Phoenixa i najboljeg reditelja za Ridleyja Scotta. Bilo je kontroverzi oko nominacije za najbolji originalni muzički broj. Zbog Akademijinih pravila, nominovan je samo Hans Zimmer, ali ne i Lisa Gerrard. No, par je osvojio Zlatni globus.
Oscari
Najbolji film
Najbolji glumac (Russell Crowe)
Vizualni efekti
Najbolji dizajn kostima
Najbolji zvuk
Eddie nagrade
Najbolje montirani dramski dugometražni film
Nagrade Ceha filmskih scenografa
Najbolja scenografija – istorijski ili fantastični filmovi
BAFTA nagrade
Najbolja fotografija
Najbolja montaža
Najbolji film
Najbolja scenografija
Zlatni globusi
Najbolji film – drama
Najbolja originalna muzika
Nagrade Društva filmskih kritičara Las Vegasa
Najbolji dizajn kostima
Najbolji DVD
Najbolja montaža
Najbolja muzika
Najbolji vizualni efekti
Nagrade Londonskih filmskih kritičara
Glumac godine (Russell Crowe)
Priredio: Dragan Leković
