Neformalna grupa studenata, koja se iz neobjašnjivih razloga odlučila da na sinoćnjem protestu njihov glasnogovornik bude Maja Gardašević, bivša kandidatkinja za odbornicu u Glavnom gradu sa liste ”Pokret za Podgoricu – Andrej Milović” i aktivistkinja u okviru posljednje predsjedničke kampanje Mila Đukanovića, nastavlja sa neobjektivnim i duboko politizovanim pristupom cetinjskoj tragediji.
Glavni zahtjev sinoćnjih protesta bila je ostavka ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Alekse Bečića. Simptomatično je to da neformalna grupa studenata ni u jednom trenutku nije postavila pitanje odgovornosti gradonačelnika Prijestonice Cetinje, Nikole Đuraškovića. Radi se o čovjeku koji se nalazio na čelu Prijestonice kada su se dogodile obje tragedije na Cetinju.
Podsjećanja radi, u vremenu kada se desila tragedija u Medovini, 12. avgusta 2022. godine, potpredsjednik vlade za unutrašnje poslove i koordinator službi bezbjednosti bio je Raško Konjević, tadašnji lider SDP-a i partijski drug Nikole Đuraškovića, dok je direktor policije bio Zoran Brđanin. Tadašnji i sadašnji gradonačelnik Prijestonice jednim slovom tada nije zatražio ostavku i odgovornost svog partijskog kolege, niti direktora Brđanina. Naprotiv, zahtijevao je da se zločin u Medovini ne politizuje.
Najavljeni zaključci, koje je Đurašković predložio da se donesu na hitnoj sjednici Skupštine Prijestonice Cetinje, otvaraju nekoliko pitanja. Zašto gradonačenik Đurašković nije tražio 2022. godine nezavisnu međunarodnu forenziku sa ciljem utvrđivanja eventualne personalne odgovornosti, uključujući analizu (ne)preduzetih radnji odgovornih lica? Odnosno, zašto u postojećim zaključcima nije zatražio međunarodnu forenziku i za slučaj iz 2022. godine? Zašto nakon tragedije iz 2022. godine nije zahtijevao jačanje kadrovskih i tehničkih kapaciteta, povećanje broja policijskih službenika na Cetinju, te uspostavljanje savremenog sistema video nadzora na teritoriji cijele Prijestonice? Šta je sprječavalo gradonačelnika Đuraškovića – dvije pune godine – da zatraži navedeno?
Posebna tema, koja zahtjeva dublju analizu, tiče se događaja koji nisu povezani sa dvije tragedije koje su zadesile Cetinje. Da li je gradonačenik Đurašković svojim (ne)činjenjem zapravo dozvolio normalizaciju i legitimizaciju nasilja na Cetinju? Kao podsjetnik, kada je na ulazu u Cetinje istaknut transparent koji glorifikuje ulogu Nenada Nena Kaluđerovića, lica sa potjernice i aktera skaj prepiski, gradonačelnik Đurašković jednim slovom nije osudio takav čin, već ga je otvoreno tolerisao. Prilikom fizičkog napada na tadašnjeg predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića na Cetinju, gradonačelnik Đurašković je zatvarao oči na ispoljenu agresiju prema Milatoviću i tvrdio kako nije vidio nikakav fizički napad, dodatno kritikujući tadašnjeg francuskog ambasadora Timonijea koji je osudio nasrtaj na predsjedničkog kandidata PES-a.
U tom smislu se postavlja legitimno pitanje, da li neformalna grupa studenata prepoznaje ove činjenice i nesumnjivu odgovornost sadašnjeg gradonačelnika Prijestonice zbog nedavne tragedije na Cetinju, koja je unesrećila cijelu Crnu Goru.
Redakcija Portala PRESS
