U susret Beogradskom Energetskom Forumu, na kojem se raspravljalo o energetskoj tranziciji na Zapadnom Balkanu, 13 i 14. maja 2024. CEE Bankwatch mreža je, sa predstavnicima lokalnih zajednica iz regiona, raspravljala o tome što je potrebno kako bi se ubrzao prelazak na grijanje, te izbjegla lažna rješenja poput velikih postrojenja na biomasu.
Osimk toga, jedna od tema ove zanimljive konferencije bila je i uloga EU i međunarodnih finansijskih institucija u daljem razvoju događaja kada je riječ o ovom, za sve na Zapadnom Balkanu, značajnom pitanju.
Uloga daljinskog grijanja je, saglasni su bili svi sagovornici, ključna, ali malo priznata u dijelu energetske tranzicije sa fosilnih goriva na Zapadnom Balkanu.
“Posebno zabrinjava činjenica da se već godinama unazad udio fosilnih goriva od 97 odsto gotovo nije promijenio, te da u 21 vijeku i dalje gradovi rade nove projekte toplifikacije na ugalj, poput Pljevlja u Crnoj Gori i Bitola u Sjevernoj Makedoniji.” kazala je, odmah na početku konferencije, Nataša Kovačević iz Bankwatcha.
Ona je dodala i da postoji značajan pritisak za izgradnju velikih postrojenja na uglavnom šumsku biomasu, pri čemu je planirano oko 30 novih postrojenja, veličine i do 50MW, a naviše u BiH i Srbiji,.
“Ovo zabrinjava jer ne postoje dovoljne količine održivo prikupljene otpadne biomase što će, u krajnjem, dovesti do sječe zdravih šuma ili gašenja postrojenja. Preliminarni rezultati Bankwatch izvještaja takođe ukazuju da je investiranje u velika postrojenja na biomasu rizično i neisplativo s obzirom na nekontrolisani rast cijena na tržištu i intezivan izvoz ogrjevnog drvnog sortimenta iz zemalja. Tako se, na primjer, tržište peleta u regionu 2022. godine suočilo sa povećanje cijena za 155 odsto u odnosu na 2021. godinu, dok su istovremeno koncesionari raskidali ugovore o isporukama peleta i drvne sječke sa toplanama, dovodeći do kolapsa npr. Ekotoplane u Banja Luci, koji su dva puta primili subvenciju od grada kako nebi ugasili grijanje u sred zimske sezone“, pojasnila je Kovačević.
Denis Žiško iz Aarhus Centra iz Bosne i Hercegovine naveo je da su u Tuzli praktično izgubili posljednjih 10 godina zbog priče o izgradnji novog Bloka 7 koji se, kako kaže, prodavao kao rješenje za daljinsko grijanje gradova Tuzle, Kaknja i Živinica.
“Onda se pojavio EBRD sa idejom da finansira reklnstrukciju najstarijeg bloka 3 TE Tuzla, gdje bi se spaljivala biomasa i RDF, odnosno otpad, što je neodrživo rješenje ako gledamo na zahtjeve direktiva, ciljeve dekarbonizacije i cirkularne ekonomije. U Bosni I Hercegovini će se termoelektrane najvjerovatnije zatvoriti za nekih desetak godina, a možda i prije, čime će se daljinska grijanja gradova zavisnih od uglja suočiti sa problemom. Umjesto što gubimo vrijeme na lažna i neodrživa rješenja, trebamo početi odmah raditi na primjeni mjera energetske efikasnosti i uključivanju održivih obnovljivih izvora energije u sisteme daljinskog grijanja”, poručio je Žiško.
Neki gradovi na Zapadnom Balkanu već su krenuli u ovu tranziciju, prepoznajući da bi daljinski sistemi grijanja koji se pokreću obnovljivim izvorima energije ne samo pomogli u poboljšanju kvaliteta vazduha i suočavanju s klimatskom krizom, već bi i učinili grijanje pristupačnijim.
I lokalni lideri su, poruka je ove konferencije, uvjereni da je, uz odgovarajuću financijsku podršku, to moguće.
Gradonačelnik Kaknja (BiH) Mirnes Bajtarević mišljenja je da bi trebalo uložiti više sredstava za testiranje geotermalne bušotine.
“Na kilometar bušenja možemo naći vodu i do 100 stepeni celzijusa. Mi smatramo da bi ovo bilo dovoljno da se iskoristi za toplifikaciju i poljoprivredne svrhe. Vjerujem da u EU grant izvorima možemo naći sredstva jer, da budemo iskreni, lokalna zajednica ne može isfinansirati potrebnih million eura za testiranje. Nemamo urađenu studiju. Nama treba tehnička pomoć i stručnjaci koji ce kazati da li ima mogućnosti da se ta geotermalna voda iskoristi za daljinsko grijanje”, rekao je Bajtarević.
Predsjednik Opštine Žabljak Radoš Žugić ispričao je da u u gradu kojim rukovodi, za sada, nema dovoljno stručnog kadra, koji bi mogao na dovoljno kvalitetan način da se bavi revizijom EBRD projekta za daljinsko grijanje trenutno baziranog na biomasi.
“Opština Žabljak danas dominantno koristi drvo i ugalj i mi smo u obavezi da pronađemo akternativu današnjim izvorima grijanja. Ono što je za nas značajno jeste da možemo da računamo na podršku centralne vlasti, međunarodnih partnera i negdje smo u potrazi za kreditnim linijama koje bi nam omogućile da, u skladu sa nekim nižim kamatnim stopama, akreditiramo jedan ovakav, za nas veoma značajan, projekat. Ispunjavamo sve pravno procesne pretpostavke za implementaciju ovog projekta”, istakao je Žugić.
Dejan Stojanović iz Udruženje toplana Srbije smatra da je biomasa velika propast i pošast za sve sisteme.
“Došli smo do podataka da svega 369GWh u Srbiji može još da se naprvi iz biomase i to za manje kotlarnice koje se nalaze na jugu Srbije. Od otpadne toplote mogu da se urade sjajna rješenja, npr. Smederevo iz željezare iz koje se može dobiti oko 45MW otpadne toplote”, napominje Stojanović.
Kada je riječ o primjeni mjera energetske efikasnosti, Stojanović predlaže da bi najbolje bilo da se prvo integriše sistem naplate po potrošnji, pa onda sprovode mjere energetske efikasnosti jer ih, tvrdi on, građani lakše prihvataju na ovaj način.
