Isidora Sekulić (Mošorin, 16.02.1877 — Beograd, 05.04.1958), srpska književnica i akademik SANU.
Život
Rođena je 16. 2. 1877. godine podno Titelskog brega, u bačkom selu Mošorinu kod Titela. Djetinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu (Viša devojačka škola), Somboru (Srpska preparandija) i Budimpešti (Pedagogijum). Radila kao nastavnica u Pančevu, Šapcu i Beogradu.
Stvaralaštvo
Do kraja, i bez ostatka, posvećena ljepoti smislene riječi, književnica Isidora Sekulić je za života bila uvažena kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Znalac više jezika, i poznavalac više kultura i područja umetničkog izražavanja, Isidora Sekulić je kao pisac, prevodilac i tumač književnih djela ponirala u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda.
Penzionisana je 1931. godine. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 16.02. 1939, a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14.11.1950, kao prva žena akademik. Umrla je 05.04.1958. godine u Beogradu.
Rekla je
Ta larma što je dignuta oko mene mnogo me je potresla. Molila sam neke poznanike, mlade ljude, da gde god vide nešto o meni napisano, priguše. Ali eto šta su uradili. Zvali su me na neko veče o meni, ali ja sam odbila, rekla sam da sam bolesna. Svi su hteli da me skinu sa dnevnog reda. Kažu: ima 80 godina, skoro će umreti, daj da napišemo nešto i da je ostavimo. To strašno vređa. Volim tišinu, zato me je ta buka oko mene mnogo potresla. Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a na dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila srećna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreća koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud ćete vi nastojati da vas vole.
Djela
U pola vijeka književnog rada u više oblika umjetničkog iskazivanja i rasuđivanja – objavila je mnoštvo knjiga narativne proze, kritičkih knjiga i članaka. Navodimo samo neka od važnijih djela:
Saputnici (1913) — pripovjedna vrsta intimnog dnevnika
Pisma iz Norveške (1914) — putopis
Iz prošlosti (1919)
Đakon Bogorodičine crkve (1919) — roman
Hronika palanačkog groblja (1940) — pripovjetke
Zapisi (1941)
Analitički trenuci i teme, knj. 1-3 (1941) — eseji
Zapisi o mome narodu (1948)
Njegošu knjiga duboke odanosti (1951)
Govor i jezik, kulturna smotra naroda (1956).
Bure (1955)
