Noć prije samog leta, Čarls Lindberg nije oka sklopio. U zoru 20. maja 1927. godine stigao je u vazduhoplovnu luku Ruzvelt i poletio u tačno 7 sati i 52 minuta. Pista je zbog višednevnih kiša bila blatnjava pa je avionu bilo teško poletjeti. Prvu prepreku, žice dalekovoda u blizini piste, uspio je preletjeti za jedva nekih šest metara.
Zbog promjenjivog vremena ali i zbog uštede goriva, Lindberg je tokom leta često prilagođavao brzinu i visinu leta. Kako bi ostao budan, otvarao je prozore nadajući se da će ga razbuditi ledeni okeanski zrak, a kada ni to nije pomagalo, letio je nekoliko metara iznad mora, na visini na kojoj ga valovi mogu prskati po licu. Drugog dana, zbog iscrpljenosti i pomanjkanja sna, Lindberga su počela mučiti priviđenja i halucinacije. Kako je sam kasnije opisao, u jednom trenutku učinilo mu se da vidi duha u kabini.
Za vrijeme leta, na oba kontinenta (američkom i evropskom) vladalo je masovno uzbuđenje. Ljudi su bili prikovani za svoje radio prijemnike i čekali bilo kakve vijesti o ishodu Lindbergova poduhvata. Konačno, na radiju su javili da su Lindbergov avion vidjeli iznad Irske. Parižani su u kolonama hitali prema aerodromu kako bi dočekali hrabrog pilota. On sam nije imao pojma šta ga čeka nakon slijetanja.
U 22 sata, Lindberg je ugledao svijetla grada i ubrzo zatim Ajfelov toranj. U tom trenutku znao je da mu do odredišta treba još dvadesetak minuta. U 22:22 sata, 21. maja 1927. godine sletio je pred gomilu od 150 hiljada ljudi koji su došli ovacijama dočekati hrabrog pilota. Istorijski transatlantski let učinio je Lindberga globalnom zvijezdom.
Izvor: Nacional.hr
