Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. april 1874 — Zagreb 21. septembar 1938), hrvatska književnica.
Biografija
Rodila se u poznatoj porodici Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić je bio pisac, advokat i istoričar. Djed joj je bio hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baba Aleksandra Mažuranić je bila sestra Dimitrija Demetra, pjesnika, dramskog pisca i prevodioca. Osnovnu školu i dva razreda Djevojačke škole završila je u Zagrebu. Ostalo školovanje završila je privatno. Govorila je nekoliko jezika. Svoje prve radove pisala je na francuskom.
Udala se za Vatroslava Brlića, advokata i političara u Slavonskom Brodu. U Slavonskom Brodu je proživjela velik dio života, koji je posvetila porodici i književnom radu. Rodila je šestoro djece. Okružena djecom, upoznavala je njihovu psihu i njihov naivni i neiskvareni svijet, kojem je i posvetila skoro cijelo svoje književno djelo. Uz supruga uključila se u javni život u krugu prvaka narodnog pokreta. Za svoj književni rad dva puta je od Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti predložena za Nobelovu nagradu za književnost (1931. i 1938). 1937. primljena je za dopisnog člana zagrebačke Akademije, kao njen prvi ženski član. Bila je i počasna članica zagrebačkog “PEN kluba”.
Život je završila u depresiji, izvršivši samoubistvo. Sahranjena je 1938. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Književni rad
Pisala je pjesme, pripovjetke, priče, basne, bajke, romane i kulturnoistorijske rasprave. Svoju književnu nadarenost i umjetničku zrelost najsnažnije je ostvarila u prefinjenom oblikovanju svijeta dječje priče i bajke. Njeno prvo važnije djelo objavljeno 1913. godine Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Anton Gustav Matoš je proglasio „klasičnom knjigom“. Najveći uspjeh postiže 1916. knjigom Priče iz davnine 1916., za koju je iskoristila riznicu slovenske mitologije i narodnih vjerovanja.
Pisala je – kako sama reče – da vlastitoj djeci „otvori vrata k onom bajnom, šarolikom svijetu bajke“. Priče se odlikuju neposrednošću izraza. Prevođena je na desetinu jezika od engleskog do kineskog, a nazvana je „hrvatskim Andersenom“.
Izdavačka kuća Školska knjiga iz Zagreba 1971. godine ustanovila je godišnju književnu nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“ za najbolji književni tekst za djecu i ilustraciju knjige za djecu objavljene u godini. Od 2001. godine nagrada se dodjeljuje za najbolje neobjavljeno djelo za djecu hrvatskih autora.
Ivana Brlić-Mažuranić je u dva maha 1931. i 1938. godine predlagana i za Nobelovu nagradu.
Djela
Valjani i nevaljani (pripovjetke i pjesme za dječake) 1902.
Škola i praznici (Zbirka pjesama i pripovjedaka) 1905.
Slike (pjesme) 1912.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića 1913.
Priče iz davnine 1916.
Knjiga omladini 1924.
Dječja čitanka o zdravlju 1927.
Mir u duši 1930.
Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi (studije) 1934. I, 1935. II-III
Jura Dalmatin potkralj Gadžerata (avanturistički roman) 1937.
Srce od licitara (Pripovjetke i pjesme za mlade; objavljeno posthumno) 1938.
Priredio: Dragan Leković
