Ivo Robić (Garešnica, 28. januar 1923 – Rijeka, 9. mart 2000.), popularni hrvatski i jugoslovenski pjevač zabavnih melodija i prvi koji je napravio veliku međunarodnu karijeru.
Ploču Morgen, prodao je u preko milion primjeraka tako da ga od tad zovu Mister Morgen, a ta ploča je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš muzičar postigao.
Život
Robić je rođen u porodici sudskog službenika, koji je volio i muziku-vodio je tamburaški orkestar. Tako da je Ivo Robić vrlo rano pjevao u horu i svirao violinu. U srednjoj školi u Bjelovaru, gdje su se preselili, Robić je osnovao malu grupu s kojim je amaterski nastupao.
Počeci
Nakon srednje škole odlazi 1943. u Zagreb na studije prava, ali i počinje pjevati u zagrebačkom baru Grill Room (podrum Gradske kafane) uz orkestar Kalmana Kočija, te na plesu u tada popularnom Tucmanu (Zgrada Kola) uz pratnju orkestra Charlijea Pavlića. Nakon radio audicije održane u jesen 1943. na kojoj pjeva pjesmu Marija Kinela Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. Kako je 1943. kapitulirala Italija, u NDH je proglašena mobilizacija, ona zahvaća i Robića koji je regrutovan, ali, on uspijeva ući u Prosvjetničku bojnu Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, što je bio elegantan način da se izbjegne front. Nakon toga Robić nastupa u brojnim emisijama radio Zagreba, a naročito u radio magazinskom ciklusu Vikija Glovackog (2 puta dnevno).
Nakon završetka rata 1945. prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš pogodne, Jugoslavija je tada bila u poluratnom stanju sa svojim dojučerašnjim zapadnim saveznicima, zbog krize oko Trsta, Koruške i grčkog građanskog rata. No Robić 1945. Robić pjeva u Opatiji, priređuje koncert u pozorištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali italijanski orkestri. Od 1946. ponovo pjeva na Radio Zagrebu, iste godine se i ženi 18. aprila sa svojom ljubavi iz ratnih dana, Martom Goleš, s kojom ostaje do kraja života. Marta mu je bila i više od supruge – prava menadžerka i njegova desna ruka. Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobija ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak (na toj će terasi pjevati gotovo do kraja 80-ih, uz manje prekide). U to vrijeme (1949.) snima i svoju prvu ploču – Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice, za tek osnovani Jugoton.
Proboj u međunarodne vode
Ljetni nastupi u Opatiji donijeće Robiću i prvi inostrani angažman. Njegov nastup 1955. se toliko svidio vlasniku noćnog kluba iz bavarskog gradića Hof an der Saale, da je angažovao Robića i za svoj klub. Tako je Robić prvi put otišao u Njemačku, te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena iskustva za kasniji proboj na to tržište. Sljedeća godina donosi Robiću još jednu sjajnu priliku, naime, predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad značila nešto u svijetu diskografije, došli su u Beograd 1956. pronaći izvođače za svoju kuću, i odabrali su Robića. Robić je i tu šansu odmah iskoristio i snimio iste godine singl ploču Vaš dum šel spat. Saradnja s praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica (uglavnom prepjeve popularnih hitova tog vremena) između 1956.-1965.
Robiću je dobra bila i 1957. godina jer je tada odabran od strane istočno njemačkog muzičkog menadžera da zajedno s beogradskom pjevačicom Lolom Novaković nastupi na Leipziškom sajmu kao predstavnik Jugoslavije.
Svi ti uspjesi u neposrednom komšiluku ostavili su utisak i kod ljudi iz hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je krajem 1958. Robić dobio poziv za probno snimanje. Nakon potpisivanja ugovora, 4. februara 1959. snima pjesmu Morgen švajcarskog kompozitora Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta. Morgen je Robića lansirao u onovremene zvijezde šlagera. U nepunu godinu dana singl Morgen donio je Robiću Zlatnu ploču Polydora i Bronzanog lava Radio Luxembourga (tada vrlo popularne i uticajne radio stanice). Na listama popularnosti onovremenih poznatih muzičkih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije. Morgen je dospio i na #13 Billboardove liste Top 40 (21. novembra 1959), kao i #23. mjesto britanske top liste (New Musical Express, 7. novembra 1959.).
Nakon uspjeha s Morgenom Robić je nastavio saradnju s Bert Kaempfertom, koji je u to vrijeme imao jedan od vodećih orkestara u Njemačkoj i zajedno su snimili jedan LP i 14 singl-ploča za kuću Polydor. Veliki Robićevi hitovi bili su i: Muli Song, (Billboard #58, 1960.), Mit 17 fängt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht (Strangers in the Night). Za poslednju pjesmu postoji priča kako je djelo samog Iva Robića, po priči njegove supruge Marte – on je tu pjesmu slao na Splitski festival, ali pjesma nije prošla selekciju. Navodno je autorstvo prepustio Bert Kaempfertu a on pjesmu dao Franku Sinatri koji je s njom doživio planetarni uspjeh 1966.
Pokušaj osvajanja Amerike
Robić je krenuo i u osvajanje američkog tržišta s pjesmom Morgen, koju je za američko tržište izdala diskografska kuća Laurye. Ugovorio je nastupe u tada u čuvenom Perry Como Showu, američke TV kompanije NBC te krenuo na svoju tromjesečnu turneju. Nastupio je u Ed Sullivan Showu, Dick Clark Showu i brojnim drugim manje poznatim emisijama i po koncertima. Međutim, proboj na američko tržište pokazao se kao pretežak zalogaj, uprkos činjenici da je Morgen bila prva pjesma s njemačkog govornog područja koja je dospjela na američke top liste #13 (BillboardTop 40). Nakon tog pokušaja Robić je odustao od Amerike, te je nakon toga odlazio u Ameriku uglavnom pjevati našim iseljenicima.
Robićeva domaća karijera
Istovremeno s inostranom Robić je uspješno gradio i karijeru u vlastitom dvorištu. Bio je radijska zvijezda 50-ih , svako malo bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova; Mama Juanita (iz filma Jedan dan života), S pjesmom u srcu (iz filma Mladić s trubom). Negdje u to vrijeme obnovio je saradnju sa kompozitorom i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa su izbacili domaće hitove; Uzalud plačeš, Ko divan san, Čežnja i Jadran u noći (1953.), Samo jednom se ljubi (1956.), Srce, laku noć (1956.). Tad se počinju rađati i brojni domaći festivali. Na prvom Zagrebfestu 1953. Robić je uz Rajku Vali bio jedini pjevač, pobijedio je s pjesmom Ljube Kuntarića Ta tvoja ruka mala, koja je prvo postala veliki radio (a tek zatim i diskografski) hit.
Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958. na kojem je pobijedio otpjevavši pjesmu Mala djevojčica (Vandekar, Ruben) u duetu s tada malom djevojčicom Zdenkom Vučković. Ta pjesma se nije skidala s radio programa ondašnjih godina, uz pjesmu Tampico Rajke Vali i poneki duet Robića i Rajke Vali (Baš je divan sunčan dan, Tvoj, Srček dela tika taka). Robić je nastavio uspješnu domaću karijeru i 60-ih, pjesmom Doviđenja Rijeko. Uspješno je nastupio na Splitskom festivalu 1963. s pjesmom Moja kala, a zapažen je bio i njegov duet s Anicom Zubović Crne marame. Nakon toga osvaja zagrebačku festivalsku publiku 1964. s pjesmom Golubovi, te ponovo 1965. otpjevavši pjesmu Marija Bogliunija posvećenu Zagrebu, Zbog čega te volim, koja je premoćno pobijedila.
Šezdesete su vrhunac karijere Ive Robića, tada po prvi put nastupa i u filmu, velikom hitu Ljubav i moda, beogradskog reditelja Ljube Radičevića.
Krajem 60-ih i početkom 70-ih , dolazi i kod nas do promjene muzičkog ukusa, od do tada popularnih bel canto šlagera i velikih revijskih orkestara, mlađa publika preferira više beat grupe od tri gitare i bubnjeva.
Robić se onda više okreće nastupima na regionalnim festivalima: Krapini, Slavoniji i Kvarneru. Za njih i piše vlastite pjesme, odlazi na brojne i česte turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji.
Robić kantautor
Ivo Robić je započeo sa komponovanjem još 50-ih u Državnoj muzičkoj školi, u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Među njegove najpoznatije kompozicije ubrajaju se: Rodni moj kraju (1947.), Srce, laku noć (1954.), Samo jednom se ljubi (1957.) i Mužikaši (1966.). Ivo Robić je bio i vrlo svestran muzičar, svirao je klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
Robićev privatni život
Robić je izvan pozornice živio mirno i povučeno na relaciji Zagreb – Opatija, koja je od 1960-ih njegov drugi dom, jer je u Ičićima izgradio svoju kuću. Do kraja života živio je u skladnom braku sa svojom ženom Martom a djece nisu imali. Po njegovoj smrti izbio je skandal oko njegove imovine, naime, njegova uža rodbina (braća Rajko i Miroslav) nastojala je pobiti njegov testament, koji je napravio tri dana prije smrti na bolesničkoj postelji.
Za Press priredio: Dragan Leković
