Ovog utorka, 12. jula, na tržištu novca jedan euro vrijedi jedan dolar, što je najslabija vrijednost evropske valute u dvadeset godina.
Tačnije, euro je i dalje za nijansu jači od dolara pošto se za jedan euro dobija 1,0011 dolara.
Apsolutno najniži kurs je vladao nedugo nakon uvođenja zajedničke valute, početkom maja 2001. kad je euro vrijedeo samo 83,8 američkih centi, piše Dojče vele (DW).
Sadašnji kurs je prije svega odraz opreznosti svetskog tržišta kapitala kada je riječ o stanju u zoni eura: Evropa je mnogo teže pogođena teškoćama u snabdijevanju energijom od SAD.
Uprkos značajnim poskupljenjima, Evropska centralna banka zaostaje za mjerama drugih zemalja: referentnu kamatnu stopu podigla je ne samo američka banka Fed, nego na primjer i Velika Britanija ili Švajcarska.
Zato vrijednost eura opada već nedjeljama, ne samo prema u odnosu na američki dolar, već i na kineski juan i druge valute.
Ipak ne dešava ništa dramatično jer u privredi Evrope nema ozbiljnijih teškoća.
„Stanje je još dobro, ali je veoma krhko“, smatra Ulrih Lojhtman, stručnjak za devizno tržište banke Komercbank.
S druge strane, manja vrijednost eura ne mora biti nedostatak: roba proizvedena u zoni eura je jeftinija na svjetskom tržištu što bi zemlji-izvoznici kao što je Njemačka moglo biti čak i od koristi.
Ali problem je u tome što se energenti – i većina sirovina na svjetskom tržištu – obračunavaju u dolarima: „Sve dok djelove ili sirovine uvozite iz zemalja van Evrope ili ako vam za proizvodnju treba mnogo energije, ta računica pada u vodu“, kaže Sonja Marten iz banke DZ.
A upravo to se dešava i sa njemačkom privredom: zbog rasta cijena energenata koje ova zemlja mora da uvozi, ovog maja je spoljnotrgovinski bilans bio negativan – što se gotovo ne pamti u Njemačkoj.
Minus u odnosu na uvoz iznosi, doduše, nekih 900 miliona eura – pri volumenu izvoza od 124,7 milijardi eura to nije toliko dramatično jer i izvoz neprestano raste, ali je očito da čak i Njemačka više nema nikakve koristi od „jeftinog“ eura.
Ako ništa drugo, onda bi već i to za Evropsku centralnu banku (ECB) trebalo da bude razlog da „pritisne kočnicu“ i smanji volumen novca u opticaju. Jer, račun u dolarima za naftu ili gas muči baš sve države.
Ali, iz Frankfurta se zasad čuju samo najave da će to učiniti:
„ECB može najprije da pokuša da interveniše verbalno“, smatra Sonja Marten. Ali njeno iskustvo kaže i da su takve prijetnje dobra prilika za špekulante na svjetskim berzama, a nekakav dugoročni učinak se ne postiže samo riječima.
Ipak, krivulja odnosa eura i dolara se u poslednje vrijeme uporno spušta, ali pokazuje i čudne skokove i padove koji teško mogu da se objasne aktuelnim događajima u svijetu. „To pokazuje nervozu na tržištu“, kaže Marten.
Ritam se još uvijek diktira s druge strane Atlantika. Zbog politike američkih Federalnih rezervi, ali i iz drugih razloga izgleda da investitori – i špekulanti – imaju više povjerenja u američke vrijednosne papire, a već i zbog toga im trebaju dolari.
Šta će se desiti ako ECB, kao što je više puta najavila, podigne kamatnu stopu u julu, možda čak i značajnije nego što se očekivalo?
Još se nije rodio onaj ko bi mogao da tačno sagleda raspoloženje tržišta i predvidi ishod. Mihael Hajze, ekonomista iz firme HQ Trust, lako može da zamisli da u nekom trenutku ponovo počne snažan rast eura koji bi mogao da se vrati na cijenu od 1,10 dolara – pa i više. Jer, on smatra da je vrijednost dolara trenutno precijenjena.
Finansijska tržišta najviše muči neizvjesnost, pogotovo kad je riječ o isporuci ruskog gasa tržištu Evrope. Ali ako tu ne bude drastičnih poteza, Ulrih Lojhtman smatra da bi euru u dogledno vrijeme opet mogla da skoči vrijednost: „Ovako nizak kurs eura u svakom slučaju ne smatram opravdanim“, kaže ekonomista Komercbank
