Jaroslav Hašek (Prag, 30. april 1883. – Lipnice nad Sázavou, 3. januar 1923.), češki novelista, humorista i novinar, pisac remek-djela satire Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu.
Biografija
Hašek je, pored Franca Kafke, bio jedna od ključnih figura literarnog Praga. Jaroslav Hašek rođen je 30. aprila 1883. godine u Pragu u porodici koja je vukla korijene s juga Češke. Hašekov otac bio je učitelj matematike i bankarski činovnik, a preminuo je od posljedica pijančevanja kada je Hašeku bilo 13 godina. Nakon očeve smrti doktor Kokoška zainteresovao se za mladog Hašeka. Zahvaljujući njegovoj pomoći završio je Komercijalnu akademiju u Pragu nakon čega se zaposlio u Slavija banci, ali godinu dana kasnije dobija otkaz zbog čestog opijanja. U studentsko doba već se bavi pisanjem, a povremeno i objavljuje svoja djela. Uglavnom se radilo o zapisima s putovanja i kratkim literarnim esejima inspirasanim njegovim lutanjima kroz Moraviju, Slovačku i Poljsku u vrijeme praznika.
Nakon otkaza u banci narednih pet godina proputovao je, između ostalog, Bavarsku, Švajcarsku, Austriju, Mađarsku, Galiciju, Balkan, Slovačku i Češku. Još od mladosti Hašek je bio uvjereni anarhist koji je svoje je stavove objavljivao u mnogim češkim političkim novinama. Tako 1904. godine postaje urednik omladinskog anarhističkog lista Omladina, a od 1906. do 1907. godine radio je za anarhističke novine – Nova omladina i Komuna. 1907. zbog svog rada u anarhističkim novinama zatvoren je na mjesec dana. Po izlasku iz zatvora napušta anarhistički pokret. Pokušavajući promijeniti svoj način života, nakon što ju je poznavao nekoliko godina, Hašek se 1910. godine oženio Jarmilom Majerovom, kćerkom dobrostojećeg preduzetnika. Ženidba na žalost nije previše pomogla pa se dvije godine kasnije, nakon rođenja sina Riharda, počinje baviti krađom pasa i krivotvorenjem psećih rodovnica, baš kao i njegov književni junak Švejk. Napušta porodicu i nastavlja život boema. Volio je noćni život, a u gostionicama gdje je zalazio važio je za zabavljača, pijanicu i osobu koja se nije ustručavala sukobiti se s policijom.
1911. je pokušao samoubistvo zbog čega je proveo tri nedjelje u klinici za psihički oboljele osobe. Kako bi zaradio za život između 1908. i 1913. godine radio je nekoliko različitih poslova. Bio je urednik lista Ženski horizont, a radio je i u izbornom štabu Narodne socijalističke stranke, uređivao magazin Svijet životinja te je preprodavao pse i pisao trač kolumnu u listu Češko slovo. Hašek je radio i ono što je teško zamislivo, naime pisao je za novine suprostavljenih političkih gledišta – socijaldemoratski list Pravo naroda i nacionalno-socijalistički list Češko slovo. Dok je radio kao novinar napravio je duhovitu seriju podvala i obmana u svojim članicma. Postumno (1973.) sve je to sakupljeno i objavljeno u knjizi Zabavni i poučni članci Jaroslava Hašeka. Za naučni časopis Svijet životinja pored pisanja humorističnih bajki i anegdota, prikazao je vezu između životinja i ljudi te izmišljao brojne znane i neznane životinjske vrste. Započeo je korespodenciju s ljutitim čitaocima te odgovarao na pisma oduševljenih čitalaca (od koja je neke napisao sam sebi). Ipak, njegov glavni izvor prihoda bile su stotine kratkih humorističnih priča i anegdota koje je objavljivao u raznim novinama. Pisao je pod raznim pseudonimima, a mnogi od njih vjerovatno još nisu ni otkriveni. S vremenom sakupiće poveći broj tih priča te će objavljivati kolekcije svojih humorističnih priča.
Pisanje Hašeku nije predstavljalo napor, obično je pisao u kafanama ili gostionicama odakle je slao rukopis direktno uredniku ili u štampu. Kao plodan i kvalitetan humorista postao je vrlo popularan. Za svoje tekstove koristio je tradicionalne teme iz svakodnevnog života običnih ljudi. Svoj sarkazam često je usmjeravao ka političarima, Crkvi i vojsci. Ismijavao je birokratiju, uvriježene stereotipe i sve mane društva s kojima se susretao, dovodeći situacije do apsurda koristeći se provokativnim stilom pripovjedanja. U svom najpoznatijem djelu Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu razotkriva besmislenost, surovost i ludost militarizma, a kroz svog junaka Švejka uvodi u književnost lik čovjeka iz naroda u kome se pod prividnom maskom priprostog čovjeka krije narodna mudrost.
Od 1915. godine nastupa po kabareima kao zabavljač, ali uskoro slijedi poziv u vojsku. U početku njegova je jedinica raspoređena u južnoj Češkoj, da bi potom bila premještena u istočnu Mađarsku, a potom i na bojište u Galiciji. U septembru iste godine njegova je jedinica, kao rezultat iznenadnog ruskog proboja, ostala odsječena od svoje pozadine i predala se Rusima. Prvobitno je zatočen u zarobljeničkom logoru Dárnice kod Kijeva, a kasnije je premješten u mjesto Totskoje kod mjesta Buzuluk (Ural) gdje se zarazio tifusom. U proljeće 1916. godine pristupa Češkoj legiji boreći se protiv Austro-Ugarske na strani Saveznika. Uskoro postaje daktilograf, a zatim i sekretar u svojoj regimenti. Istovremeno, piše humoristične tekstove za list Čehoslovak u kojima podržava borbu Čeha i Slovaka za nezavisnu državu.
Neće proći dugo vremena i Hašek će doći u sukob s nadređenima kritikujući uskogrudost i prekomjernu opreznost Češkog nacionalnog vijeća u Rusiji i vodstvo češke legije. Nakon pobjede boljševičke revolucije odbio je s Češkom legijom otići u Francusku i krajem 1917. te početkom 1918. pokušava uspostaviti Revolucionarno vijeće čeških radnika i vojnika u Kijevu. Nakon neuspjeha seli se u Moskvu gdje se pridružuje Češkim Socijaldemokratima (boljševicima). U Crvenoj armiji postaje politički aktivista, novinar i urednik vojnih novina na raznim jezicima te organizuje regrutovanje u mjestu Samara. U septembru odlazi u Simbirsk, odakle je poslan u mjesto Bulguma kao pomoćnik vojnom komandantu grada. Nakon toga, boravio je u Čeljabinsku, Omsku, Krasnojarsku i Irkutsku gdje je radio u političkom odjeljenju za nacionalne manjine Pete armije te kao novinar i novinski inspektor.
Nakon završetka 1. svjetskog rata vraća se u Prag s drugom suprugom Aleksandrom s kojom se oženio 1920. godine u Krasnojarsku, a da se nije razveo od svoje prve supruge Jarmile. Nakon povratka razočaran u sve ono što vidi oko sebe te potpuno nepriviknut na zateknute prilike iznova se prepušta opijanju. U avgust 1921. seli se u selo Lipnice nad Sázavou u jugoistočnoj Češkoj gdje radio na svome životnom djelu Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Tu i umire 3. januara 1923. godine od posljedica upale pluća i srčanog udara.
Hašekovo djelo Doživljaji dobrog vojnika Švejka (u originalu: Osudy dobrého vojáka Švejka za svitové války, na srpskom – Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu) danas se jednoglasno smatra jednim od najvećih djela svjetske satire. Međutim, onovremena literarna vrhuška prvobitno je negativno reagovala na Hašekovo djelo iako je publika djelo oduševljeno prihvatila. Švejk se već pojavljivao u ranijim Hašekovim pričama (Dobri vojnik Švejk i druge čudne priče, 1911.; Dobri vojnik Švejk u zarobljeništvu, 1917.). Hašek je prvobitno namjeravao napisati šest nastavaka knjige. Do smrti je objavio tri nastavka, a posmrtno je objavljen i četvrti dio koji je nadopunio njegov prijatelj Karel Vanek. Nedugo nakon Hašekove smrti Dobri vojnik Švejk zabranjen je u čehoslovačkoj vojsci 1925. godine, poljski je prevod zapljenjen 1928. godine, a sedam godina kasnije (1935.) knjiga je zabranjena i u Bugarskoj, dok su njemački prevod spalili nacisti 1933. godine. Hašekova rana djela, dok je uređivao časopis Životinjski svijet, posrmtno su sakupljena u knjizi Skandal Bachura: I druge priče i skečevi (1991.)
Priredio: Dragan Leković
