Njenu izgradnju je naredio Neron, a nakon nekoliko decenija ovu građevinu je “zatrpao” Trajan. Ipak, u doba renesanse Zlatna kuća će opet biti otkrivena i poslužiće umjetnicima za razvoj posebnog stila.
Sredinom 1. veka n.e.,car Neron je naredio izgradnju Domus Aurea-e ili “Zlatne kuće”, na jednom od sedam brežuljaka Rima po imenu Eskvinil. Njeni ostaci su otkriveni 1480. godine i do danas nije poznato kako je do ovoga uopšte došlo – najvjerovatnije prilikom vađenja materijala za izgradnju renesansnih vila.
Takođe, misteriozni pronalazači ovog zdanja nisu imali predstavu ni o tome da je u pitanju bajkovita rezidencija jednog od najozloglašenijih imperatora koje je carstvo imalo, kao ni da je ona zatrpana početkom 2. vijeka po naređenju cara Trajana kako bi se na tom mjestu podigla bazilika Ulpia i carski forum.
Obilazak podzemnih struktura od strane umjetnika
Privučeni otkrićem mnogi su željeli da zavire u misteriozne odaje i saznaju nešto o njoj. Stoga su se provlačili kroz rupu koja je nastala između Trajanovih termi i Zlatne kuće i uz svjetlost baklji obilazili hodnike i prostorije velelepnog zdanja. Svima koji su se tu našli odmah je bilo jasno da je građevina nekada bila slavna, a najviše pažnje su privlačile dekoracije sa fantastičnim motivima koji su prekrivali gotovo svaki njen ćošak.
Stoga ne iznenađuje da su među najbrojnijim posjetiocima bili upravo renesansni umjetnici, koji su bili zaintrigirani čudesnim primjerima rimskog slikarstva. Gužva je zapravo bila tolika da je anonimni autor s početka 16. vijeka, o svemu napisao sledeće: “Sve je puno slikara […]. Odlazimo u podzemlje sa slaninom, һlebom, šunkom, jabukom i vinom i vjerovatno izgledamo jako čudno ovim groteskama. Naš vodič je majstor Pinzino, koji nas tjera da dobro zaprljamo lica i oči i dok pomalo ličimo na odžačare – on nas tjera da među njima prepoznajemo krastače, žabe, sove i slijepe miševe”.
Činkvečento umjetnici, inspirisani prizorima su počeli da kopiraju izolovane motive sa različitiһ svodova u palati i da iһ koriste za ukrašavanje pilastra i frizova, podvrgavajući iһ pravilima renesansne umjetnosti. Repertoar se postepeno obogaćivao uključivanjem grifona, kentaura i drugih fantastičnih bića, po uzoru na one sa fresaka iz “podzemlja” – što je na kraju dovelo do stvaranja novog slikarskog stila po imenu groteska.
Nakon samo jednog vijeka od otkrića ostataka Domus Aurea-e, njeni ostaci su praktično zaboravljeni. Da bi dva vijeka kasnije, reprodukcija fresaka u veličanstvenim gravurama Vinćenca Brene izazvala novo interesovanje za njih.
Izvor: National Geographic.rs