Josipa Lisac, hrvatska pjevačica, rođena 14. februara 1950.
Karijeru je počela u dječijem horu 1961. pjevajući klasičnu i sakralnu muziku. 1967. postaje član rok-grupe O’Hara, koju napušta naredne godine i prelazi u Zlatne akorde. Sviraju po festivalima, koncertima, igrankama, šire interes za novu vrstu muzike – neobuzdanu i punu mladalačkog zanosa. Snimaju i singl-album sa četiri pjesme.
1968. započinje solo karijeru pjevajući pjesmu Arsena Dedića: Što me čini sretnom. U narednih nekoliko godina stvara pjesme: Oluja (1970), Kapetane moj (1970), Život moj (1970), I teče, teče vrijeme (1970)…
Najveći uspjeh bilježi snimanjem svog prvog LP albuma Dnevnik jedne ljubavi (1973), za koji je muziku komponovao njen životni saputnik i preteča roka u SFRJ – Karlo Metikoš. Većina kritičara i muzičara, kao i publika, slažu se u ocjeni da je riječ o jednom od najboljih albuma snimljenih na ovim prostorima. Dnevnik jedne ljubavi od tada nosi titulu prvog konceptualnog djela u domenu popularne i rok muzike.
Snima dvije sevdalinke: Omer-beže (1974.) i Niz polje idi babo, Sejmeni (1974.). Dvije godine sprema ulogu djevojke Jane u prvoj jugoslovenskoj rok-operi Gubec-beg, inspirisanoj romanom Seljačka buna Augusta Šenoe. Libreto je pisao Ivica Krajač, a operu je komponovao Karlo Metikoš. Premijeru je doživjela 1975. i igrana je nekoliko narednih godina širom SFRJ.
Sredinom sedamdesetih uspješno eksperimentiše u džez muzici sa čuvenim Boškom Petrovićem na albumu B.P. convention and all stars (1976).
Krajem sedamdesetih odlazi u Ameriku gdje snima album Made in U.S.A (1979). Tokom osamdesetih snima veliki broj albuma, a muzički je bliska popu: Hir, hir, hir (1980), Lisica (1982), Hoću samo tebe (1983), Boginja (1987)…
Drži veliki broj koncerata gdje do izražaja dolazi sav njen kreativni dar. Avangardne frizure i odjeća, zajedno sa snažnim muzičkim izrazom, čine njene nastupe unikatnim.
Posle Karlove smrti 1992. nastavlja sa eksperimentima. Snima album duhovne muzike Čestit Božić i na koncertima pravi obrade starih hitova dajući im novi izraz. Igrala je u dva američka filma i u dvije avangardne predstave.
Rekla je o sebi ”To, što ne želim ići tamo gdje i svi, vjerojatno je to bunt. Pitam se – zašto idu svi tamo? Imam svoj život, imam svoj odabir, trebala bih biti vlasnica sebe. Želim izabrati, želim napraviti tako, po svome. Nisam opterećena drugima. Razmišljala sam isto tako o sebi. Možda je to taj famozni odgovor – razmišljati o sebi. Što hoću?”
Za Press priredio: Dragan Leković
