Kad jaganjci utihnu (eng. The Silence of the Lambs), američki triler/horor Jonathana Demmea iz 1991. s Jodie Foster i Anthonyjem Hopkinsom u glavnim ulogama. Temeljen je na romanu Thomasa Harrisa, njegovom drugom djelu o dr. Hannibalu Lecteru, briljantnom psihijatru i kanibalu-serijskom ubici. U filmu, Clarice Starling, mlada agentkinja FBI-ja, poslana je zatvorenom Lecteru kako bi ga upitala za stručni savjet u vezi hvatanja serijskog ubice, zvanog Buffalo Bill, koji otima žene i skida im kožu. Film je osvojio pet Oscara, uključujući onaj za najbolji film kao jedini horor film koji je osvojio glavnu nagradu.
Produkcija
Veći dio filma snimljen je u Pittsburghu jer taj grad ima jako nestalan krajolik i arhitekturu. Ta raznolikost pomogla je da se u filmu prikažu razni djelovi zemlje.
Obije scene u kojima je Lecter u kavezu, ona u sudu u Memphisu i scena zatvora u Baltimoreu, snimljene su u vojnom muzeju u Pittsburghu, Pennsylvania.
Nijedan dio radnje filma nije smješten u Pennsylvaniju, iako naljepnice na automobilima to iniciraju.
Uprkos hvaljenoj ulozi, Anthony Hopkins pojavljuje se u filmu malo više od 16 minuta.
Uloga Hannibala Lectera prvo je trebala pripasti Geneu Hackmanu.
John Lithgow je bio drugi izbor producenata za ulogu Hannibala.
Michelle Pfeiffer je odbila ulogu Clarice Starling. Ovako je obrazložila razloge odbijanja: “bila je to teška odluka, ali bila sam nervozna zbog tematike.”
Lik Jacka Crawforda temeljen je na bivšem šefu FBI-jeva odjeljenja za Bihevioralnu nauku, Johnu Douglasu, koji se može vidjeti u jednoj od izbačenih scena kao instruktor koji obučava klasu na FBI-jevoj Akademiji.
Reakcije
Kritike su bile odlične, a posebno se to odnosilo na Anthonyja Hopkinsa i Jodie Foster. Roger Ebert posebno je naglasio “zastrašujuće sposobnosti” Hannibala Lectera. Oboje glumaca dobili su Oscara za svoje uloge.
Zarada
Zarada u Americi:
Prvi vikend: $13,766,814 (1497 bioskopa)
Postotak od konačne zarade: 10,5%
Zaključno s datumom: 10. oktobra 1991.
Ukupna zarada u Americi: $130,742,922
Zarada u svijetu: $272,700,000
Nagrade i kontroverze
Jonathan Demme je osvojio Oscara za najboljeg reditelja. Jodie Foster i Anthony Hopkins osvojili su Oscara za uloge Clarice Sterling i dr. Hannibala Lectera. Hopkinsova uloga ostaje najkraća glavna uloga koja je osvojila Oscara, a Hopkins je proveo na ekranu nešto manje od 17 minuta. Osim toga, film je osvojio i Oscara za najbolji adaptirani scenario kao i najbolji film. Kad jaganjci utihnu je treći film koji je osvojio pet najprestižnijih Oscara (nakon filmova Dogodilo se jedne noći, 1934. i Let iznad kukavičjeg gnijezda, 1975.).
Od izlaska, film je bio meta kritika članova homoseksualne zajednice, koji su smatrali kako je to još jedan u nizu filmova u kojima se likovi homoseksualaca prikazuju negativno, u odsutnosti bilo kakvih pozitivnih osobina. Nakon objave mnogih nominacija, počele su kružiti glasine kako udruženja za prava homoseksualaca, kao što je Queer Nation, planiraju omesti prenos dodjele Oscara ako film dobije ijednu nagradu. Iako se nikakvi protesti te vrste nisu dogodili, glasine su dovele do raznih diskusija o seksualnim manjinama u medijima. U godinama nakon filma povećan je broj filmova koji su govorili o homoseksualnosti i s homoseksualnim likovima, kao što je bio sljedeći projekt redatelja Demmea, Philadelphia.
Film je osvojio i nagrade CHI i PEO za najbolji film, a proglašen je najboljim i u izboru američkih kritičara. 1991., Jonathan Demme je bio nominovan i za Zlatni globus za režiju. 1992., Ted Tally je dobio nagradu Edgar za najbolji scenario. 1997. ga je Američki filmski institut uvrstio na listu 100 najboljih filmova u zadnjih 100 godina.
Glumci
Clarice Starling – Jodie Foster
Hannibal Lecter – Anthony Hopkins
Jack Crawford – Scott Glenn
dr. Frederick Chilton – Anthony Heald
Buffalo Bill/Jame Gumb – Ted Levine
Uticaji
Lik Jamea Gumba temeljen je na trojici stvarnih serijskih ubica.
Ed Gein, čovjek koji je u Wisconsinu skrnavio grobove i ubijao žene kako bi im drao kožu i napravio odjeću od nje. Gein je isto tako poslužio kao inspiracija za lik Normana Batesa u filmu Alfreda Hitchcocka Psiho.
Ted Bundy, koji je u sedamdesetim ubio dvanaest žena, često mameći žrtve praveći se da mu je ozlijeđena ruka, što je tehnika kojom se Gumb poslužio kako bi namamio Catherine Martin u kombi. Kao i Lecter, Bundy je često nudio istražiteljima pomoć u hvatanju serijskih ubica tvrdeći da poznaje njihovu psihologiju dok je čekao izvršenje smrtne kazne.
Gary M. Heidnik držao je žene zarobljene u dubokoj rupi u svom podrumu.
Hannibal Lecter dijeli neke osobine s Andrejom Chikatilom (ruskim serijskim ubicom) po tome što su obojica tokom djetinjstva doživjeli da im ljudi pojedu braću i sestre dok su umirali od gladi. (Međutim, nije poznato koliko je ta priča o Chikatilou vjerodostojna). Hannibal je upoređivan i sa zloglasnim kanibalom i ubicom djece Albertom Fishom, kao i s Robertom Maudsleyjem, koji je pojeo mozak svog cimera dok je bio u zatvoru. Neki su kritičari upoređivali Hannibala s njegovim mitološkim bićem: Drakulom. Razlog je bio to što Lecter dijeli s Drakulom (i ostalim tradicionalnim vampirima) izgled i karakterne crte. Lecter, kao i Drakula, vuče porijeklo iz istočnoevropske grofovije.
Konfuzija oko nastavka Lovca na ljude
Tri lika iz filma (Hannibal Lecter, Jack Crawford i Frederick Chilton) se pojavljuju i u ranijem filmu, Lovac na ljude, ali su ih portretisali drugi glumci. Iako ti glumci nisu ni pitani da repriziraju svoje uloge u filmu Kad jaganjci utihnu, neki su mislili kako je ovaj film nastavak Lovca na ljude, ali činjenica da je Orion bio spreman producirati film bez prava na tri lika koji su se pojavili u Lovcu na ljude pokazuje da nikad nije ni bio planiran nastavak. U drugoj verziji scenarija, Ted Tally je naglasio: “Iz zakonskih razloga, tri imena likova Toma Harrisa morala su biti promijenjena. Nadam se, kao i Tom, da ćemo moći koristiti prava imena. Zbog toga je u ovom scenariju Jack Crawford postao ‘Ray Campbell’, Frederick Chilton ‘Herbert Prentiss’, a dr. Hannibal Lecter zove se ‘dr. Gideon Quinn’.” Producent Lovca na ljude, Dino De Laurentis, vidio je da bi film mogao uspjeti i dopustio Orionu da koriste likove Lectera, Crawforda i Chiltona zabadava. Još jedan dokaz u prilog tome da film nije nastavak Lovca na ljude je činjenica da su Frankie Faison i Dan Butler nastupili u oba filma, ali u potpuno različitim ulogama. Zavrzlama je riješena 2002. kad je snimljen remake Lovca na ljude, Crveni zmaj, u kojem su Hopkins, Faison i Heald reprizirali uloge iz filma Kad jaganjci utihnu. Tako je Crveni zmaj postao prethodnik ovog filma, koji je povezan s ostala dva Hopkinsova filma. Treba naglasiti da se u Lovcu na ljude Lecterovo prezime izgovara “Lecktor”, a uopšte se ne spominje kanibalizam.
Zanimljivosti
Film se nalazi na 7. mjestu Bravove liste 100 najstravičnijih filmova.
Rečenica Hannibala Lectera “A census taker once tried to test me, I ate his liver with some fava beans and nice chianti” izabrana je kao 21. od 100 najboljih filmskih citata svih vremena.
Naširoko parodirano Lecterovo siktanje nakon ove rečenice nije bilo u originalnom scenariju. Hopkins je to izveo šale radi, ali nije očekivao da će Demme iskoristiti u konačnoj verziji.
Hannibala Lectera je Američki filmski institut proglasio najboljim filmskim negativcem svih vremena.
Clarice Starling je Američki filmski institut proglasio 6. najboljim filmskim junakom svih vremena.
Lik agentkinje FBI-ja, Dane Scully, iz serije Dosjei X, inspirisan je likom Clarice Starling.
Gene Hackman je trebao režirati film, ali se povukao jer nije uspio naći glumca koji bi bio spreman odglumiti Hannibala Lectera, svi glumci koje je kontaktirao rekli su kako je lik preuznemirujući. Projekat je preuzeo Jonathan Demme, koji se odmah sjetio britanskog pozorišnog glumca Anthonyja Hopkinsa.
Na iznenađenje mnogih, Hopkins je jako “zagrizao” za ulogu Lectera. Smatrao je kako je lik fascinantan, a ne uznemirujući, te nije uzeo Hannibala Lectera za ozbiljno.
Demme je vidio Hopkinsa još 1981., u ulozi dr. Trevesa u filmu Čovjek-slon, te je rekao kako bi “intenzivne ljudske osobine i inteligencija” koje je Hopkins unio u lik Trevesa bile savršene za Lectera. Hopkins do danas nije shvatio kakvu je vezu Demme vidio između dva lika.
U sceni u kojoj se Clarice upoznaje s Hannibalom u filmu, Foster je zapravo upoznala i samog Hopkinsa. Dvoje glumaca nikad nisu održali probu te scene. Kako nikad nije bilo probe, Hopkins nije znao naglasak Fosterove sve do te scene. Nakon što je otkrio kakav joj je naglasak, odlučio joj se narugati (što se može vidjeti i u filmu). Ona je to isprva shvatila kao ličnu uvredu, ali mu je poslije zahvalila na toj improvizaciji.
Za Press priredio: Dragan Leković
