Najveći broj infekcija kod djece predškolskog i ranog školskog uzrasta jesu virusne. Istina je, međutim, da se ovaj statistički podatak ne slaže u potpunosti sa brojem antibiotika koji je prepisan djeci. Broj prepisanih antibiotika je mnogo veći i moramo se upitati kada je zaista neophodno uključiti antibiotike, a kada ne. Kako bi ljekar propisao to čudo post penicilinske ere zvano antibiotik, ljekar najpre mora biti siguran da je izazivač bolesti kod pacijenta zaista bila bakterija.
Antibiotikom se liječe infekcije koje su izazvane bakterijama
Antibioticiu užem smislu riječi predstavljaju prirodne sekrete koji mikroorganizmi (bakterije, gljivice, aktinomicete) luče u spoljašnju sredinu u cilju odbrane od drugih mikroorganizama i preživljavanja. Pored prirodnih, polusintetske i sintetske supstance čine veliku grupu antibakterijskih ljekova ili kako je poznatije, antibiotika.
Antibioticise koriste u terapiji infekcijakoje su izazvane bakterijama i obuhvataju veliki broj različitih supstanci. Upravo zbog toga, pravilna upotreba antibiotikaje veoma važna, kao i savjesno uzimanje istih, kako bi se bakterijska infekcija uspješno izliječila.
Dešava se da pacijenti uzimaju antibiotike na svoju ruku, bez konsultacije sa ljekarom, a često zbog toga dolazi do povećanja otpornosti bakterije na antibiotike i smanjuje se mogućnost izliječenja.
Činjenice koje pedijatri žele da znamo
Iako mnogi roditelji, ali i odrasli ljudi, često brinu čim primjete crveno grlo ili bol u uhu, važno je znati da ovi simptomi ne znače uvijek bakterijsku infekciju. Crvenilo u grlumože biti posljedica virusnih infekcija, iritacija, pa čak i alergija, dok bol u uhu ne mora nužno ukazivati na prisustvo bakterija. U mnogim slučajevima, bol u uhu može biti rezultat upale izazvane virusima ili čak nakupljanjem tečnosti iza bubne opne.
Još jedan čest mit vezan za bakterijske infekcije jeste boja sluzi. Iako mnogi vjeruju da je žuta ili zelena sluz siguran znak infekcije, stvarnost je drugačija. Sluz može promjeniti boju uslijed dužeg zadržavanja u nosnim šupljinama, pa čak i pod uticajem suvog vazduha ili zagađenja.
Stoga, pre nego što se posegne za antibioticima,važno je da se konsultujete sa ljekarom koji će utvrditi da li je bakterijska infekcija zaista prisutna. Ne zaboravimo da nepotrebno uzimanje antibiotika može dovesti do otpornosti na ove lekove, čineći borbu protiv budućih infekcija komplikovanijom.
Činjenice koje pedijatri žele da zapamtimo su:
- Crveno grlo samo po sebi ne znači da dete ima bakterijsku infekciju.
- Bol u uhu ne znači da dijete ima infekciju uha.
- Čak ni sporadično žuto prebojene sline nisu pouzdan znak bakterijske infekcije, jer takvu boju mogu dobiti i usled dužeg zadržavanja u nosnim šupljinama.
Kako raspoznati o kakvoj se tačno infekciji radi?
Prvi korak je detaljni pregled djeteta. Zatim, isto tako detaljnim prikupljanjem informacija od roditelja, pre svega o samoj bolesti – načinu početka, redosledu javljanja tegoba, visini temperature i reagovanju na ljekove koji bi trebalo da je snize, o opštem stanju djeteta, apetitu, snu. Takođe, pedijatar se raspituje i o prethodnim bolestima djeteta i na kraju o njegovom okruženju i prisutnim infekcijama u vrtiću, školi, kući. Od velike su nam koristi laboratorijske analize krvi, urina i stolice, uzimanje briseva iz nosa ili grla, čime možemo još preciznije dobiti potvrdu o kakvoj se tačno bakteriji radi.
Dr Ana Lazarević poručuje: „Antibiotik koji ćemo dati mora biti mudar izbor ispravne dijagnostike, a nikako oružje kojem se lako pribjegava i koje, ukoliko se nekritički koristi, može krenuti u rat – ne protiv uzročnika bolesti, već protiv svih onih dobrih bakterija na koži, u ustima, crijevima. Sve te dobre bakterije su organizmu korisne. Dakle, vjerujte pedijatru i oprezno sa antibioticima.“
Izvor: Pobjeda
