Sanatorijum „Hofman“ je podigao seoski doktor kao ulaganje za penziju. Nije se nudilo ništa osim sunca, vazduha i dobre kuhinje. Tu se aprila 1924. godine uselio Franc Kafka, sa svojom posljednjom ljubavi, Dorom Diamante, i studentom medicine Robertom Klopstockom.
Kafka je dotjerivao posljednju verziju zbirke priča „Umjetnik u gladovanju“, Dora se brinula o svemu, Robert o morfijumu. Za tuberkulozu larinksa nije postojalo ništa drugo. Tek je smrt pisca apsurdnog realizma ovu zgradu stavila na mapu svjetske književnosti.
Ne odmah, pola vijeka kasnije. Danas je i ona dio Kafkinog mita, ali šta je „mit Kafka“?
„Kafka piše jednostavne rečenice. Kratke, bez teških metafora ili slika koje zahtijevaju veliki trud da se shvate. Svejedno ostaju zagonetke. Ta diskrepanca između jasnoće jezika i zaključanog smisla, stalno seljenje čitaoca između jednostavnog jezika i nerazmrsivog teksta, to je ono što čini Kafkin mit. Kafkina jasna rečenica uglavnom dolazi iz njegovog dnevnog posla pravnika“, kaže predsjednik Austrijskog udruženja Franca Kafke Manfred Miler.
Kad je 1928. umro i doktor Hofman, Sanatorium je pretvoren u stambenu zgradu.
Bolesnički kartoni su uništeni, jer su seljani zgradu vidjeli kao leproznu koloniju. Osim bivše ordinacije sa Kafkinom spomen-sobom, tu su i danas privatni stanovi.
Bolnička soba u kojoj je pisac umro, jedna je od ove dvije na drugom spratu desno, s baštenske strane. Koja od te dvije, nije sigurno. Tu je sad nečija kuhinja. Kafkina mišica Jozefina, operska diva u svijetu miševa, u tu kuhinju ne zalazi. Njoj je u spomen-sobi uređen stan s posebnim ulazom.
„Kafka je živio u uskom vremenskom korsetu. Gušio ga je posao u osiguranju, okolina, porodica, rutina. Uvijek mu je ostajalo malo vremena za pisanje. Zbog toga je doživljavao svijet kao nešto veliko i prijeteće prema svom pravom životnom cilju. Htio je da piše, svijet je bio protiv. Zato je većina Kafkinih protagonista u sličnim konstelacijama. I oni preko puta sebe vide nerazumljivi, neprijateljski svijet. Moraju da se prilagode, ali ne uspijevaju. To je Kafka“, ističe Manfred.
Kakvo će Kafkino literarno nasljeđe izaći u svijet – na neki način je to uobličeno u ovoj kući. U epilogu igrane serije ORF-a iz Sanatorijuma „Hofman“ izlaze dva egzekutora Jozefa K, da simblički obznane dolazak romana Proces, objavljenog posthumno, 1925. godine. Unutra ostaje zauvijek kao sjenka u dugom ljetnjem danu, Franz K.
Izvor: RTS
