Da bismo razumjeli koncept djelovanja karme, moramo se pozabaviti ljudskim zabludama.
Ljudski um je ograničen čulima koja percipiraju stvarnost oko nas. Svako naše čulo ima svoj limit. Naše oko nije u stanju da beskonačno vidi; naše oko ne može vidjeti što je iza zida. Naše uvo nije u stanju da čuje zvukove određene frekvencije koje, na primjer, čuje neka životinja.
Naš sluh takođe ne čuje što se dešava na udaljenosti od 1000 kilometara, itd. No ipak, mi na osnovu čulnih informacija izvodimo zaključke.
Vjerujući našim čulima, mi nemamo osjećaj da se zemlja okreće oko svoje ose i zapravo ono što mi vidimo je da se Sunce kreće oko Zemlje.
Međutim, nauka nam kaže da naša čula to ne vide dobro. Stoga, vjerovati našim čulima nije uvijek najpametnije. Ona mogu “iskriviti” koncept istine i dati nam netačne informacije o stvarnoj prirodi stvari oko nas.
Sljedeća zabluda je zabluda uma. Naš um je baziran na našoj svjesnosti i povezan je sa inteligencijom, koja je kod svake individue različita. Zamislite situaciju kako prolazite ulicom i vidite čovjeka koji leži. Neko će pomisliti da je u alkoholiziranom stanju, dok će neko misliti da je mrtav.
Neko bi pak pomislio da je u pitanju beskućnik. Istina je samo jedna, ali naši umovi je percipiraju na različite načine i onda se postavlja pitanje – kome vjerovati? Iz ovog razloga sve filozofske škole govore da naša čula prikazuju površnu i “varljivu” sliku stvarnosti.
Treća zabluda, i ona najteža za shvatiti, je zabluda intelekta. Vedska tradicija definiše 4 tipa inteligencije i najviša, tj. integrativna inteligencija je bazirana na cjelokupnom uvidu stvarnosti (suprasvijest) što bi se moglo klasifikovati u peti stupanj svjesnosti uma.
Takođe, najviši stupanj inteligencije podrazumijeva superiornu memoriju, koja je u stanju da obuhvati potpuno viđenje stvarnosti, tj. one stvarnosti koja nije pojavna. Kako nastaje ova greška? Problem nastaje u identifikaciji subjekta. Vraćamo se na ono poznato pitanje: “Ko sam ja”. Jesmo li mi ovo tijelo inteligencija (mozak), duša ili um?
Usljed ove samozavaravajuće prirode ljudskog bića, mi zapravo nismo u stanju da dobijemo potpunu sliku o objektu iskustva. Napravimo malo poređenje s teatrom – ako smo mi uvjereni da smo u ulozi glumca i nakon predstave, nećemo biti u stanju da prepoznamo sopstvenu djecu, jer ćemo biti u potpunoj identifikaciji uloge koju igramo.
Probajte da zamislite kakva bi bila percepcija i poimanje stvarnosti, kada bi glumci u svojim ulogama izgubili i potpuno zaboravili svoj stvarni identitet.
Znači, mi smo kao glumci u velikom pozorištu gdje nismo u stanju da se prisjetimo svog stvarnog identiteta (duše), što uslovljava percepciju stvarnosti našeg života. Drugim riječima, probajte da zamislite kako bi ovaj svijet izgledao kada bismo na trenutak dobili svjesnost da nismo ovo tijelo i um, nego duša.
Da li bi onda drugi ljudi izgledali isto? Da li bi onda kuća, drvo, planina i ostali objekti ove kreacije izgledali isto?
Po pravilu, ozbiljne filozofske škole kažu da ne bi. Svi predstavnici datih škola smatraju da bi onda naše oči vidjele ovaj svemir i sve oko nas kao beskrajni kontinuum svjetlosne energije.
O tome danas priča kvantna fizika. Kvantna fizika kaže da ono što percipiramo kao svijet materije (fizički svijet oko nas), nije zapravo fizički niti sastavljen od materije. Ovo su puno puta dokazali mnogostruki dobitinici Nobelove Nagrade (Niels Bohr, na primjer).
Prema teoriji kvantne fizike (ali i mnogih filozofskih učenja, od kojih je izvorno učenje o karmi najstarije), ako bismo zaista htjeli da vidimo stvarnu sliko o nama i svijetu oko nas, vidjeli bismo da smo mi u stvari energetska bića, sastavljena od energije i vibracije i da svako od nas zrači jedinstveni energetski potpis.
Ako bismo ušli dublje u strukturu atoma, vidjeli bismo prazninu (ništavilo), jer atom ima fizičku strukturu, a na najsuptilnijem nivou, koji je suptiliniji od atoma, mi nemamo fizičku strukturu i atomi (a samim tim i naša tijela) su sastavljena od nevidljive energije, koju ne možemo izmjeriti. Da li je to um, intelekt, duša?
Profesor Fizike i Astronomije na univerzitetu John Hopkins kaže: “Moramo preboljeti stare koncepte i prihvatiti nešto čemu se ne možemo suprostaviti argumentima. Ovaj univerzum je nematerijalno mentalno duhovne strukture.”
Međutim, usljed zabluda koje sam naveo, naše iskustvo govori nam da mi stvarnost vidimo sastavljenu od materijalnih, fizičkih objekata i da je naš individualni svijet nezavisan od drugih stvari. Otkriće da univerzum nije skup fizičkih objekata (Njutnova fizika), već da je cjeloviti, holistički splet talasa nematerijalne energije, je zasluga velikih fizičara kao što su Albert Einstein, Max Planck, Werner Heisenberg i ostalih.
Tako vidimo da moderna fizika (kvantna), takođe počinje da otkriva ono što hiljadama godina mudraci Vedskih spisa s područja današnje Indije podučavaju u obliku teorije karme i reinkarnacije.
Danas je u fizici opšteprihvaćena stvar da naše misli i emocije (koje kreiraju akciju i karmu), imaju vitalnu ulogu na naše okruženje.
Razne studije su pokazale da pozitivne emocije i pozitivno stanje uma i na subatomskom nivou vibracije datih frekvencija mogu pozitivno uticati na okruženje. Stoga danas imamo dokaz kvantne fizike da teorija karme djeluje i da je autentična i da čuveno “kako siješ, tako ćeš i žnjeti” zaista djeluje.
Različite emocije, percepcija i stanja uma rezultiraju različitim elektromagnetnim frekvencijama. Te iste elektromagnente frekvencije su u stanju da mijenjaju atome, koji čine fizički pojavni svijet oko nas.
To praktično znači da – ako svojim emocijama i mislima šaljemo određene frekvencije u okruženje, te iste elektromagnetne frekvencije mijenjaju strukturu atoma (dokazano od strane fizike da se atom mijenja usljed promjena elektromagnetnih frekvencija) i samim tim mijenjaju FIZIČKU strukturu objekata i svijeta oko nas.
Ovo je direktna formula koja objašnjava na koji način mi svojim mislima i djelima (karma) međudjelujemo sa svojim okruženjem i kreiramo karme koje stvaraju sudbinu.
Izvor: atma.hr
