Kada je kao mladić sa prijateljima otišao u prestonicu Vizantije, Justin nije ni slutio šta ga čeka.
Istočnim rimskim carstvom vlada car Lav I. Sa teritorije jedne od njegovih provincija po imenu Ilirikum, ka prestonici su se uputila tri seljaka. Njihova želja je da pobjegnu od siromaštva i tamo započnu karijeru u vojsci. Dok koračaju po prašnjavim putevima, sve što imaju je skromna odjeća od ovčje vune i nešto hleba.
Jedan od njih se zvao Justin, i ono što nije znao je da će čim stigne na konačno odredište biti raspoređen među članove dvorske jedinice, nakon čega će vrtoglavo uspjeti na društvenoj ljestvici i sjesti na presto. A istorija će ga upamtiti kao jednog od osnivača čuvene Justinijanove dinastije i ujaka Justinijana I.
Justinov uspon ka vrhu
Vizantijskim carstvom je od 491. do 518. godine vladao Flavije Anastasije, u tom periodu Justinijan dobija priliku da se istakne. Vremenom je postavljan na brojne funkcije, od tribuna, senatora do komandanta dvorske straže. Ovo je ujedno i period kada carstvo napreduje, vojska je dobro uhranjena i odjevena, problem poreza koji je predstavljao problem u prethodnom periodu je regulisan – a državne kase se pune.
Međutim, kada je pred kraj Anastasijeve vladavine izbio vjerski raskol, vojskovođa Vitalijan podiže pobunu protiv cara koji je podržavao mijafizite. U njegovoj vojsci se našao i dobar dio plaćenika, Huna i Slovena, ali na suprotnoj strani Justin, koji je iz trećeg puta uspio da odbije napade i na taj način se istakne kao sposoban komandant – flota od stotinak slovenskih čamaca spaljena je ”grčkom vatrom”, nakon čega se kopnena vojska našla u rasulu. Vitalijan je morao da pobjegne u pobunjene provincije.
Tri godine kasnije, tačnije u ljeto 518. godine umire car Anastasije. Glas se brzo proširio, a sledećeg jutra svi najviši zvaničnici carstva okupili su se na Hipodormu da odluče šta dalje, jer car nije imenovao svog nasljednika. Raspravljalo se i predlagani su razni kandidati, jedan za drugim, smjenjivali su se oficiri i činovnici, ali svaki put uzvike podrške su nadglasavali uzvici negodovanja.
Кonačno, izgubivši strpljenje, senatori su se složili oko jednog kandidata – starog i nepismenog Justina. Podržan od strane vojske, on je pristao i proglašen je za cara.
Narednih 9 godina vladao je car Justin I – ali…
Justin je bio potpuno neobrazovan i nepismen. Stoga se okrenuo svojim savjetnicima i ljudima u koje je imao najviše povjerenja, jedan od njih je bio i njegov nećak Flavije Savatije, kog je usvojio i dao mu ime Justinijan. On je odlučio da pristupi vlasti na sistematski način – provodio je mnogo vremena u bibliotekama, proučavajući djela najboljih umova tog vremena. Ubrzo, Justin je u potpunosti vjerovao svom nećaku u svemu što se tiče spoljne politike.
U međuvremenu je odlučio i da obnovi mir sa Rimom i prizna Halkidonski sabor na kom je definisano da se razlikuju dvije prirode Hrista – božanska i čovječja. Po naređenju cara, carigradski patrijarh Jovan II je potpisao “formulu” pape Hormizda i time potpuno promijenio vjersku politiku u carstvu. On je zaista želio da zaključi vjerski mir, jer je ustanak plamtio zapadno od prestonice. Ali, ovo je izazvalo negodovanje na istoku, a kako će se kasnije ispostaviti i nepremostivi jaz između zapadne i istočne hrišćanske crkve.
S druge strane Persijanci, nezadovoljni uspjehom Vizantije na južnim trgovačkim putevima, riješili su da napadnu granice carstva. Justinijan je bio prinuđen da povede vojsku u prvi veći rat od kako je njegov ujak došao na vlast i on se završio tek nakon smrti cara Justina. Koji, kad je osjetio da mu se približava smrt pristao je na zahtjeve Senata i proglasio Justinijana za avgusta i nasljednika.
Nakon četiri mjeseca, 1. avgusta 527. godine izdahnuće najuspješniji seljak iz Dardanije. Njegovo mjesto zauzeće Justinijan, jedan od najuticajnijih vladara u istoriji.
Izvor: National Geographic.rs
