Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 280 miliona ljudi širom svijeta ima depresiju, a oko milijardu se bori sa nekim problemom mentalnog zdravlja.
I ljudi koji su živjeli u antičkom svijetu takođe su imali probleme sa mentalnim zdravljem, i sa time su se borili na specifičan način.
Problemi mentalnog zdravlja, kao što je depresija, bili su poznati ljudima u drevnom svijetu. Homer, pjesnik poznat po Ilijadi i Odiseji koji je živio oko osmog vijeka prije nove ere, preminuo je, prema nekim izvorima, nakon što je bio iscrpljen od depresije, prenosi rts.rs.
Već krajem petog vijeka prije nove ere, drevni grčki ljekari su prepoznali da naše zdravlje djelimično zavisi od stanja naših misli.
U Epidemijama, medicinskom tekstu napisanom oko 400. godine prije nove ere, neimenovani ljekar je napisao da su naše navike, razmišljanja (kao i naš način života, pa čak i odjeća i uslovi za stanovanje, fizička aktivnost i seks) glavne odrednice našeg zdravlja.
Takođe u Epidemijama, neimenovani ljekar je opisao jednog od svojih pacijenata, Parmeniska, čije je mentalno stanje postalo toliko loše da na kraju nije mogao da govori. Ostao je u krevetu 14 dana prije nego što je izliječen. Nije opisano na koji način.
Kasnije je čuveni doktor Galen iz Pergama (129 – 216. n.e.) primijetio da ljudi često obolijevaju zbog lošeg mentalnog stanja: „Može se desiti da je pod određenim okolnostima način razmišljanja jedan od uzroka zdravlja ili bolesti, jer ljudi koji se zbog svega ljute i iz najmanjeg razloga postanu zbunjeni, uznemireni i uplašeni, često se iz tog razloga razbole i teško prolaze kroz prevazilaženje takvih bolesti“.
Galen je takođe opisao neke od svojih pacijenata koji su patili od poremećaja mentalnog zdravlja, uključujući neke koji su se ozbiljno razboljeli i umrli. Jedan čovjek je izgubio novac: „Dobio je groznicu koja ga je dugo držala. U snu je sebe grdio zbog gubitka, kajao se i bio uznemiren dok se nije probudio. Dok je bio budan, nastavio je da se gubi od tuge. Zatim je dobio moždanu groznicu. Konačno je pao u delirijum koji je bio očigledna posljedica dešavanja o kojima je govorio, i ostao je u tom stanju sve dok nije umro“.
Sviranje, more i lagano vino
U drevnom svijetu ljudi su imali mnogo različitih načina da spriječe ili liječe mentalne bolesti. Filozof Aristip, koji je živio u petom vijeku prije nove ere, savjetovao je ljude da se usredsrede na sadašnjost kako bi izbjegli mentalne poremećaje: „Koncentrišite svoje misli na današnji dan, konkretno na onaj dio dana u kome se intenzivno radi i razmišlja. Pripada nam samo sadašnjost, a ne prošlost niti ono što se očekuje. Prvo je prestalo da postoji, a neizvjesno je da li će nas ovo drugo dočekati“.
Filozof Klinije, koji je živio u četvrtom vijeku prije nove ere, rekao je da bi, kad god bi shvatio da se ljuti, išao da svira muziku na svojoj liri da se smiri.
Ljekari su imali svoje pristupe rješavanju problema mentalnog zdravlja. Mnogi pacijenti preporučuju promjenu životnog stila kako bi poboljšali svoje mentalno stanje.
Savjetovali su ljude da usvoje novi režim vježbanja, drugačiju ishranu, putuju morem, slušaju predavanja filozofa, igraju se, i rade mentalne vježbe ekvivalentne savremenoj ukrštenici ili sudokuu.
Na primjer, lekar Selije Aurelijan (peti vijek nove ere) smatrao je da pacijenti koji pate od ludila mogu imati koristi od raznovrsne ishrane, uključujući voće i blago vino.
Ljekari su takođe savjetovali ljudima da uzimaju ljekove na bazi biljaka. Na primjer, biljka kukurijek je davana osobama koje pate od paranoje. Međutim, drevni ljekari su prepoznali da je kukurijek mogao biti opasan jer ponekad izaziva toksične grčeve, ubijajući pacijente.
Preteče psihoterapija
Drugi lekari, poput Galena, imali su malo drugačiji stav. Vjerovao je da su mentalni problemi uzrokovani nekom idejom koja je zavladala umom. Vjerovao je da se mentalni problemi mogu izliječiti ako se ova ideja ukloni iz uma i napisao: „Osoba čija je bolest izazvana razmišljanjem, liječi se samo brigom o lažnoj ideji koja je zavladala njegovim umom, a ne hranom, pićem, odjećom, kupanjem, hodanjem i drugim sličnim mjerama“.
Galen je smatrao da je najbolje da odvrati misli svojih pacijenata od ovih lažnih ideja stavljajući nove ideje i emocije u njihove umove: „Strah od gubitka novca, političke intrige, trovanja ili drugih sličnih stvari stavljam na druga mjesta, kako bih im skrenuo misli sa tih stvari, i svaka osoba zahtijeva individualni pristup“.
Uopšteno govoreći, vjerovao je da je za održavanje zdravlja našeg mentalnog stanja potreban napor. Ako smo bili uznemireni, ljuti ili malodušni, onda smo morali nešto da uradimo po tom pitanju.
To se može postići, mislili su „antički terapeuti“, obavljanjem neke aktivnosti koja se direktno suprotstavlja emocijama koje doživljavamo.
Na primjer, Selijus Aurelijanus je rekao da ljudi koji pate od depresije treba da se bave aktivnostima koje će im izazvati smijeh i sreću, kao što je odlazak na komediju u pozorište.
Međutim, nisu vjerovali da je samo jedna aktivnost, sama po sebi, dovoljna da se očuva mentalno zdravlje. Važna stvar je bila da se u potpunosti promijeni način života i razmišljanja.
Kada je riječ o problemima mentalnog zdravlja, očigledno imamo mnogo toga zajedničkog sa našim drevnim precima. Mnogo od onoga što su rekli danas izgleda jednako relevantno kao i prije 2.000 godina, čak i ako danas koristimo različite metode i ljekove.
Izvor: RTS
