Faktori koji utiču na nastanak dijabetesa su, prije svega, genetski, zatim loše navike i gojaznost koja opterećuje čovječanstvo, kazala je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E endokrinološkinja Valentina Vujović Kalinić.
Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv dijabetesa. Prema statistici u svijetu je preko 537 miliona odraslih oboljelih od dijabetesa, brojka za koju se vjeruje da će porasti za oko 200 miliona u narednih deset godina. U Crnoj Gori se procjenjuje da je broj djece oboljele od dijabetesa tip 1 izmedju 270 i 300.
U borbi protiv dijabetesa se posljednjih deset godina bilježe značajne promjene, kaže Vujović Kalinić,a lijekovi i tehnike za liječenje dijabetesa su toliko napredovale da olakšavaju na dnevnom nivou pacijentov život.
“Prije svega tu se radi o senzorima i inzulinskim pumpama, koji ce onaj famozni broj uboda, na godisnjem nivou oko 1500, smanjiti na neki minimalni broj, sve dok se ne dodje do situacija da pacijent, koji sam sebi daje preparat koji se zove insulin, a bez kojega ne moze da živi, to odnosi na tip 1 pacijenta sa dijabetesom, ne bude se otkrilo nešto putem inhalacije. Radi se na tome da će nadoknada onoga čega nema ići na najbolji mogući načini najmanje traumatičan po pacijenta. Što se tiče dijabetesa tipa 1, imamo otkriće u načinima mjerenja, a to su senzori, znači nema uboda u jagodicu prsta da bi se izmjerila glikemija, naravno, svako društvo teži tome, pa i naše, jer se iz godine u godinu povećavaju indikacije. Terapijapacijenata dijabetesa tipa 2, kojih ima 95 posto, sve više se nalaze ljekovi koji štite pacijenta od samog dijabetesa i od pridruženih komplikacija, koje se vremenom razvijaju”, rekla je Kalinić.
Sem nekih GLP agonista, što se tiče liječenja pacijenta sa dijabetesom, objašnjava Kalinić, u Crnoj Gori ima brzodjelujućih i srednje djelujućih insulina koji su upotrebljavaju svugdje u svijetu.
“Ljekovi su preko Fonda već godinama dostupni pacijentima i mi smo, u odnosu na zemlje u okruženju, mnogo ranije počeli sa nekim stvarima što se tiče preparata za liječenje dijabetesa. Ono za čim zaostajemo još uvijek, u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju, jeste omogućavanje ovih novih alatki za mjerenje nivoa glikemije u krvi i, naravno,o no što moramo da radimo na osvješćivanju i edukaciji i promociji jeste da pacijenti koji su inzulinski zavisni što više imaju pristupe upotrebi inzulinskih pumpi i da proširimo indikacije, i da se naj način približimo svjetskom načinu tretiranja dijabetesa, jer malo svijest, kao i stigmatizacija u ovim sredinama koče. Još uvijek postoji nesto sto obilježava nase drustvo, tako da inzulinski preparati su nam dostupni i vrlo smo zahvalni Fondu i državi na koji način možemo da dobijemo ljekove, tako i preparate za liječenje inzulina”, naglasila je Kalinić.
Pacijent nosi dvije trećine odgovornosti u ostvarivanju cilja liječenja dijabetesa, poručuje Kalinić, ali mora da bude dovoljno edukovan, te da radi na samokontroli i da se pridržava higijensko dijetetskih načina ishrane.
“Nijedan preparat, ni oralni preparat, ni inzulinski preparat, ne može da postigne tako dobar cilj ukoliko vi ignorišete dijetu i fizičku aktivnost, ato je najteži način pristupa liječenju dijabetesa, jer sve ostalo, itekako, možete lakše i ugodnije da ostvarite.Ako ne uzimate inzulin u tipu 1 dijabetesa brzo ćete doći u stanje pomoći bolničke, odnosno moraćete brzo pristupiti bolničkom liječenju. Znači tu pacijenti već, oni koji znaju da im nema života i dožive ketoacidozu, znaju da moraju uzimati preparat, medjutim, kako i na koji način, i uz kakve uslove, odnosno koliko sami sebe edukuju za higijensko dijetetski režim, to je pitanje. Nema liječenja bez saradnje s pacijentom i da bi se saradnja sa pacijentom ostvarila on mora da bude motivisan. Jedan od načina je da bude edukovan. To je sve na ličnom nivou i putemdogađajapoput obilježavanja Dana dijabetesa, kao i raznih radionica,sajtova, edukacija, razgovora sa ljekarom, prihvatanja od porodice”, istakla je Kalinić.
Za razvoj dijabetesa je odgovorno je više faktora, podsjeća doktorka, na prvom mjestu je genetska predispozicija, zatim, dodaje ona, higijensko dijetetski režim ishrane, odnosno loše navike, a jedna od njih je gojaznost.
“Kaže se da će u 2030.godini svaka četvrta osoba imati problem sa težinom. Veliki broj djece tokom rasta i razvoja postigne nezadovoljavajuću težinu, odnosno svi faktori rizika koji dovode do toga da mijenjamo svoj body masilni ineks, a tudoprinosi i način životai kompjuterizacijačine da osobe budu predisponirane za gojaznost, a gojazne osobe za dijabetes. Naravno,to se najviše odnosi na dijabetes tip 2. Faktori spoljašnje sredine kao što su neke virusne infekcije, kao neke supstance u hrani, odnosno u vazduhu, koje mijenjaju genetski kod, odnosno mijenjaju predispoziciju za razvoj dijabetesa na tim beta çelijama, dovode do porasta dijabetesa kako tipa 1, tako i tipa 2. Imamo poplavu dijabetesa post covida, znači da je virusna infekcija, sa svim onim što je donijela na čovječanstvo, podigla i stepen obolijevanja, odnosno broj oboljelih od dijabetes. To se odnosi i na druge razne viruse i na druge faktore iz spoljašnje sredine”, zaključila je Kalinić.
Izvor: TVE