U Crnoj Gori ne postoji registar za bolesti zavisnosti, niti registar zavisnika, koji bi omogućio precizno praćenje i dokumentovanje broja osoba kojima je potrebno stručno liječenje, zbog čega je veoma teško imati pravu sliku o obimu tog problema, koji pogađa ne samo zavisnike, već i porodicu, te šire okruženje. Psihološkinja NVO CAZAS Nikolina Radović za CdM ukazuje da bi razvoj registra zavisnika bio korak ka boljem razumijevanju i adresiranju tog javno zdravstvenog pitanja. Ističe da ta organizacija nudi brojne programe i usluge kroz koje zavisnici od narkotika mogu dobiti savjet, pomoć i podršku u cilju prevazilaženja problema.
Radović za CdM navodi da je jedan od tih programa pomoći princip smanjenja štete.
„To je program koji predstavlja pragmatičan odgovor na problem upotrebe droga kroz hijerarhiju intervencijskih ciljeva kojima se prvenstveno naglašava smanjenje štetnih zdravstvenih posljedica kontinuirane upotrebe droga. Dva drop in centra koja funkcionišu u okviru naše organizacije (u Podgorici i Baru), predstavljaju sigurno mjesto gdje osobe suočene sa problemom zavisnosti mogu anonimno zatražiti pomoć i podršku. U drop in centrima se obezbjeđuju usluge različitog tipa koje mogu biti od velikog značaja za osobe pogođene ovim problemom“, kaže Radović.
Neke od dostupnih usluga uključuju savjetovanje sa ljekarom, socijalnim radnikom i psihologom, a pored toga i razgovor sa zavisnicima u oporavku – osobama koje su dugi niz godina bile korisnici psihoaktivnih supstanci i izašle iz ovog problema.
„Dalje, kako bi se smanjio rizik od krvlju prenosivih infekcija kao što su HIV i hepatitis dostupne su i usluge zamjene igala i špriceva, usluge pranja i sušenja garderobe, tuširanja, dodjele obroka. Osim ovih usluga, naša organizacija pruža podršku pojedincima da se lakše povežu sa institucijama i programima za testiranje, liječenje i rehabilitaciju, kao i da dobiju dalje savjete kome da se obrate i kako da započnu proces liječenja. Naravno, bitno je da naglasim da su sve naše usluge su potpunosti besplatne i omogućavaju anonimnost i povjerljivost“, ističe Radović.
Nedostatak registra ozbiljan izazov
Odsustvo zvaničnog registra koji bi omogućio precizno praćenje broja osoba na liječenju od zavisnosti u Crnoj Gori, ukazuje sagovornica CdM-a, predstavlja ozbiljan izazov za zdravstvene i socijalne institucije, jer onemogućava praćenje i analiziranje podataka o zavisnicima, njihovom tretmanu i uspješnosti rehabilitacije.
„Bez centralizovanog sistema za prikupljanje i obradu ovih podataka, teško je planirati adekvatne resurse i razvijati efikasne strategije za borbu protiv zavisnosti. Usvajanje i razvoj takvog registra bi značajno doprinijeli unaprjeđenju pristupa liječenju i boljem razumijevanju problema. Registri bi omogućili praćenje trendova u zavisnosti, identifikaciju potreba za dodatnim resursima i razvoj ciljane prevencije i tretmana“, kaže Radović.
Takođe, dodaje ona, nedostatak registra, zajedno sa činjenicom da mnogi pojedinci pogođeni problemom upotrebe psihoaktivnih supstanci ne traže pomoć, otežava dobijanje tačnih podataka o obimu problema.
„Ovaj problem ne utiče samo na pojedince koji konzumiraju psihoaktivne supstance, već i na njihovo okruženje, uzrokujući širok spektar negativnih socijalnih i ekonomskih posljedica. S obzirom na ove izazove, postoji jasna potreba za uspostavljanjem sveobuhvatnih sistema podrške i intervencije koji bi se bavili ovom problematikom, uključujući i razvoj registra zavisnika kao korak ka boljem razumijevanju i adresiranju ovog javno zdravstvenog pitanja. Uvođenje ovakvog registra bi takođe doprinijelo smanjenju stigme povezane sa zavisnošću, jer bi omogućilo transparentniju i sistematičniju brigu o osobama koje se bore sa ovim problemom“, ističe Radović.
Navodi da ponavljanje liječenja od zavisnosti nije neuobičajeno i može se dogoditi kod nekih osoba koje se bore sa zavisnošću.
„Proces oporavka od zavisnosti je često dugotrajan i kompleksan, a mnogi zavisnici prolaze kroz više ciklusa liječenja prije nego što postignu trajnu apstinenciju. Ovo je rezultat različitih faktora, uključujući lične karakteristike same osobe koja se bori sa zavisnosti, individualne okolnosti, dostupnost i kvalitet programa liječenja. Međutim, konkretni podaci o broju takvih slučajeva trenutno nisu dostupni zbog nedostatka centralizovanog registra“, kaže Radović.
Potrebna bolja koordinacija između različitih institucija i organizacija
Prema njenim riječima, trenutno stanje u Crnoj Gori pokazuje da su kapaciteti za liječenje bolesti zavisnosti značajno ograničeni, kako u pogledu prostornih resursa, tako i specifičnih programa, posebno kada je riječ o osobama ženskog pola.
„Postoji potreba za proširenjem ovih kapaciteta, jer trenutne ustanove ne mogu adekvatno odgovoriti na sve veći broj osoba koje su pogođene ovim problemom. Izgradnja nove Klinike za mentalne bolesti bi trebala doprinijeti poboljšanju dostupnosti tretmana i rehabilitacije. Takođe, postoji i problem nedostatka kontinuiteta u pružanju usluga. Programi prevencije, liječenja i rehabilitacije često nisu dovoljno povezani, što dovodi do fragmentisanog pristupa koji smanjuje efikasnost tretmana. Potrebna je bolja koordinacija između različitih institucija i organizacija koje se bave problemom zavisnosti, kao i uspostavljanje održivog sistema podrške koji će omogućiti dugoročnu rehabilitaciju pacijenata“, navodi Radović.
Jedan od ključnih problema je, dodaje, i nedostatak sveobuhvatnih programa za rehabilitaciju i resocijalizaciju, koji su neophodni za potpuni oporavak zavisnika.
„Bez ovih programa, mnogi pacijenti se suočavaju sa visokim rizikom od recidiva, što dodatno opterećuje već ograničene kapacitete zdravstvenog sistema. Pored toga, potrebno je ulagati u edukaciju i obuku zdravstvenih radnika kako bi se osigurao visok kvalitet tretmana i podrške za zavisnike. Takođe, treba raditi na podizanju svijesti u zajednici o problemima zavisnosti i važnosti pružanja podrške zavisnicima, čime se može smanjiti stigma i omogućiti lakši pristup liječenju“, ukazuje Radović.
Važna uloga porodice
Zavisnost od psihoaktivnih supstanci nije problem koji pogađa samo pojedinca, već ima dubok i razoran uticaj na cijelu porodicu i okruženje pojedinca.
„Porodice osoba koje se bore sa zavisnošću često se suočavaju sa emocionalnim, finansijskim i socijalnim izazovima. Nadležne institucije, poput centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i specijalizovanih rehabilitacionih centara, trebalo bi da pružaju podršku i pomoć ne samo zavisnicima već i njihovim porodicama. Važno je da programi rehabilitacije i podrške uključuju i članove porodice, jer je njihova uloga ključna u procesu oporavka. Edukacija, terapija i savjetovanje za porodice mogu značajno doprinijeti stabilizaciji porodične dinamike i stvaranju podržavajućeg okruženja koje je neophodno za dugoročni oporavak zavisnika“, navodi Radović.
Kada je riječ o Crnoj Gori, nadležne institucije, kaže ona, pružaju određeni nivo pomoći porodicama koje imaju su suočene sa ovim problemom.
„Država je glavni nosilac programa prevencije i liječenja bolesti zavisnosti i pruža razne usluge kroz zdravstvene i socijalne sisteme. Naša organizacija, kroz programe savjetovanja i rad naših drop in centara pruža podršku ne samo pojedincu, već i članovima porodice, partnerima i prijateljima osoba koje su zavisne od psihoaktivnih supstanci. Međutim, iako već imamo neke programe podrške na nivou države, ipak i dalje postoji potreba za boljom koordinacijom i proširenjem kapaciteta kako bi se efikasno odgovorilo na sve potrebe na terenu“, naglašava Radović.
Nedovoljni kapaciteti
Crna Gora, kaže, ima određene mjere i infrastrukturu za borbu protiv zavisnosti.
„Postoje centri za supstituciju koji pružaju terapiju i liječenje, kao i razne preventivne aktivnosti koje se provode kako bi se podigla svijest o opasnostima upotrebe droga. Međutim, kapaciteti ovih centara su nedovoljni za potrebe stanovništva. Posebno zabrinjavajući je nedostatak specifičnih preventivnih programa za mlade koji su posebno ranjiva grupa, a rana prevencija može biti ključna za sprječavanje ulaska u problem odnosno započinjanja konzumacije psihoaktivnih supstanci. Programi koji su usmjereni na prevenciju među mladima, kao i specijalizovani tretmani za maloljetnike, moraju biti prioritet“, jasna je Radović.
Takođe, ističe da je potrebno uložiti više resursa u prevenciju, edukaciju i rano otkrivanje problema zavisnosti.
„Važno je raditi na jačanju kapaciteta postojećih centara i uspostavljanju novih, sa posebnim naglaskom na integrisane pristupe koji uključuju zdravstvene, socijalne i obrazovne sisteme. Sveobuhvatni programi zasnovani na dokazima, koji su naučno dokazano efikasni, moraju biti implementirani širom zemlje kako bi se dugoročno smanjila stopa zavisnosti i njeni negativni efekti na društvo“, pojašnjava sagovornica CdM-a.
Primjena efikasnih preventivnih strategija
Da bi se adekvatno ukazalo na opasnosti konzumacije psihoaktivnih supstanci, prema riječima Radović, društvo u cjelini mora razviti i primjenjivati efikasne preventivne strategije koje obuhvataju različite segmente zajednice, od obrazovnog sistema do medija.
„Implementacija ciljanih edukativnih i preventivnih je ključna, a njen početak treba da bude već u najranijim razredima osnovnih škola. Takvi programi bi omogućili djeci da od najmlađeg uzrasta razvijaju zdrave stavove i osnažili ih da se odupru društvenim pritiscima koji konzumaciju psihoaktivnih supstanci često posmatraju kao neizostavan dio zabave. Naravno i mediji igraju značajnu ulogu u oblikovanju javnih stavova i mogu doprinijeti promociji zdravih životnih stilova kroz odgovorno izvještavanje“, ukazuje Radović.
Potrebno je, dodaje ona, uvoditi sveobuhvatne programe zasnovane na dokazima, za koje je naučno dokazano da daju rezultate.
„Naša organizacija je tokom prethodne godine sprovodila upravo jedan takav program u četiri osnovne škole u Podgorici. Ovaj projekat, podržan od strane UNODC-a bio je usmjeren na izgradnju socio-emocionalnih vještina, kao što su samopouzdanje, donošenje odluka i otpornost na pritiske okoline kod učenika osnovih škola. Očekuje se da ovakvi programi doprinose stvaranju okruženja u kojem djeca donose zdrave odluke, izbjegavajući rizike povezane sa upotrebom droga, alkohola i duvana. Kroz edukaciju i praktične aktivnosti, cilj nam je bio osnažiti mlade da prepoznaju i izbjegnu situacije koje mogu voditi ka zavisnosti, te da izgrade jake temelje za zdrav i produktivan život“, kaže Radović.
Takođe, dodaje Radović, značajno bi bilo raditi na osnaživanju i podržati porodice i zajednice u pružanju podrške i edukacije o bolestima zavisnosti, kao i u izgradnji otpornosti kod mladih.
„Ovo uključuje programe savjetovanja i podrške za roditelje, kako bi se poboljšala komunikacija unutar porodice i omogućilo roditeljima da efikasno komuniciraju sa svojom djecom o opasnostima konzumacije psihoaktivnih supstanci“, zaključuje Radović u razgovoru za CdM.
Izvor: CdM