Sjećamo se 2019. godine kada je dogovoreno da minimalna zarada u Crnoj Gori od 1. jula iznosi 222 eura.
Tada je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, javno izrazio zadovoljstvo, navodeći to kao uspjeh i pomak za radnike. Bio je to, kako je rečeno, rezultat borbe sindikata i socijalnog dijaloga.
Danas, međutim, dok je minimalna zarada u Crnoj Gori podignuta na 600-800€ Keković iste procese naziva „mrakom“, a vlast optužuje za diktaturu i strogoću.
Pitanje se samo nameće: kako je moguće da je 222 eura predstavljalo napredak i svitanje za radnike, dok je tri do četiri puta veći minimalac – mrak?
Da li su standard i dostojanstvo radnika zaista u fokusu, ili je ključ svega u političkom kontekstu i tome ko donosi odluke? Jer radniku je jasno: život od 222 eura bio je jedva preživljavanje, a tek sada se može govoriti o makar približnom dostojanstvu rada.
