Početkom juna u Vranju, gradu koji se zahvaljujući pjesmi našao među 66 drugih na Uneskovoj listi, održan je još jedan Festival Gradske pjesme, pod sloganom „Oću da vi pojem vranjansko“, sa posebnom pažnjom na pjesmopojku Stanu Avramović Karamingu, autorku legendarne pjesme „Dimitrijo, sine Mitre“, kojoj je otkrivena spomen bista u centralnom parku.
Pjesma „Dimitrijo, sine Mitre“ ispjevana je 1919. godine. Stana Avramović Karaminga, pjesmu je napisala i propjevala na osnovu priče svoga oca Tome Karaminge.
Junak pjesme, koju je ispjevala gospođa Stana, je sestrić njenog oca Dimitrija. On je stanovao u blizini česme „Đerenke“. Bio je čorbadžijski bogat Vranjanac, trgovac i putnik koji se oženio jednom od najljepših djevojaka u vranjanskoj čaršiji, Stanom.
„Dimitrije je bio nježan i pažljiv muž svojoj ženi sa kojom nažalost nije imao poroda“, slušao je novinar Danasa, riječi dr Momčila Zlatanovića, ovdašnjeg sakupljača istorije pjesmopojanja koje će biti ovekovječeno u njegovoj knjizi „Narodno pesništvo južne Srbije“.
Osuda do smrti
Patrijarhalno Vranje, za nemanje poroda nije imalo razumijevanja prema Dimitriju. Nailazio je na osudu majke Bose, ali i lokalne čaršije koja je „plela“ intrige i tjerala po svome.
U takvoj situaciji i Dimitrije se mijenja a Stana ima namjeru da se objesi.
„Stano, ćerko, kršni malko, kršni. Ne turaj konopac na gušu“, poslušala je Stana savjet svoje prijateljica Sofke Banine.
Brzo je čaršija saznala da je Stana začela dijete. Još jednom kao u nekoj čudesnoj i nevjerovatnoj priči, koju samo život može da dramatizuje, Stana je u četrdesetoj godini rodila dijete, ali nije preživjela porođaj. Umrla je uz plač novorođenčeta. Dimitrije se našao u potonuću tuge i potpunog životnog nesaglasja između dana i noći, posla i života, tvrde zemlje i visokog neba.
A onda je na sedmodnevnom parastosu svojoj ženi Stani dobio rečenicu od strica Tome: „E sad da znaješ… Ona je bila rodna, a ti nesi bija kadr da gu napraviš dete. Ti si kriv za sve…“.
Ponos je bio jači od riječi. Dimitrije je na grobu žene Stane sebi pucao u glavu, prethodno izgovorivši riječi: „Pored moje Stane, da me pokopate“.
Odjeknuo je pucanj iz pištolja. Smrt je krenula lančano po porodici Karaminga. Varoš je tugovala i prepričavala.
Česma „Đerenka“
To gradsko izvorište oko česme „Đerenke“ bilo je sastajalište djevojaka i mladića, bilježi istorija vranjske čaršije iz vremena pod Osmanlijskom okupacijom dugom 443 godine. Dimitrijeva majka, sumnjala je u Stanu, i govorila mu da često odlazi na „Đerenku“ po vodu i da ga vara sa drugim momcima.
Dimitrije je po predanju odgovarao: „Ako majko, ako majko, barem je ubava/Kad sam bećar bio, majko, porte sam ripaja/Porte sam ripaja,/Kroz Rudinu sam begaja, na Grudobran spaja …“. Zabilježio je dr Momčilo Zlatanović, neprevaziđeni bilježnik pjesmopojstva u ovom dijelu južne Srbije.
Smrt pjesmopojke
Stana Avramović Karaminga umrla je februara 1969. godine. Od kuće u Beogradskoj ulici do Šapranačkog groblja ispratila su je tri sveštenika i trubački orkestar Bakije Bakića.
„Željela je da je isprate pjesmom ‘Dimitrijo, sine Mitre’ koju je obožavala da pjeva do poslednjeg dana. Voljela je da sluša ta izvođenja, često kritična prema izvođačima. Obožavala je interpretaciju Staniše Stošića, kome je dala ‘recept za pjevanje’“, podsjeća unuka baka Stane, ljekarka Sunčica Džikić.
U Gradskom parku u Vranju na ovogodišnjem Festivalu „Vranjske gradske pesme“, otkrivena je bista Stani Avramović Karamingi. Autentičnoj pjesmopojki, koja je svojim glasom zaborav otrgla od tišine.
Bista je autorsko djelo akademskog vajara Stanimira Pavlovića, koji je u Vranju kreirao i spomenike Bakiji Bakiću u naselju „Gornja čaršija“, kao i spomenik narodnom umjetniku Staniši Stošiću, koji se nalazi ispred zgrade Narodnog muzeja u Vranju.
Izvor: Danas
