Papa Franjo je rođen kao Horhe Mario Bergoljo u siromašnoj porodici italijanskih imigranata u Argentini, u glavnom gradu Buenos Ajresu.
Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio bio je relativan autsajder kad je 2013. izabran za nasljednika Benedikta XVI. U pontifikatu je promijenio lice modernog papinstva izbjegavajući pompu i privilegije, ali pokušaji da Katoličku crkvu učini uključivijom izazvali su otpore u konzervativnim krugovima.
Njegov izbor za 266. papu iznenadio je analitičare koji su možda očekivali mlađeg muškarca od tadašnjeg 76-godišnjeg nadbiskupa Buenos Ajresa.
Papa Franjo ujedno je bio prvi Latinoamerikanac i prvi isusovac na čelu Katoličke crkve.
Dobio je široku podršku i crkvenih konzervativaca i reformatora jer ga se doživljavalo ortodoksnim po seksualnim pitanjima, ali liberalnim po društvenim.
Njegovim pristašama svidjela se njegova sposobnost razumijevanja i njegova snažna odlučnost da reformira Kuriju (vatikansku birokratiju), iskorijeni korupciju u vatikanskoj banci i uhvati se u koštac s užasnim nasljeđem seksualnog zlostavljanja djece unutar Crkve.
Ankete su pokazivale da je uživao veliku popularnost među katolicima i drugim vjeroispovijestima. Na platformi X su ga pratili desetine miliona ljudi.
Spremnost da direktno pristupi problemima stvorila mu je, međutim, i veći broj protivnika, unutar i izvan Vatikana.
Društvena kritika
Već prvo jutro nakon izbora, novi papa iskrao se iz Vatikana u koloni neoznačenih vozila kako bi se pomolio u rimskoj bazilici.
Po povratku u Vatikan insistirao je da sam plati račune u hotelu za sveštenstvo u centru italijanske prijestonice, odmah utisnuvši svoj stil u papinstvo.
Napustio je prostranu rezidenciju u Apostolskoj palati koji su koristile pape u prošlom vijeku, preselio se u mali apartman u vatikanskom pansionu i okrenuo leđa raskošnoj papinskoj ljetnoj rezidenciji u Kastel Gandolfu.
Papa Franjo brzo je počeo preispitivati brutalnu ekonomiju slobodnog tržišta, rekao je da bi se Crkva trebala ispričati homoseksualcima umjesto da im sudi te je, među ostalim, uporedio evropske centre za pritvaranje migranata s koncentracijskim logorima.
Ali posmatrači govore da bi bilo pogrešno sugerisati da je Papa u potpunosti liberal.
“Franjo je očito i ‘konzervativac'”, napisao je Džon Alen, urednik rimokatoličke novinske web stranice “Crux”.
Alen je dodao da Franjo nije “promijenio nijedan zarez u katekizmu, službenom zborniku crkvenog nauka. Sveštenicama je rekao ‘ne’, homoseksualnim brakovima je rekao ‘ne’, definisao pobačaj kao ‘najstrašniji’ zločin i po svakom drugom spornom pitanju proglasio se odanim ‘sinom Crkve'”.
Oštro stavljanje Kurije pod kontrolu i spremnost da ublaži stajalište Crkve o pitanjima poput primanja pričesti nakon ponovnog sklapanja braka zaustavili su svaki aktivniji otpor njegovu autoritetu.
Nije prezao ni od toga da zamijeni kardinale s kojima se nije slagao.
Skroman životni stil
Horhe Mario Bergoljo rođen je 17. decembra 1936. u Buenos Ajresu, ali je italijanskog porijekla. Prema njegovoj službenoj vatikanskoj biografiji, zaređen je za isusovca 1969, a studirati je nastavio u Argentini i Njemačkoj.
U mladosti mu je odstranjen dio jednog plućnog krila zbog infekcije.
Biskup je postao 1992, a nadbiskup Buenos Ajresa 1998. Na konklavi 2005. smatran je kandidatom za papu.
Već dok je bio kardinal Bergoljo, njegove propovijedi su imale odjeka u Argentini i često je naglašavao društvenu uključenost, indirektno kritikovajući vlade koje nijesu obraćale pažnje na ljude na marginama društva.
Franćeska Ambrođeti, koautorica njegove biografije, rekla je novinskoj agenciji Rojters da dio njegove javne privlačnosti leži u njegovom “trijeznom i strogom” načinu života.
Crkvenom establišmentu bila je novost imati isusovca na čelu – članovi su trebali izbjegavati crkvene časti i služiti samom Papi.
Godine hunte
Jedna od kontroverznih tema bila njegova uloga pod argentinskom vojnom diktaturom od 1976. do 1983, kad je bio na čelu jezuitskog reda u zemlji.
Optužen je da je 1976. predao dvojicu sveštenika u ruke vojnim vlastima tako što je odbio javno podržati njihov društveni rad u sirotinjskim četvrtima Buenos Ajresa, što je razbjesnilo tadašnju huntu, izvijestio je BBC-jev novinar Vladimir Hernandez.
Još je jedna optužba iznesena protiv njega iz doba “Prljavog rata” prema kojoj nije odgovorio na zahtjev za pomoć u pronalasku djeteta žene otete i ubijene u petom mjesecu trudnoće 1977. Vjeruje se da je beba ilegalno usvojena.
Vatikan je sve to oštro negirao.
Saznalo se da je 2011. poduzeo početne korake prema beatifikaciji argentinskih sveštenika ubijenih pod vojnom upravom. U zasebnom slučaju, predložio je za svece petoricu katoličkih crkvenjaka ubijenih u crkvi Svetog Patrika u Buenos Ajresu 1976.
Na njegov zahtjev, Vatikan je otvorio svoje dosijee o argentinskoj diktaturi žrtvama i njihovim rođacima.
“Bilo je nekih biskupa koji su bili u dosluhu s huntom”, rekao je za BBC Adolfo Perez Eskivel, dobitnik Nobela za mir i aktivista za ljudska prava kojega je režim zatvarao i mučio, “ali Bergoljo nije bio jedan od njih”.
Izvor: Al Jazeera Balkans
