Zbog krize u vezi sa nedavanjem mandata predsjednika Mila Đukanovića većini u parlamentu i njegovog predloga za raspuštanje Skupštine, a sa druge strane, kao odgovor skupštinske većine, pokretanje razrešenja predsjednika, u drugi plan pao je izbor sudija najviše sudske instance u državi.
Na ovaj način ispod radara prolazi kao neopažen pokušaj da političke partije kroz Skupštinu, koja glasa o kandidatima, izaberu sebi bliske ili lojalne sudije.
Uvidom u spisak od 19 prijavljenih kandidata na poslednji oglas za izbor četiri sudije Ustavnog suda jasno se uviđa činjenica da je gotovo polovina kandidata u direktnoj ili indirektnoj vezi sa nekom partijom, ili da imaju prethodni partijski angažman.
Navešćemo samo najočiglednije primjere:
– Tatjana Bulatović, koja radi kao sekretar Centra za očuvanje i zaštitu prava nacionalnih manjina je supruga Dragoljuba Bulatovića, istaknutog člana DPS-a koji je u Vladi Duška Markovića obavljao funkciju njegovog šefa kabineta. Bulatović važi za čovjeka od velikog povjerenja Duška Markovića. Na prošlom glasanju u Ustavnom odboru Tatjana Bulatović je dobila svih pet glasova članova DPS-a i Liberalne pratije.
– Sanja Maslenjak, savjetnica u Ministarstvu javne uprave. Na intervjuu je istakla da je član DPS-a od 2004. godine.
– Dragana Đuranović, bivša zaštitnica imovinsko pravnih interesa. Takođe se na intervjuu pohvalila da je član DPS-a. U prijateljskim je odnosima sa predsjednikom Milom Đukanovićem. Na prošlom glasanju dobila je takođe svih pet glasova DPS-a i jedan Libelarne partije.
– Snežana Armenko, djevojačko Bulatović, kćerka je rođenog brata poslanika Demokratskog fronta (DF) Predraga Bulatovića. Armenko je godinama bila u kancelariji sada bivšeg ministra pravde Zorana Pažina, dok je bio zastupnik Crne Gore pred Sudom u Strazburu. Nakon Pažinovog imenovanja za ministra pravde Armenko je izabrana za sudiju Osnovnog suda u Podgorici. Ona figurira kao kandidat DF-a, koji može da dobije podršku DPS-a, ako DF zauzvrat podrži njihovog kandidata.
– Snežana Jonica, bivša članica Socijalističke narodne partije (SNP), a sada član Jugoslovenske partije. Zbog bliskosti sa SNP-om, kao i dobre saradnje sa DPS-om na lokalnom nivou, Jonica figurira kao drugi kadidat koja uz Armenko može da dobije podršku DPS-a.
– Azra Jasavić, bivša funkcionerka Pozitivne Crne Gore, na čijem čelu je bio Darko Pajović. Sa Pajovićem je prije nekoliko godina dala većinu u parlamentu da DPS opstane na vlasti.
– Branislav Radulović, senator Državne revizorske institucije (DRI), bivši je član SDP-a. Obavljao je funkciju šefa kabineta Ranka Krivokapića. Na prošlom konkursu dnevni list “Vijesti” je više puta objavio da je Radulović kandidat koji bi mogao da dođe do glasova 49 poslanika i bude izabran za sudiju Ustavnog suda u drugom krugu, jer bi prema najavama mogli da ga glasaju i poslanici DPS-a u saradnji sa partijama koje tvore sadašnju Vladu. Radulović je ranije učestvovao u važnim revizorskim predmetima u kojima su otkrivane zloupotrebe.
– Jovan Kojičić, profesor je na Fakultetu za državne i evropske studije. Bivši je savjetnik predsjednika Mila Đukanovića, za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije…
Zaključak koji se naslućuje je da eventualno u narednom periodu može doći do dogovora između pojedinih suprostavljenih političkih blokova, kao i 2002. godine kada je to uspostavljeno, uz posredovanje tadašnjeg ambasadora Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Vilijema Montgomerija.
Tada je uzajamnom podrškom izabrano dvoje sudija koje je predložio DPS i dvoje sudija, koje je predložio SNP, dok je za predsjednika Ustavnog suda izabran kao nezavisni kandidat prof. dr Radoje Korać.
Da scenario bude očigledniji, upravo je prije nekoliko dana prof. dr Korać jedini izabran za člana Sudskog savjeta glasovima DPS-a i DF-a.
Izvjesno je da može doći do korišćenja ove formule i oko tekućeg izbora sudija Ustavnog suda.
Prvi scenario je da bude izabrano svih četvoro sudija i da plijen bude podijeljen na pola, kao i 2002. godine, ali vjerovatnija opcija je da neće doći do izbora četvoro sudija već da će se postići dogovor o uzajamnoj podršci po jednog kandidata, a da oni budu izabrani već u prvom krugu sa podrškom od 2/3.
Na ovaj način bi se formalno riješio problem nedostaka kvoruma i mogli bi se nesmetano održati lokalni izbori krajem oktobra.
Sa druge strane, pošto za odluke Ustavnog suda treba većina od četiri glasa od ukupno sedam, zbog rasporeda snaga u Ustavnom sudu jako teško će se donositi odluke.
Sadašnje stanje u Ustavnom sudu je takvo da su dvoje sudija koje po Ustavu bira Skupština na predlog predsjednika pod njegovom potpunom kontrolom.
Riječ je o sudijama Desanki Lopičić i Budimiru Šćepanoviću. Sa druge strane, sudija Milorad Gogić, koji je izabran na predlog Ustavnog odbora Skupštine, je blizak SNP-u.
Zato, ako bi Ustavni sud imao pet sudija mogao bi da odlučuje, ali najvažnije odluke ne bi mogle biti donesene jer bi odnos snaga uz izbor samo dvoje sudija bio 3-2.
Na ovaj način bi se trenutna politička kriza samo produbila i odugovlačila. Kao konkretan primjer može poslužiti zahtjev većine u Skupštini da Ustavni sud utvrdi da li je predsjednik države povrijedio Ustav Crne Gore.
Sa pomenutim rasporedom snaga odluka nikada ne bi bila donesena jer bi glasanje najvjerovatnije završilo 3-2. Na ovaj način bi podnosioci inicijative neuspjeh iste eventualno svalili na Ustavni sud, dok bi predsjednik mogao nesmetano da obavlja svoju funkciju do kraja mandata na proljeće naredne godine.
Redakcija PRESS-a
