Jedna politička priča, poput bauka, kruži Crnom Gorom – priča o građanskoj državi. Vladajući DPS češće koristi opštiju i neodređenu propagandnu poruku: imamo vele, državu. Pa u tome i jeste problem – imaju, imaju.
„Građanska opozicija“ ide korak dalje pak (toj i takvoj) državi daje bliže određenje i zadatak – da bude građanska. I naravno evropska. Iz toga bi se dalo zaključiti da ova i ovakva država, nije ni jedno ni drugo, ni građanska, ni evropska, nego će se oni latiti nezahvalnog posla. Uz rizik da se grdno zamjere Milu i družini. Ili makar da ih opomenu i uvjere da se dosta haralo i nahvatalo, da je došla ura da se prikoči, jer sve što je lijepo ima kraj.
Nadalje, DPS koncept države je i ekonomski prenapregnut, osladilo se državotvorcima pa ne znaju šta je dosta. Možda su i povjerioci upozorili da neko sa pogrešne strane istorije, pod malignim uticajem, nedajbože, ne uskoči i prekine DPS idilu. Badava li su trabanti tu: da popune opozicioni prostor, ali i opomenu kad se vlast odveć zanese, a u slučaju krajnje nužde i – preuzmu kormilo, makar na kratko. Upozoravao je penzioner Ranko, ali badava: svaka vlast kvari, a apsolutna kvari apsolutno. Rekoše mu da je Čerčil, još ako mu mlađanom ukinu penziju od 2.000 evrića.
Elem, građanska opozicija.
Građanska premisa nije naivna, naprotiv, predstavljala je epohu u staroj dobroj Evropi, iskrena i smjela, kakvu je Bog dao, proizvela je raskid sa feudalizmom i kmetstvom. Doživotnim i vječnim vladarima, između ostalog. Zaslužna je za svijest o napretku i slobodi. Ali, sve su prilike, ovdje i sada, radi se o šargarepi i udruženom političko propagandnom poduhvatu.
U najboljem slučaju tzv. građanske partije rade tek na ublažavanju posljedica, razularene DPS samoživosti i ničim ograničenog egoizma, koji prijeti da satre materijalnu i civilizacijsku supstancu crnogorskog društva. Nijesu ti građanisti pritom ni previše originalni, koriste model AB revolucije, bura u čaši vode – već su nameračili par žrvenih jaraca, koje će odstraniti „građanskom revolucijom“. Ko li će biti Vidoje , a ko Veselin.
Nije isključeno da će u tolikoj gužvi još neko stradati. U svakom slučaju, o svemu će nas redovno obavijestiti RTCG.
I opcija – evropska razumije se.
Građanska opozicija Crne Gore, koja i dalje radi na čekrk četnici – partizani, nadasve traumatizirana 18-tom godinom, nezavisnost i suverenost reducira na nezavisnost od Srbije. Civilizacijske tekovine posmatra kroz političku prizmu i ideološki dalekozor, pak se istorija dijeli, može im se, na podobnu, pravu i krivu. Poželjnu i sponzorisanu, malignu i neprijateljsku. Građanska opozicija koja ne preza od nasilja i utjerivanja ideja, koje ne zna i nema potrebu da valjano definiše.
Kad DPS veliča državu a neće da kaže kakvu i čiju državu, kad građanisti kažu građanska, zašto ne kažu liberalna demokratija, ako smo, kako nas URA uči, okrenuti Zapadnim vrijednostima. Naravno, ne mogu i ne smiju da pojasne stvar, tek onda bi smiješna bila „evropska opcija “ koju guraju Draginja, Ranko , feudalno etnofilska kompanija, sa sve mekim suglasnicima, kao promoteri evropskih vrijednosti i liberalne demokratije. DPS sa trabantima „građanske“ orjentacije neodoljivo podsjeća na barona Minhauzena koji je pripovijedao da je iskočio iz bačve vukući sam sebe za perčin.
Nekoliko riječi o Evropi
Cijenimo da će Dritan i URA u međuvremenu biti zauzeta oko Vesa i Vidoja, AB revolucije part two, pa ćemo biti slobodni da se raspitamo i podsjetimo na neke stoljećima stare principe građanske odnosno liberalne demokratije. „Tamo gdje nema zakona, nema slobode“ (Džon Lok 1632 -1704).
Hoće li dps korisnik privilegija ili pak dps pošteni milioner, preko noći zavoljeti Zakon i objeručke glasati da se isti sprovodi . „Država je sluga , a ne gospodar društva“ ( Švarcmantel).
Ovo je suprotno od dps -a i Milovog obećanja da ćemo morati da se naviknemo, da bude kako oni hoće. Takođe, ovo znači koji je redosljed bitan i ko ima prvenstvo. Naravno, u feudalizmu je baš onako kako nam Milo reče. Ali ovden je riječ o građanskom društvu, jel`te.
Evo i jednog malignog iz 1762. godine: „ nijedan građanin ne smije da bude toliko bogat da može kupiti drugog i nijedan toliko siromašan da proda sebe “ (Ž.Ž. Ruso). Još ako je novac kojim se siromah kupuje otet upravo od njega. Vraški domišljato.
Do daljnjega za građaniste CG pridjev građanski ima značenje – nesrpski. Za njih je politika izbor sponzora i sfera ličnog interesa iz kojeg izvode sve ostale odrednice od nacionalnog osjećaja do načina borbe za „opšte“ dobro.
Autor: Vujačić Ratimir
