DPS država
Crnogorsko društvo, nikako da se otrgne iz dps epohalnog zagrljaja. Partija koja kontinuitet vuče još od 1945. godine nema potrebu, da kritički preispita svoje nasljeđe. Još nije došla najpotonja ura. Naprotiv, mogla je sebi da priušti švedski sto. Za ovaj narod traumatičnu, logorašku , 48-mu godinu „elegantno“ će zaobići parolom: Nikad više 18–ta. Da imamo valjanu opoziciju, ili makar zdravo tkivo DPS-a, kad već nije došla opoziciona ura, neko bi trebao da podsjeti, makar zbog plularizma i Evrope, da osim neponovljive 18-te , samo u tom periodu, imamo još nekih godina. Koje nikako ne bi valjalo obnavljati, pak su upravo nemar i nebriga prema njima nedopustivi. Na primer, bliska osamnaestoj, 1916-ta , kad je pod austrougarskom okupacijom u narodu harala glad. Već u prethodećoj godini, na samom početku rata, Crnogorskoj vojsci nije stizalo sledovanje. Moral vojske iz dana u dan pada, zaludu telegrame šalju Vrhovnoj komandi na Cetinje. Te godine je i Kralj napustio kraljevinu. Pa i ona godina, da ju ne pominjemo, kada je dalekometnim topovima srušena Njegoševa kapela. Što je bio cilj imperijalnoj carskoj vojsci i povod topovskoj akciji – je li Njegoševa kapela bila vojni objekat i utvrđenje. Ipak , po dps ideologiji, najgora je i ključna 18-ta. Najpotonja u nizu „nikad više“ godina, najviše je po ukusu vladajuće klase.
Ideologija
Težak pojam, rijetka riječ, špansko selo za (gotovo) sve političke snage i partije. Naravno, nepodobna i zabranjena riječ za državni ideološki aparat: Akademije nauka, Univerzitet, akademsku zajednicu, medije, nezavisne tjednike, Radio i Televiziju… O aparatu prinude – sudije , tužioce , policiji… da ne govorimo. Koliko se trudbenici u pomenutim intitucijama osjećaju bezbjedno, najbolje pokazuje činjenica koliko je bilo prebjega tokom minule godine, odkad je konačno Izborna demokratija, elem – narodna volja, pokidala dps-u dizgine državne uprave. Očigledno, ideologija je još tu. Nije isključeno da su u međuvremenu, tijekom decenija, ubijedili sebe da je svekolika istina u dps-u. Ptica iz kaveza ni jedna da izleti. U pomenutim institucijama ima više milionera nego prebjega ili insajdera vjernih narodnoj volji, njegovoj dobrobiti – demokratskoj i evropskoj ideji. Vrana vrani oči ne vadi, rekao bi prost narod. Tako smo podsjećanje na Titin logoraški opus, gdje je robijao najveći broj Crnogoraca, obilježili podizanjem mu spomenika u centru grada. Naša tisućuljetna istorija nije imala boljega ni većega, za primjer i ugled mladim Crnogorcima. Ili je Milo i tako htio da poruči eksploatisanoj klasi – sirotinji raji: maraćete da se naviknete .
DPS-ova osamnaesta
DPS nije od juče , shvatio je da je ura za opoziciju, pak je blagovremeno posijao „pluralizam“ i podijelio zadatke. Tako su na tragu nikad više bez dps-a, nikle ne samo „građanske“ SDP , Pozitivna, DP… nego i tzv. manjinske etno partije, (kao da svaka partija nije manjinska , što i sama riječ kaže), koje su pomagale koja izravno, koja zakulisno. Ideologija osamnaeste je porodila tolike partije, tanko, ali… Državni organi prinude i državni ideološki aparat popunjen je kadrovima – osamnaestašima. Zadatak istih je bespogovorna pomoć vladajućoj klasi, njenoj DPS partiji, i njenoj (sve)moći . Dozvoljeno im je da se usput bogate i tako sami postanu dijelom vladajuće klase. Ideologija dps-a je svoju suženost, neuvjerljivost i „ slab koalicioni kapacitet“ bogato nadoknadila širokom lepezom privilegija, pak će i posljednji glasač reći – jeste glupo, ali se isplati. Naravno, posao obnove i konstitucije vladajuće klase progutao je milijarde eura . I posljednji pospani , polupismeni glasač, potreban da se namiri kvota, bio je obuhvaćen programom korupcije i mogao da je prepozna neku korist: lakomost je odlika svih društvenih slojeva i klasa. Pogotovo onih koji nemaju šta drugo da ponude. Novo crnogorski jezik npr. jednako dobro su branili i akademici i polupismeni. Ovi drugi čak upornije, mada jeftiniji. Nemoguće je dakle precijeniti važnost ideologije : bogatiš se i na pravoj si strani istorije. I mlađan primaš 2.000 evrića penzije. Kad bismo to saznali da nam Bog nije podario Ranka Krivokapića.
Nemoćna opozicija
S obzirom da opozicija dugo nije bila u prilici da se valjano konfrontira vladajućoj partiji, budući bez sve sile koju gorepomenuta ima na raspolaganju, pošteno je uzeti u obzir olakšavajuće okolnosti. DPS je, sa trabantima, vladajuću poziciju u post titoizmu pojačao i vlasništvom nad materijalnim resursima države, sredstvima za proizvodnju, prirodnim bogastvima, morskom obalom, rijekama i planinama. Da se DPS, opijen vlastitom silom, nije upustio u sukob sa Crkvom, u namjeri da postigne apsolutnu dominaciju nad društvom, Opozicija, uprkos gruboj eksploataciji, i pretežnom narodnom nezadovoljstvu, ne bi uspjela da u postojećim uslovima preuzme zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako to nekome od početka nije bilo jasno, biće sada kad su male su šanse da će uspjeti i da je zadrži. Predsjednik DPS-a je čak odredio i uru, kad će to da se desi. S obzirom na opoziciju. I građansku i etno. Dobro se snalazi na tom Frontu. Za kojeg je znao da ga nema.
Autor: Ratimir Vujačić
