Hoće li se nevjerovatno skupi naučno – fantastični ep Megalopolis reditelja Fransisa Forda Kopole nakon četrdeset godina snimanja pokazati kao veliki trijumf ili katastrofalna ludost, prenosi Index.hr.
Iako je uobičajeno da filmadžije finansijski podržavaju svoje filmove, to najčešće znači da reditelj finansira svoj niskobudžetni prvi film ili, u boljem slučaju, da poznati glumac ulaže novac kako bi pokrenuo produkciju nekog srednjebudžetnog potencijalnog hita. Ali Megalopolis je nešto drugo.
Eksperimentalni naučno-fantastični ep, koji se ove sedmice premijerno prikazao na Filmskom festivalu u Kanu, s nevjerovatnih 120 miliona dolara finansirao je njegov scenarista i reditelj Frensis Ford Kopola. Malo je vjerovatno da će 85-godišnji reditelj ikada nadoknaditi taj devetoroznamenkasti iznos, ali Kopolu to ne zamara previše, piše BBC.
„Ako mene pitate, kada dođete do životnog kraja, ne želite reći: ‘O, volio bih da sam učinio ovo ili ono.’ Želite reći: ‘Morao sam to da uradim’“, rekao je reditelj za Deadline.
40 godina nastajanja
Film je nastajao više od 40 godina. Kad ga je Kopola zamislio, imao je već neke od najvrućih filmskih hitova u istoriji Holivuda.
Snimio je Kuma, Prisluškivanje i Kuma II tokom 1970-ih, a radio je na Apokalipsi danas kada je dobio ideju za nešto još hrabrije.
Smješten u jedan dan u bliskoj budućnosti u Njujorku, Megalopolis priča o arhitekti koji se nada da će obnoviti grad nakon kataklizme i stati na kraj korumpiranom gradonačelniku. U intervjuu za Film Comment 1983. Kopola je utvrdio da je proveo dva mjeseca pišući bilješke na 400 stranica.
Njegova ambiciozna basna inspirisana je razdobljem u starom Rimu kada je „sve umiralo, a sve vrijednosti se pretvorile u potragu za novcem“.
Film se, prema njegovim riječima, bavi pitanjima ko smo, gdje smo, šta je čovjek u ovom trenutku, a njegova glavna tema je mogućnost savršenog društva, odnosno utopije.
„Napraviću ga u nekoj vrsti razrađene, novelističke strukture koja ima pauzu i vrlo bizarnu drugu polovinu koja ide sve do dijela koji u konačnici daje osnovu za koncept utopije u ovoj ludoj halucinaciji“, rekao je Kopola, koji je tokom cijelog intervjua pio vino iz vlastitog vinograda u Kaliforniji.
Problem je bio u tome što se njegovi filmovi iz 80-ih nisu smatrali dobrim investicijama. Apokalipsa danas bila je problematična produkcija – glavni glumac Harvi Kajtel je otpušten, a Martin Šin, koji ga je zamijenio, doživio je srčani udar na setu.
Zatim je došao “Jednom iz ljubavi”, romantični mjuzikl koji je doživio katastrofalan neuspjeh 1982. – imao je budžet od 23 miliona dolara, a najvelikodušnija procjena njegove zarade je oko milion dolara. Bilo je, dakle, teško natjerati nekoga da se kocka s futurističkom, psihodeličnom, političkom i filozofskom pričom o vezama između tadašnjeg Njujorka i Ciceronovog Rima.
Ali, kako su godine prolazile, Kopola je prebrodio lične i mučne finansijske oluje i nastavio da snima i naručuje umjetničke koncepte za film, stalno najavljujući da će Megalopolis biti njegov sledeći projekt, da bi ga onda opet odložio.
Jedan od onih primamljivih šta-ako filmova
Kopoli nije smetalo ni da ga sam finansira. Odavno naviknut na rizike i pomjeranje granica, u šou “Late Night s Davidom Lettermanom” još 1982. tvrdio je da reditelji ne bi trebalo da čekaju da im neko da zeleno svijetlo za film.
„Kada želite da snimite film, uvijek će neko reći: ‘Ne sviđa mi se ideja.’
Ako stvarno želite da započnete nešto, slijedite svoje srce i uradite to. Za Kuma II smo potrošili milion dolara na izradu setova prije nego što nam je Paramount rekao da možemo uspjeti“, rekao je, a to bi moglo objasniti i zašto je njegov studio Zoetrope bankrotirao 1990.
Njegov plan do tog trenutka je bio da preuzme mainstream rediteljske poslove na filmovima kao što su Jack (1996.) i Čudotvorac (1997.), a potom da tu zaradu upotebi za stvaranje Megalopolisa. Ali čak je i ovaj plan propao zbog terorističkih napada na Njujork u septembru 2001.
„To je poprilično otežalo sve. Film je o težnji ka utopiji s Njujorkom kao glavnim likom, a onda odjednom nisi mogao da pišeš o Njujorku a da se ne pozabaviš onim što se dogodilo i implikacijama toga. Svijet je bio napadnut i nisam znao kako s tim da se nosim“, rekao je Kopola u intervjuu za Ain’t It Cool News 2007.
Napokon je izjavio da je napustio ideju o Megalopolisu, koji je postao jedan od onih primamljivih šta-ako filmova kojima je suđeno da ostanu nesnimljeni.
U knjizi The Greatest Movies You’ll Never See iz 2013. jedan pisac je zaključio da Megalopolis „nikada neće videti svijetlo dana“.
Kopolino čudo
Ono što se dogodilo nije bilo čudo, ali nije bilo ni daleko od toga. Sjećate li se vina koje je Kopola pijuckao tokom pomenutog intervjua 1983.? Bilo je to iz njegovog vinograda.
Bez obzira na uspone i padove u filmskoj industriji, vinski posao rastao je i rastao, sve dok nije postao 13. najveći proizvođač vina u SAD-u.
Znao je da njegova djeca Sofia i Roman ne žele da preuzmu taj posao, pa je na kraju odlučio da proda svoju firmu i tako je dobio novac koji mu je bio potreban za snimanje Megalopolisa.
U aprilu 2019. objavio je da je pretprodukcija u toku, a u novembru 2022. započeo je snimanje u Gruziji.
Činilo se gotovo neizbježnim da njegov glavni glumac bude Adam Drajver, koji je takođe bio zvijezda drugog legendarnog fijaska koji se stvarao decenijama, filma Čovjek koji je ubio Don Kihota reditelja Terija Giliama.
Međutim, tipično za Kopolu, produkcija nije baš išla glatko. U The Hollywood Reporteru je objavljena priča da je na setu bilo puno problema i da je film „jako loš“, a prošle nedjelje je u The Guardianu izašla priča da je reditelj pokušao da poljubi neke od oskudno odjevenih statista u jednoj sceni, prema tvrdnjama izvora sa seta.
Izvršni koproducent filma Daren Demetre opovrgnuo je ove tvrdnje, rekavši: „Nisam upoznat s pritužbama zbog uznemiravanja ili lošeg ponašanja tokom projekta.“
Pre ovih nedavnih optužbi Kopola i Drajver branili su način na koji je film sniman.
„Budući da je sam finansirao film, to je proces snimanja učinilo jednim od najboljih iskustava, ako ne i najboljim. Nije bilo suvišnih razgovora, nije bilo ljudi koji su uzimali novac sebi. On je kontrolisao film koji je želio da snimi i to je bilo to“, rekao je Drajver za Collider.
Još je jedan film s premijerom u Kanu ove godine, Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje, takođe finansirao njegov reditelj, u ovom slučaju Kevin Kostner. To što su dva dobitnika Oskara morala da zavuku ruke u sopstvene džepove kako bi napravili željene projekte govori dovoljno o stanju u Holivudu.
Ali u zajedničkom intervjuu u Deadlineu obojica to gledaju s vedrije strane.
„Dobio sam opkladu. Zahvalan sam što mogu da napravim film koji me proganja i za koji osjećam da će biti predivan, koji će rasvijetliti budućnost i pokazati kakva su ljudska bića zapravo. Ja sam presrećan“, rekao je Kopola.
