Uvođenje neradne nedjelje krajem 2019. godine i ovogodišnje povećanje minimalnih zarada u Crnoj Gori predstavljaju dvije najznačajnije odluke za naše radnike u posljednjih 30 godina, ocijenio je Milan Kovačević, iz Prava Crna Gora – Budva.
Prema njegovim riječima, posljednje dvije i po godine imali smo priliku da se uvjerimo koliki je značaj tog jednog neradnog fiksnog dana.
“Ne bilo kojeg dana, već isključivo neradne nedjelje jer se u mnoge domove vratio običaj zajedničkog ručka, odlaska na dnevne izlete, porodična okupljanja, druženja sa prijateljima… Mnogi roditelji nisu u dovoljnoj i željenoj mjeri mogli da se posvete djeci, pomaganju u učenju i drugim aktivnostima, naročito ako tokom sedmice rade u suprotnim smjenama u odnosu na škole”, kazao je Kovačević.
On je podsjetio da je tokom dugogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista crnogorska proizvodna privreda razorena, a ekonomija svedena na trgovinu i ugostiteljstvo.
“Položaj radnika u sektoru trgovine je na najnižem mogućem nivou – bez sindikata, bez predstavnika u relevantnim institucijama i bez ikakve mogućnosti organizovanog djelovanja, koje bi dovelo do poboljšanja njihovog statusa u društvu. Ako uzmemo u obzir da ogromnu većinu zaposlenih u trgovini čine žene jasno je da je ukidanje neradne nedjelje direktni udar na naše porodice. Našu trgovinu na nivou maloprodaje praktično čine hiljade naših majki, sestara i ćerki. I umjesto da ih zaštitimo i učinimo sve da njihov položaj u društvu bude takav da mogu da budu zaposlene, a da pritom budu i stubovi naših porodica, ovih dana imamo inicijativu o ukidanju neradne nedjelje”, naveo je Kovačević.
On ukazuje i na činjenicu da iako zagovornici ideje o ukidanju neradne nedjelje navode da će radnici tokom sedmice imati slobodan dan prema zakonu zaboravljaju da se u u velikoj mjeri “veliki broj zakona u Crnoj Gori se ne poštuje”.
“Svjedoci smo upravo ovih dana da su nosioci najviših sudskih funkcija godinama svjesno i organizovano kršili crnogorske zakone. U ovom trenutku ne postoje mehanizmi da se radnik u Crnoj Gori zaštiti, stoga se nikako ne smije dozvoliti ukidanje neradne nedjelje. Javna je tajna da se zakonski dozvoljen broj od 40 radnih sati tokom sedmice ne poštuje. Naše majke, sestre i ćerke rade svakog dana po minimum osam, deset, a katkada i 12 sati tokom smjene. Javna je tajna da se prije uvođenja neradne nedjelje na primorju tokom ljetnje sezone od radnika često tražilo dobrovoljno odricanje od zakonskog slobodnog dana. Država nije bila u stanju to da spriječi. Nažalost, i dalje je takva situacija, a uz to su glavni zagovornici ukidanja neradne nedjelje poslodavci koji su ili članovi novoformirane vlade ili poslodavci u veoma bliskom odnosu sa istom. Ne smijemo da zaboravimo da će ruku za ukidanje neradne nedjelje dići oni koji imaju zagarantovan neradni vikend i čiji je najveći problem nemogućnost kupovine nedjeljom”, zaključio je Kovačević.
