Komentar blogera i analitičara Duška Kovačevića:
SNP mi je bio neuporedivo draži od Fronta, sve dok nije ušao u novu Dritanovu Vladu, razotkrivši svoje prevrtljivo lice, prisvojivši politiku u onom njenom najvulgarnijem obliku koji podrazumjeva otklon od sopstvenog integriteta i ideološke kohezije, a sve u cilju profanog prilagođavanja i zadržavanja na vlasti.
Kada sam zdušno i bez kalkulacije podržao SNP u rušenju Krivokapićeve nakaradne tvorevine, kada sam im bio skromna potpora u kretanju ka 43. Vladi – mislio sam da će SNP biti zastupnik one Crne Gore koje se prevarantski odrekao upravo Zdravko Krivokapić, one prosrpske i obespravljene Crne Gore, kao što su uporno i obećavali.
SNP-ov ulazak u Vladu pravdan je i objašnjavan kao nužni ulog ili udio srpskog nacionalnog inreresa u Dritanovoj i Eskobarovoj konstrukciji, i to je bilo potrebno, pa i nužno. Ali ništa od toga, ili u najbolju ruku – uvredljivo malo. Crnoj Gori nije bio potreban još jedan SDP, ili nova URA.
Još manje nam je trebala još jedna zajapurena i antiruska NATO stranka protkana Nikolaidisovom vizijom manijakalnih Srba, a upravo smo to dobili od “časnog” SNP-a. Nama nije bio potreban prozelitski SNP, koji je planirao da Temeljnim ugovorom zakamuflira tu nemoralnu metamorfozu koja ih je odvela u svoju antitezu.
Ako u cilju potpisivanja Temeljnog ugovora moramo gutati ovu politikantsku blasfemiju i bruku u kojoj bivši krimalci (Đurišić i Kurti) postaju cijenjeni funkcioneri novog doba, a SNP kukavički ćuti, taj isti SNP koji se i rađa krajem devedesetih iz upravo jednog glasnog NEĆUTANJA pred kriminalom i kriminalcima ranog Đukanovića, onda se dovodi u pitanje budućnost i svrha Temeljnog ugovora.
Danijela Đurović je bez ikakve sumnje simbol tog odnarođenog i SDP-ovskog SNP-a pa ću bez ustezanja podržati inicijativu za njenu smjenu koja dolazi od DF-a, koji se, koliko god trgovao svojim identitetskim utemeljenjem i koliko god bio ponizna sluga Vučićevog režima, ipak drži proklamovanih vrijednosti i ideja.
