Kakve su razmjere šverca droge kroz Crnu Goru bile prije petnaest godina, najbolje govori podatak da je dnevno kroz našu državu prolazilo 600 kilograma, a ako bi se to pretvorilo u novac sa prosječnim cijenama u to vrijeme u to vrijeme, to bi to bi iznosilo oko 1,3 miliona eura.
„Ako bi se to pomnožilo sa trideset dana, to je 39 miliona mjesečno. Puta dvanaest mjeseci – 468 miliona godišnje. Kroz Crnu Goru samo tokom jedne godine u to vrijeme narkodileri su krijumčarili oko pola milijarde eura. Ta se cifra na zapadnom tržištu udvostručuje ili utrostručuje. Naravno, govorimo samo o drogi, ne računajući druge švercerske robe“, kaže za Portal RTCG dobro obaviješteni sagovornik.
On je u to vrijeme pratio tokove narkotika svih vrsta i priča kako je klan jednog kontroverznog kosovskog biznismena samo u jednom poslu, 2011. godine, prebacio preko Kule, kroz Crnu Goru 250 kilograma droge.
Prema njegovim riječima taj posao je vrlo dobro isplaniran, tako da je čak i “žrtvovan” mali dio pošiljke, kako bi se skrenula pažnja policije i carine sa glavnog tovara.
“To se u švercerskim krugovima naziva ‘priprema za rizik’. Jednostavno se prepusti policiji, kao što je to tada učinjeno da, recimo, na makedonskoj granici uhvati dvadeset kilograma. Žrtvuju se i neki sitni kuriri. Policiji na Kuli je praktično poklonjen jedan kontrolni kilogram. I crnogrska i makedonska policija bile su zadovoljne zaplijenjenom drogom i mediji su naveliko pisali o ‘uspješnoj’ akciji. Istovremeno je skrenuta pažnja, i kroz Crnu Goru nesmetano je prošlo skoro čitavih 250 kilograma u jednom danu”, podsjeća ovaj sagovornik.
Kako kaže, istim metodama kontrolnih pošiljki i “žrtvovanja” minimalnih količina, dok glavni tovari prolaze, služio se i rožajski kriminalni klan, koji je direktno bio naslonjen na klan kontroverznog kosovskog biznismena, o čemu govori jedan slučaj iz 2008. godine.
“Dvanaestog avgusta te godine u dvadeset časova granicu preko Kule, sa izvjesnom količinom droge, prešao je sin tog kosovskog biznismena. Njegovo odredište je bilo Berane. Ono što je bitno, koristio je automobil ‘audi’ A4 beranskih oznaka, koji je bio registrovan na jednog pripadnika rožajskog klana. Taj auto je bio u voznom parku klana kosovskog biznismena, što je govorilo o direktnoj vezi toga klana sa rožajskim klanom”, priča naš sagovornik.
On je već te 2011. godine iznio skoro nevjerovatan podatak da šverceri narkotika kroz Crnu Goru dnevno transportuju čak šesto kilograma raznih droga, ili 18 hiljada kilograma, odnosno osmanaest tona mjesečno.
„Kada to pomnožite sa dvanaest mjeseci, onda dobijate informaciju da kroz Crnu Goru godišnje prolazilo oko 216 tona heroina, kokaina i mariuane, tj. skanka, kao modifikovana marihuane“, kaže ovaj sagovornik. Objašnjava da je ta „roba“ uglavnom u tranzitu kroz našu državu, i da policija u to vrijeme nije imala podatak da se kod nas eventualno negdje skladišti.
Sa Kosovom tih godina nisu stajale tako. Međunarodne agencije za borbu protiv droge tada su ucrtale na mapama “avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta.
Mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Kada je taj podatak saopšten petnaest godina, to je djelovalo kao preuveličavanje. Brzo je, međutim postalo jasno da je to bila slika onog što se stvarno dešava na putu heroina i kokaina.
Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je, tako, procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina“ spremnog za put na Zapad.
U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio prije više od dvadeset godina, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdila da kosovski Albanci uvoze 80 odsto evropskog heroina.
U ovoj analizi se navodi da je herion tada bio vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi je imao veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu je ulična vrijednost dostizala čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.
“Tada se u jednom malenom mjestu na Kosovu u svakom trenutku nalazilo lagerovano dvije i po tone heroina. U tom mjestu na Kosovu nalazila se i laboratorija za preradu narkotika. U ovom kosovskom gradiću postojao je zasad hašiša površine od jednog hektara“, priča naš sagovornik.
Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko sjevera Crne Gore, Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.
Ako je riječ o heroinu, naš sagovornik podsjeća da se Crna Gora nalazila na jednoj trasi takozvane avganistanske transverzale. Heroin, naime, iz Avganistana, preko Turske, jednim krakom je išao prema Kosovu i Makedoniji i odatle stizao u Crnu Goru i dalje prema zapadu. Druga avganistanska ruta iz Turske vodila je preko Bugarske, Srbije i Mađarske do zapadne Evrope.
Kokain iz Južne Amerike u to vrijeme najčeće je dolazio do Hamburga u Njemačkoj, Antverpena u Belgiji, Marbelje u Španiji, zatim do luka Đoja di Turo i Đenova u Italiji, Marseja u Francuskoj, Gdanjska u Poljskoj, kao i Soluna u Grčkoj.
„Kada se radi o bivšim jugoslevonskim republikama, kokain iz Južne Amerike stiže do Bara u Crnoj Gori, Rijeke u Hrvatskoj i Kopra u Sloveniji“, objašnjava ovaj sagovornik.
Sagovornik Portala RTCG baveći se operativnim radom već tada je objasnio da sa kokainom u Crnoj Gori rade dvije zaraćene strane, „odnosno dva klana iz Kotora, kao i dvije barske kriminalne grupe“.
„Transport se obično obavlja brodskim kontejnerima koji se vode na lažne otpremnice, upućene na neku fiktivnu firmu i treće lice“, pričao je ovaj sagovornik još prije petnaeset godina.
Marihuana u Crnu Goru, o čemu je naš portal pisao, stiže uglavnom iz pravca Albanije, i nešto manje sa Kosova.
Ranije je šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović izjavio kako momci iz Crne Gore nijesu slučajno odabrali Dansku za omiljenu destinaciju. To je, prema njegovim riječima, skandinavska, bogata zemlja, sa visokom standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Ekonomski bogatije zemlje su, razumljivo, interesantnije za krijumčarenje od siromašnih. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje.
I već tada su međunarodne obavještajne službe bile svemu tome na tragu, o čemu je naš portal takođe nedavno pisao.
Izvor: RTCG
