Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda “Crnogorsko primorje” Zoran Lakušić kazao je da treba “zaključati“ sve aktivnosti u koritu rijeke Morače.
Saopštenje Lakušića portal PRESS prenosi u cjelosti:
Pojedine firme i dalje rade po svom i da ne očekuju da će se stvari promijeniti i da će eksploatacija šljunka prestati potpuno. Pod izgovorom regulacije poslednjih petnaest godina iz rijeke Morače šljunak nijesu nosile bujice, već bageri u mutnim poslovima kroz koje se pojedinci i građevinske kompanije bogatili, a društvu se, pored nemjerljive ekološke, nanijela i više milionska ekonomska šteta.
Iza ove ekološke katastrofe, stoje interesi privilegovanih krugova koji su, eksploatišući nemilice prirodno bogatstvo, dobra od opšteg interesa, zaradili milione. A državi i lokalnim samoupravama ostale su mrvice. Još 2014. na skupštinskom Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, svi članovi su se složili da je ukupna oblast koncesija neuređena i da su štete po budžet države veće od 10 miliona eura. U posljednjoj godini legalne eksploatacije šljunka i pijeska – 2016, po osnovu koncesione naknade prihod države bio je svega 25.217 eura i 76 centi.
Iako je svima u Crnoj Gori poznato da je glavni uzročnik pada izdašnosti izvorišta Bolje Sestre smanjenje nivoa podzemnih voda u zaleđu izvorišta, koje je prouzrokovano prekomjernom eksploatacijom šljunka i pijeska u koritu Morače. Pojedinci nastavljaju sa svojim nelegalnim aktivnostima, dok na drugoj strani Vlada i Regionalni vodovod zbog ovakvih aktivnosti moraju da izdvajaju milone evra za proširenje i sanaciju vodoizvorišta Bolje Sestre.
I pored preduzetih mjera i hrabre i beskompromisne akcije premijera Dritana Abazovića i Vlade u cjelini u oblasti spriječavanja nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka u koritu rijeke Morače, sprovođenjem moratorijuma i na taj način zaustavili devastaciju vodoizvorišta Bolje Sestre, pojedinci su se odvažili da nastave nelegalno vađenje šljunka i pijeska.
Zabranom eksploatacije šljunka i pijeska stanje je poboljšano i počelo je oporavljanje izvorišta Bolje Sestre, ali bageri i dalje vade šljunak i pijesak zbog čega se kraj divljanju nelegalnih eksploatatora ne nazire. Sve dok se ne ukloni mehanizacija i separacije iz Druge zone sanitarne zaštite, u kojoj je zabranjena bilo kakava privredna aktivnost i deponovanje materijala.
Kada je u pitanju zaštita životne sredine i vodnih resursa, od nesumljivog značaja je zaštita izvorišta Bolje Sestre, koje se od 2017. godine nalazi na UNESCO-ovoj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta.
Ako čega imamo u Crnoj Gori imamo kamenja i pijeska, pa je više nego nesavjesno da aktivnosti na nelegalnoj eksploataciji pijeska u koritu rijeke Morače ugrožavaju snabdijevanje vodom za piće opštine na crnogorskom primorju. Na taj način ugrožavamo našu najznačajniju privrednu djelatnost i oko 25% BDP.
Rijeka Morača sa svojim koritom je ekosistem kojem je za prirodno i normalno funkcionisanje najbolje da je čovjek potpuno ostavi na miru, da funkcioniše zdravo, kako je hiljadama godina dok nismo odlučili da joj se umiješamo u “posao”.
Mora se konačno staviti tačka na uništavanju rijeke Morače i vodoizvorišta Bolje Sestre. Institucije u čijoj je nadležnosti zaštita i kontrola vodnih resursa, odnosno praćenje i kontrola, te sankcionisanje aktivnosti kojima se ugrožava vodoizvorište Bolje Sestre, treba da preuzmu odlučne mjere kako bi uklonili mehnizaciju i separacije i u cjelosti „zaključali“ sve aktivnosti u koritu rijeke Morače.
Zato je potrebna i odgovarajuća aktivnost tužilaštva i sudskih organa u vidu pokretanja postupaka, koji se moraju završiti – sudskim presudama i zaplenom imovine.
Regionalni vodovod je i do sada bio posvećen konceptu institucionalnog partnerstva da se sanacija korita rijeke Morače na cjelovit način uz učešće struke riješi, kako bi sačuvali naše izvorište Bolje Sestre – navodi se u saopštenju Lakušića.
