Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović zaustavio je razrješenje načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore (VCG) Zorana Lazarevića, kazao je ministar odbrane Dragan Krapović. Krapović je, kako je saopšteno iz Ministarstva odbrane, rekao da je Savjetu za odbranu i bezbjednost predložio razrješenje Lazarevića zbog potrebe službe. Predlog ministra odbrane su podržali predsjednici Vlade i Skupštine Crne Gore Milojko Spajić i Andrija Mandić.
Nakon što je general Dragutin Dakić razriješen sa pozicije načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, isti je i penzionisan 29. decembra 2020. godine. Prošlo je četiri mjeseca, a ta pozicija je bila upražnjena.
Na maratonskoj sjendici Savjeta za odbranu i bezbjednost, koja je održana 16. aprila 2021. godine, a na kojoj se odlučivalo o izboru načelnika Generalštaba, tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović predlažio je generala Zorana Lazarevića, dok su predsjednici Skupštine Aleksa Bečić i Vlade Zdravko Krivokapić podržavali predlog tadašnje ministarke odbrane Olivere Injac da se za načelnika Generaštaba imenuje general Milutin Đurović. Nakon višečasovne sjednice, ipak se imenovao general Đurović.
Nakon konstituisana 43. Vlade, bez najave, 10. juna 2022. godine, Đukanović, tadašnji predsjednik Vlade Dritan Abazović i predsjednica Skupštine Danijela Đurović smjenjuju generala Đurovića, i postavljaju generala Lazarevića na poziciju načelnika Generalštaba, a na formalni predlog tadašnjeg ministra odbrane Raška Konjevića.
Na takav potez reagovao je i lider Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić, koji je saopštio je da je razrješenje načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Milutina Đurovića od strane Savjeta za odbranu i bezbjednost, “odnosno suštinski gospodina Abazovića i gospođe Đurović” klasičan primjer “primitivnog revanšističkog odnosa prema ljudima koji su stoprocentni profesionalci bez mrlje i primjedbe u svojoj karijeriji i obavljanju povjerenih zakonskih i ustavnih dužnosti.”
Bečić je tada saopštio da se Đukanović zalagao i predlagao generala Lazarevića za načelnika Generalštaba. Međutim, uz uvažavanje svih generala i mogućih smatrao sam da ipak general Đurović treba biti načelnik Generalštaba što je na kraju konsenzusom, odnosno odlukom Savjeta i prihvaćeno, obrazlagao je Bečić. Gospodin Đukanović je i danas, kao i ranije na istim pozicijama i zalaganjima i to je legitimno, ali je porazno da je general Đurović bez i jednog razloga smijenjen glasovima gospođe Đurović i gospodina Abazovića, a samo da jedno od njih dvoje nije glasalo za razrješenje, general Đurović ne bi mogao biti razriješen sa mjesta načelnika Generalštaba jer se odluke donose konsenzusom”, poručivao je Bečić. Dodao je da su Abazović i Đurović prvo glasali za razrješenje generala Đurovića, a zatim podržali predlog “suštinski gospodina Đukanovića da se general Lazarević imenuje za novog načelnika Generalštaba.” Takvim odnosom gospodina Abazovića i gospođe Đurović, poručivao je Bečić, “jasno je potvrđeno da sva moć stanuje u rukama gospodina Đukanovića i da su oni zapravo samo dizači ruku i izvođači njegovih planova.”
Autor: M.M.R
