Vjeruje se da je za opisivanje ostrva na kom je Robinson Kruso provodio vrijeme, Danijel Defo našao inspiraciju upravo u Kokosovom ostrvu.
Kokosovo ostrvo pripada Kostariki, a svoje ime duguje velikom broju kokosovih palmi koje rastu na njegovom tlu. U njegovom središnjem dijelu uzdiže se planina visoka 700 metara, koja je kao i ostatak ostrva obrasla gustim neprohodnim šikarama, u kojima žive otrovne zmije, gušteri, pauci i krilati mravi.
Ipak i pored svega ovoga i činjenice da je njegova površina mala – 6,5 x 3,2 km, on je tokom vjekova privlačio pažnju mnogih, a evo i zašto.
Blago Perua i pirata je navodno skriveno ovjde
Godine 1820., Peru je vodio rat za nezavisnost protiv Španije. Guverner Lime je spremao predaju i stoga je riješio da prenese državnu riznicu u luku Кalao. Odatle je jedan njegov službenik, trebao da utovari dragocjenosti na prvi brod pod španskom zastavom i odveze ih u Panamu.
Američki brod “Draga Meri” predvođen kapetanom Tompsonom prvi je stigao u luku i spomenuti službenik se brzo dogovorio oko prevoza tovara. Ali kapetan je ubrzo izrazio veliku želju da sazna kakav će teret prevoziti. Te noći, Tompson i jedan njegov mornar od povjerenja otvorili su dio sa tovarom i zavirili u kutije. Iskušenje je bilo preveliko i sidro je podignuto, a brod je pod okriljem noći napustio luku.
Ali gdje sakriti toliko blago? Prvi španski brod koji uđe u Кalao krenuće u potjeru, a “Draga Meri” ne može da računa na brzinu zbog težine tereta koji nosi. Zabrinuti kapetan je uzeo mapu i prema popularnoj priči ugledao Kokosovo ostrvo.
Četiri dana kasnije, mornari su iznijeli kutije na obalu i sakrili ih po skrovištima. Ali, španska potjera je bila brza i efikasna, lopovi su uhvaćeni i svi mornari sa broda su obješeni, izuzev kapetana koji je odbijao da otkrije mjesto na kom je blago skriveno te je u lancima odveden u Panamu.
Već naredne godine, 1821., Panama stiče nezavisnost, a kapetan Tompson nazad svoju slobodu. Odmah nakon puštanja iz pritvora on organizuje ekspediciju koja će otići sa njim do Kokosovog ostrva i povratiti neprocjenljivo blago. Međutim, na putu ka tamo umire – ali ne prije nego što je dvojici članova svoje posade ostavio mapu sa bilješkama.
Ovo će na kraju dovesti do pobune među posadom, a jedan njen dio je na kraju navodno uspio da nađe dio blaga.
Ali tu nije kraj, nakon nepune tri godine od prethodno opisanih događaja, bračni par Velč iz Australije, Džon i Mari, stigao je u San Francisko. Dama je imala zanimljivu prošlost, a prema sopstvenim riječima ona je u mladosti bila djevojka gusara zvanog Benito Bonito.
On je bio oficir Кraljevske mornarice koji je učestvovao u bici kod Trafalgara, koji je nakon iste saznao da španski brod napušta luku Akapulko natovaren zlatom iskopanim u meksičkim rudnicima i riješio da ga opljačka. Okupio je grupu pirata oko sebe i naredne dvije nedjelje je strpljivo čekao da preotme “Junion Džeka”. Kada je do okršaja došlo, Benito Bonito je uspio u svojoj namjeri, i odmah potom se uputio ka Kokosovom ostrvu.
I kao i u prethodnoj priči, posada je navodno negdje na njegovom tlu zakopala tovar. Međutim kad se Benito Bonito jednom prilikom našao kod obala Kostarike on je uhvaćen i obješen.
Meri je odvedena u London, gdje ju je engleski sud osudio na 15 godina teškog rada i poslao u Australiju. Tamo je postala gospođa Velč, koja je tvrdila da se sjeća mjesta na kom su pirati sakrili blago. Kada je pokazala volju da tu tajnu i otkrije, iz San Franciska je organizovan parobrod 1854. godine, koji je zajedno sa kolekcionarima odveo na Kokosovo ostrvo.
Po dolasku tamo, Meri je izjavila da se obala mnogo promijenila za više od dvadeset godina, i da ne može da procijeni mjesto gdje su se pirati iskrcali. Nije pomogla ni karta, a nakon što su potrošili sve zalihe, svi su se vratili nazad praznih šaka.
Ubrzo nakon ovoga na ostrvu započinje era lovaca na blago, narednih 150 godina – više od 300 ekspedicija posjetilo je Kokosovo ostrvo sa jednim ciljem, iako nikada nije potvrđeno da je bilo ko pronašao zlato ovdje. Od 1978. godine ovdje su zabranjena neovlašćena iskopavanja, a donijeta je i odluka da svaki lovac na blago mora da kupi licencu prije nego što zabode svoju lopatu u tlo.
Izvor: National Geographic.rs
