Poslanik Demokrata Momčilo Leković, oglasio se na društvenoj mreži Facebook povodom protesta “Kamo śjutra” koji je održan juče, na kojem je bio bivši predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović.
“Vidjeh da si bio na ulici. Ne na balkonu vlasti, ne u prvim redovima moći, ne u odijelu ministra MUP-a, ne za govornicom predsjednika Skupštine koju si naročito obožavao, već među građanima. Ali ne onako kako si možda nekada zamišljao – ne kao lider, ne kao glas naroda, već inkognito, sakriven pod kapom, krijući se od kamera i fotoaparata.
Ti, Ivane, koji si nekada dijelio funkcije i milione, sada se pod kapom kriješ i tražiš ostavke? Kažeš – vrijeme je za promjene? A gdje si bio dok se budućnost građana pa i ovih ljudi, među kojima se sada kriješ, prodavala u dilovima sa tajkunima?
Ipak, nije da nema ironije u svemu ovome. Jer i većina onih oko tebe, sa kojima si dijelio ulicu, nijesu ništa drugo do produžena ruka istog onog režima koji vas je godinama milovao. Samo, oni su izgleda hrabriji od tebe”, napisao je Leković.
Dodaje: Oni viču, protestuju, prave se buntovnici, ali i oni dobro znaju ko im je davao zadatke, ko ih je postavljao, ko ih je učio kako se režira “narodni gnijev”.
“A ti? Ti sad igraš ulogu razočaranog građanina, kao da nisi godinama bio među onima koji su krojili crnogorsku stvarnost. Od džemperaša i AB revolucije do zaboravljene Petlje, Ramade, Limenke, rivolving kartice, zemljišta u Bjelopavlićima, depozita u Atlas Banci…
Ali jedan detalj te najbolje opisuje. Sjećaš li se kako je snijeg 2012. godine zatrpao Crnu Goru, kako su sela bila odsječena, kako su ljudi ostajali bez struje, kako su putevi bili blokirani danima? I sjećaš li se, Ivane, šta ti je tada bilo najvažnije?
Sigurno se sjećaš Aerodroma Podgorica i komandne akcije koju si tada organizovao. Sjećaš li se kako su tvoje ekipe hitno raščišćavale pistu dok su građani ostajali blokirani? Kako su sve raspoložive snage bile angažovane da se osposobi aerodrom, ne da bi nekakva pomoć stigla do ugroženih, ne da bi helikopteri evakuisali bolesne, već da bi Milo (Đukanović) mogao da sleti iz Moskve?
Tada si bio moćan, Ivane. Tada nije bilo kape na glavi, tada si imao ovlašćenja, tada su ti se svi sklanjali sa puta. Tada se nije pitalo koliko košta, koliko je vozila trebalo preusmjeriti, koliko je ljudi ostalo bez pomoći, jer je bilo jasno – pista mora biti spremna za Šefa. I bila je”, rekao je Leković.
Dodaje: Danas te gledam među građanima, među onima koji nijesu ni svjesni koliko je ovakvih scena režirano dok si bio na vrhu. Gledam te kako okrećeš glavu od kamera, kako povijaš ramena, kako skrivaš lice. Sada više nemaš naredbe da izdaješ, sada nema ko da raščisti put pred tobom. Sada, po prvi put, osjećaš kako je biti sa one strane moći.
Ali Ivane, snijeg se uvijek otopi, a tragovi ostanu. Ostale su priče, ostali su ljudi koji pamte, navodi poslanik Demokrata.
“Gledam te i pitam se – osjećaš li bar malo stida? Osjećaš li težinu svojih odluka, svojih potpisa, svojih godina u sistemu koji je ovaj narod ostavljao bez nade? Ili si samo pomislio da ćeš, ako se provučeš kroz masu i staviš kapu, nekako pobjeći od sopstvene prošlosti?
Ali znaš kako kažu, Ivane – možeš mijenjati uloge, možeš birati nove saveznike, možeš ići na proteste, možeš se čak i kriti od kamera, možeš i stavljati kape. Ali od sopstvenog odraza u ogledalu, od onoga što si bio i što si radio – od toga se ne može pobjeći.
To te čeka svako jutro, Ivane revolucijo”, zaključio je Leković.
