Pjesnik, pozorišni i televizijski autor za djecu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vrijeme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvijek moraju da budu ikona djeci.
Ršumović je povodom situacije koja je početkom maja zatekla cijelu Srbiju u vezi sa masovnim ubistvima u Beogradu i okolini Mladenovca, rekao da stihovi „Ako naučimo decu da rade, da se igraju, da se vole, biće dobri u svakom smislu kao ljudi”, predstavljaju model po kome se „u ozbiljnim sredinama i državama formira lik naroda”.
„Ta djeca, ti mladi ljudi su naši budući doktori, inženjeri, ministri, predsjednici vlade. Vaspitanje i prosvetni segment djelovanja je veoma važan za formiranje profila cijelog naroda. Kako će ljudi izgledati, da li će biti mudri, lijepi, kreativni, pametni, sve se to formira u djetinjstvu. Najčešće ti naši vlastodršci to ne razumiju, utoliko što od njih zavisi na koji način ćemo djecu načiniti mudrima, pametnima, kreativnima. Vrijeme nam prolazi, ono je neumitno”, naglasio je Ršumović.
Ršumović kaže da je Vladeta Jerotić čak tvrdio da se ličnost čovjeka formira do treće godine.
„To je ta istina. Dok se čovjek formira u tom mladom biću, on je u zagrljaju porodice i majke. Država to mora da ima u vidu, i pomoći porodici i predškolskom vaspitanju. Naravno, ličnost se formira negdje do punoljetstva, na šta mora da se obraća pažnja”, ocijenio je popularni pjesnik za djecu.
Naglašava da se pravi „peglanje cijelog svijeta da budu jednomišljenici”.
„Pjesnici se trude da nešto urade od Zmaja Jove, na ovamo… Preko Duška Radovića, do Dobrice Erića, ili Milovana Danojlića, do nas koji pokušavamo da nešto popravimo, poboljšamo način, odnos prema našoj djeci”, primijetio je.
On smatra da bi društvo trebalo da nešto učini povodom toga da učitelji i nastavnici u školi dobiju status službenog lica.
Ističe da taj status imaju vatrogasci i policija, i da bi prosvjetni radnici morali „da budu uvažavani od javnosti, novinara, nas pjesnika i djece, ali i od sebe samih”.
„Moraju da budu svjesni da je budućnost Srbije u njihovim rukama”, rekao je Ršumović.
On kaže da je često sa mladim ljudima i da se oni se prepoznaju u pjesnicima.
„Važno je da u ličnom kontaktu djelujemo na njih. Svi oni su dobronamjerni, nova poetika nastavlja misao nekih filozofa iz prošlosti, kao što je Džon Lok. ‘Dete treba da posmatraš, al’ mu nemoj na put stati, što ga pre čovekom smatraš, pre će čovek i postati’”.
„On je autor, a ja sam to samo urimovao da roditelji, vaspitači to imaju uvijek na umu”, objasnio je Ršumović.
Produktivni autor je tokom života napisao preko 90 knjiga, uglavnom za djecu.
Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Odbora za zaštitu prava djeteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji djece Srbije, a sa porodicom i prijateljima je osnovao neprofitnu organizaciju „Fondacija Ršum”.
„Moramo djecu posmatrati, ali da nijednog trenutka im ne uskratimo tu slobodu. Čuvena Marija Montesori je preporučila, na nama je da bebu rodimo, da proizvedemo, a beba će sama da napravi čovjeka. Sloboda je zdrava, a zapravo ona i ne postoji, već postoji samo – borba za slobodu. Kroz tu borbu mlad čovjek treba da prođe i stekne jedno iskustvo koje će upotrebljavati u cijelom svom životu, da uvijek bude na dobroj strani, da bude kreativan”, kaže Ršumović.
On kaže da tamo gdje se u vaspitanju pretjera sa djecom u slobodi, dolazimo do situacije da klinci misle da mogu da urade bilo šta, bez neke prave kazne.
„Ta vrednosna granica dokle se smije ići, a odakle se smije biti tolerantan, kao da ne postoji. Kada se tolerancija potroši, treba da postoji neki kazneni sistem”, analizirao je pjesnik.
Ršumović kaže da su nekada učenici i te kako poštovali svoje nastavnike i da se, kako kaže, podrazumijevalo da đaci ustanu kada nastavnici uđu u učionicu i znao se red.
„Neki su to pogrešno nazvali ‘recidiv prošlosti’. Uopšte se ne slažem sa takvom ocjenom”, kazao je Ršumović.
Prema njegovom stavu, to je nešto do čega se došlo iskustveno, od Svetog Save do danas, do Duška Radovića, koji je govorio „pustite decu”, ali nije mislio da budu bez kontrole, jer ta kontrola mora biti razumijevanje između odraslih i djece, tolerancija, „treba da budemo mudri, i da danas pripitomimo decu”.
Pisac je istakao da je potrebno da odrasli budu na strani djece i da steknu povjerenje u njih.
Kako kaže, „da i oni shvate da smo u suštini na njihovoj strani”.
„Ja sam bio vaspitavan od malih nogu na sledeći način: Roditelji moraju biti prva ikona djeci. Druga ikona da im bude učitelj u školi. Treća ikona poslodavac u nekom preduzeću. Na kraju četvrta ikona, ona prava, a to je onaj odozgo, u koga naš Novak Đoković pokaže prstom. On treba da bude korektiv u tom vaspitnom lancu”, naglasio je.
Smatra se da je Ršum stvorio novi žanr za djecu, što dokazuju knjige „Zagonetne priče” autora Uroša Petrovića, ili „Sms priče” Igora Kolarova, prerano preminulog autora, poznatog i po ekranizovanom romanu „Agi i Ema”. (2011).
„Nažalost, Kolarov je pokojni, što je velika šteta jer bismo danas imali zaista genijalnog čovjeka i vaspitača. Mi svi gledamo da sve to radimo da bude prirodno, što prirodnije. Ekologija bi morala da bude sastavni dio svakog predmeta u školi, jer je ona opšta kosmička stvar o kojoj ljudi moraju da povedu računa, svi stanovnici ove planete. Priroda nam se sveti, što vidimo svakog dana”, ocijenio je pjesnik, dramski pisac, TV scenarista mnogih emisija.
„Mi smo danas u potpunosti napustili prirodu i kao da mislimo da smo jači i pametniji od nje, to je nevolja, a inače da nije tako, mi se ne bismo tako besomučno ponašali. Recimo, bukva, potpuno je istrijebljena iz Šumadije, hrast takođe. U vrijeme Miloša Obrenovića, on je hranio svinje hrastovim žirom, u Šumadiji, a bio je poznat kao gazda domaćin, koji je izvozio svinjsko meso u cijelu Evropu. To je nekako bilo normalno i iskustveno dobro”, rekao je Ršum.
On je upitao „da li smo danas dali djeci previše prava”, a nismo ih naučili obavezama, te je ocijenio „da najmlađi ne bi trebalo da se pokriju ušima, već da je to problem roditelja, koji možda imaju rupu u mentalitetu ako nisu naučili dijete obavezama”.
„Naravno, trebalo je napraviti bukvar dječijih obaveza, onda bi to bilo prebacivanje odgovornosti čak i na pjesnika, ali odgovornost koju mora da ima prije svega – roditelj. Kada sam rekao da sam bio vaspitan ličnim primjerom svojih roditelja, to je apsolutno sigurno. Ja i dan danas svog dedu, oca Mihajla ili majku Milesu citiram. To što su mom bratu Milivoju i meni govorili, činili i radili je Biblija našeg opstanka”, naglasio je najtraženiji pjesnik u Srbiji.
Pisac se prisjetio da mu je otac govorio da „nije nesreća kada se sukobe pravda i nepravda, to se lako riješi, već kada se suoče dvije pravde”.
„Bio sam direktor pozorišta Boško Buha držeći se tog stava. Ako su dvije pravde u sukobu, onda moram uložiti znatno veći napor da riješim taj problem, nego kada je pravda i nepravda. Bićeš naravno na strani pravde, ako si pošten i čestit, ili ćeš biti na strani nepravde, ako to tebi tako odgovara iz nekog interesa”, rekao je.
Pisac za djecu priznaje da u ovoj situaciji danas ne bi mogao sebe da zamisli da se nađe u ulozi ministra prosvjete u Srbiji.
Kaže da se se sistem školstva promijenio, i da su danas djeca okrenuta ka mnogim tehnološkim izumima, kompjuterima, smart telefonima, ali i „privatovizijama”, kako pjesnik zove sve razne privatne televizije.
„Djeca su i danas radoznala, pametna, kao što su nekad bila. Mada ta radoznalost potone u odluci neke majke da joj ćerka bude balerina ili glumica. Trebalo bi mlade ljude danas da pokušamo da pripitomimo, ali da im damo malo više slobode nego što imaju u porodici”, primijetio je Ršumović.
On se prisjetio jednog poučnog događaja iz svog djetinjstva.
„Tata Mihajlo je bratu i meni napravio kose, ono kosište, i počeo nas je učiti da kosimo, što niko u selu do tada nije radio tako rano, a imali smo 11 i 12 godina” kaže Ršumović.
Izvor: Politika
